Ozbiljnom fudbalu su ga počeli da uče Rai, Marco Simeone i Leonardo, budući da je sa 17 godina bio rezident Pariza, i član Paris Saint Germaina.
Profesionalni ugovor potpisao je tri godine prije, sa 14, odnosno 1996. godine, kada je postao član Iraklisa. Zadržao se samo pola godine, a onda je otišao u PSG.
Iako možda početak ovog teksta liči na nekog od fudbalera iz liga petice, ili svjetskom asu – griješite. Odlučili smo se sjetiti igrača sa poprilično šarolikom karijerom, ali i čovjekom koji će zauvijek ostati upamćen kao igrač sa najviše pošalica na njegov račun, kada su u pitanju reprezentativci Srbije. Bivši i Sadašnji.
Marko Pantelić je vjerovatno najveća i napoznatija fudbalska rokenrola u Srbiji. Danas ga rijetko ko zove tim imenom, obično nadimkom – Pantela. Pantela je zapravo alter-ego kojeg je dobio prije mnogo godina, a dao mu ga je jedan od kolumnista portala Kurir. Na šaljiv način je pokušao oslikati dovitljivost, karizmu i opći fenomen ovog fudbalera koji se nadavao golova za sve klubove u kojima je igrao, ali u reprezentaciji ga prosto nije išlo.
Nakon toga, Pantela je postao lik na Twitteru i Facebooku, koje Marko Pantelić nije kontrolisao, ali je bio svjestan njihovog postojanja. Priznao je da je i njemu smiješno to , i da bi volio upoznati ljude koji stoje iza njegovog alter-ega koji je bio poznat širom Balkana.
Ali prvo, da se vratimo na kratak pregled njegove fudbalske karijere. U PSG-u se nije naigrao. Za B tim je dao 12 golova u 20 nastupa, ali sa velikim momcima nije išlo. Niti je dobio ikakvu senzacionalnu priliku.
Jeste 1998. godine, kada su ga posudili Laussanne Sport, timu iz Švicarske u kojem je sa 14 golova u 21 nastupu prosto dominirao. Golgeterski talenat je prepoznala Celta, koja se krajem 1999. godine odlučila na kupovinu fudbalera kojem neće dati ni šansu. Sturm Graz i Yverdon Sport su mu bile destinacije u kojima se nije proslavio također, a onda se 2002. godine vraća u Srbiju.
Kapitenov kum
Prvo je bio član Obilića, za kojeg je nastupio pet puta, prije nego je potpisao za Sartid iz Smedereva, gdje je dao 13 golova u 31. nastupu. To mu je bila pozivnica za Crvenu zvezdu, čiji dres nosi u dvije sezone.
Ipak, najviše traga ostavlja u Herti iz Berlina, gdje je igrao od 2005. do 2009. godine. U 114 nastupa postiže 45 golova, a bio je i jedan od najomiljenijih igrača ovog tima. Potom je bio dio avanture u Ajaxu, gdje je sa dosta uspjeha činio tandem sa Luisom Suarezom. Posljednji profesionalni fudbalski angažman odradio je u Grčkoj, gdje je nastupao za veliki Olympiacos. Za tri sezone, upisao je 38 nastupa i postigao 16 golova.
Za nacionalni tim Srbije igrao je do 2003. do 2011. godine. Dao je 10 golova, a oni koji su pomnije analizirali njegove igre – reći će da niti jedan od tih 10 nije bio toliko bitan, da bi bio vrijedan pažnje.
Ono što je živopisnije od njegove klubske karijere – jesu svakako brojne šale na račun njegovog imena, odnosno za koje je najviše zadužen upravo alter-ego Pantela.
“Čovjek koji je, dok je bio pijan, upao u jamu sreće, i iz nje nije izlazio”.
“Fudbaler za koga većina ljudi smatra da nikada nije šutnuo ka golu protivnika, u dresu nacionalnog tima, ali je ipak dao par počasnih pogodaka kojih se jedino on rado sjeća”.
“Fudbaler, koji će jednog dana moći da se pohvali unucima da je bio saigrač Gojka Kačara. Dvije najvažnije stvari koje su ga preporučile za reprezentaciju Srbije su:
1) Zna himnu Bože pravde.
2) Kapitenov je kum.”
Pantela, Pantelinjo, Pantela Rasni…ni kriv ni dužan bio je jedno vrijeme jedan od najomraženijih fudbalera u Srbiji. Nije bitno igra li, daje li golove, sjedi li na klupi – bio je kriv za sve loše stvari.
“Jedini razlog zbog kojeg Srbija nije bila prvak svijeta, iako je najbolja crna rupa u moru fudbalskih znanaca koje posjedujemo je Pantelić. Svaki gol koji postigne – bio je faktor sreće, a ne znanja”.
“Pantelić nije igrao sinoć”. “Da je igrao bilo bi još gore”. Ljudi u Srbiji su se “ubijali” od prozivanja Pantelića čak i kada da gol za reprezentaciju. Bio je najčešća meta šala i pošalica – bez obzira na to kako je igrao.
“Možda nema zavidnu tehniku, ali je zato jako spor”, kaže jedna od njih.
Pantelić će biti i ostati simbol jedne fudbalske epohe u Srbiji, kultna ličnost društva i jedan od rijetkih ljudi kojem su posvećivali pjesme.
Brat Pantela – “kacam Rasan”, nikoga nije ostavljao ravnodušnim. Dok je igrao za Herthu, pojedini su taj klub zvali Pantha BSC. U krajnjem slučaju, ko je još uspio da kao dvadesetogodišnjak napravi dvije godine pauze i naprasno se vrati fudbalu, pa stigne do Bundeslige, reprezentacije i Svjetskog prvenstva?
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
