Marquezova deveta titula – najveći povratak u historiji

Ali, ako se vratimo na start sezone 2020. godine, koji je kasnio zbog pandemije koronavirusa, nema ni nije vjerovao da će Markes nastaviti tamo gdje je stao prethodnog novembra. Osvojio je četvrtu uzastopnu titulu u kraljevskoj klasi i u Heresu se pojavio kao apsolutni favorit, ali mu je taj 19. jul u potpunosti promijenio život. Izletio je sa staze, vratio se na nju, jurio je kao mnogo puta do tada, sve u pokušaju da napreduje što više i ponovo napravio grešku. Posljedica? Prijelom nadlaktice, toliko ozbiljan da je propustio kompletnu sezonu i na stazu se vratio tek naredne godine, na trećoj rundi sezone.

I iako je te sezone tri puta uspio da pobijedi, ništa nije bilo isto. Tri operacije nisu bile dovoljne da se ruka zacijeli u potpunosti, Markes nije bio više vozač kakav je bio ranije, a Honda… Honda je posebna priča. Jer, koliko je sam španski motociklista testirao svoje granice, Honda ga je testirala još više. Četvrta operacija, u ljeto 2022. godine, riješila je problem sa rukom, ali ništa nije moglo da riješi problem koji je Honda imala. I Markes je padao i padao i padao… Toliko da je kraj zaista bio blizu, možda nikad bliži na Velikoj nagradi Njemačke 2023, kada je propustio glavnu trku poslije pet padova za nešto više od 24 sata.

I tada je bilo teško zamisliti Markesa bilo gdje drugdje osim na Hondi, ali dešavala su se i veća iznenađenja u svijetu sporta, zar ne? Na primjer, transfer Luisa Hamiltona iz Mercedesa u Ferari… I tako je Markes, stariji, završio u Gresiniju uz svog mlađeg brata i napravio zaokret za praktično 180 stepeni i što je još važnije, počeo je da liči na onog starog sebe. U vrijeme kada je vozio za Hondu djelovao je kao nedodirljivi robot, a prelaskom u mali porodični italijanski tim natjerao je sve da shvate da je i on samo čovjek od krvi i mesa.

Bilo mu je potrebno vrijeme da se navikne na Dukati, da poprilično promijeni stil vožnje, pošto Dezmosediči nije ni blizu Hondinog modela RC213V, ali svima je bilo jasno da kada bude jedno sa motociklom niko više neće imati šansu protiv njega. I ključan trenutak za dalji razvoj istorije ponovo se desio u Muđelu, dijve godine pošto se praktično opraštao od sporta koji voli. Dukati je vagao između njega i Horhea Martina za timskog kolegu Frančeska Banjaju od 2025. godine, a iako je mlađi od dvojice Španaca uradio sve što je bilo u njegovoj moći i istinski je zaslužio to mjesto, ono je otišlo Markesu. Martin je utočište pronašao u Apriliji, što je potvrđeno dan poslije Velike nagrade Italije, da bi nedugo zatim stigla i potvrda da će Markes voziti crveni Dukati.

Poslije niza uspona i padova (ne, Markes nije prestao da pada ni na Dukatiju) u nedjeljama koje su slijedile, obrise onoga što nas je čekalo ove godine dobili smo u Aragonu. Na svom terenu, istinski svom, pošto je „Motorlend“ staza koja je najbliža njegovoj rodnoj Ljeidi, na potpuno novom asfaltu, u tropskim uslovima, vozač Gresinija je bio dominantan od početka do kraja trkačkog vikenda za prvi trijumf na Dezmosedičiju. Samo nedjelju dana kasnije pokorio je i Mizano, do kraja sezone je slavio još na „Filip Ajlandu“, i svoju prvu sezonu na Dukatiju završio je iza Martina i Banjaje.

Sve viđeno tokom 2024. bilo je samo uvod u ono čega smo svjedoci od početka ove godine, a to je jedan od najvećih povrataka u istoriji sporta. U auto-moto sportu možda možemo da ga uporedimo sa onim što se desilo Nikiju Laudi, koji je gorio na „Nordšlajfeu“ i godinu dana kasnije uspio da osvoji svoju drugu titulu. Ali, opet, koliko su njihove priče slične, toliko su i različite…

Ali, od trenutka kada je sjeo na fabrički Dezmosediči, Markes je bio svoj na svome. Toliko da je Dezmosediči postao velika nepoznanica za Banjaju, da su mu bili potrebni mjeseci da se prilagodi. I umjesto timskog kolege, Markesa je najviše izazivao njegov mlađi brat, iako su vozači Dukatija imali nekoliko istinski spektakularnih duela ove sezone. Međutim, koliko god da ga je Aleks izazivao, stariji Markes je bio klasa za sebe i pravu konkurenciju ove godine nije ni imao.

Jeste napravio nekoliko grešaka kada se to nije očekivalo od njega, ali da nije tako titulu bi obezbjedio još ubjedljivije, i mnogo prije Japana. Ovako je barem bilo neizvjesno malo duže nego što je zapravo trebalo da bude. I ako ćemo iskreno, ono što se desilo u Ostinu, po kiši, može svima da se desi, a jednu jedinu pravu grešku Markes je napravio u Heresu, u trenutku kada se borio sa Banjajom i Aleksom. Imao je sreće da trka na „Silverstonu“ bude prekinuta zbog vremenskih uslova, pošto je izletio sa staze, ali kada se pogledaju ostale trke – pobjeđivao je kada je bio najbolji na stazi, a kada nije bio je drugi ili treći.

Tako je po četvrti put u karijeri postao šampion na „svom“ drugom terenu jer iako više nije na Hondi, Japan je bio i ostao poseban za njega. Na 17 trka upisao je 11 pobjeda na glavnim trkama, uz četiri podijuma, uz 14 pobjeda u sprintu i dva podijuma u subotnjim trkama. Jednostavno, voljeli ga ili ne, niko ne može da porekne da smo svjedoci veličine kakva se rijetko viđa u bilo kom sportu. I treba u tome uživati jer ko zna kada će se pojaviti neko sličan, ko će na sličan način kao Markes ili Valentino Rosi promijeniti sport…

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad