Nekada je dovoljna samo jedna dobra partija, momenat u kojem će fudbaler zablistati da skrene pažnju javnosti na sebe.
Pažnja javnosti obično znači pažnju medija – a kada dobijete pažnju medija, dobijete i nadimke koje morate opravdati u narednim mečevima i tokom cjelokupne karijere.
Obzirom da živimo u eri Leonela Messija i Cristiana Ronalda, koji su trenutno – dokazano – najbolji fudbaleri na svijetu, ne treba vam mnogo dosjetljivosti da fudbalera koji zablista na terenu etiketirate kao “sljedećeg Messija” ili “sljedećeg Ronalda”.
Po onome što možete saznati jednostavnom pretragom na Googleu, svaka zemlja na svijetu ima svog Messija, Ronalda, Suareza, Lewandowskog… a toga ni mi na Balkanu nismo pošteđeni.
Mnogi će etiketu/nadimak “bosanski Messi”, “srpski Ronaldo” i slične smatrati pretencioznim, ali kada svedemo sve na banalan nivo – zbog čega bi se mi razlikovali od ostatka svijeta?
Nema potrebe.
Ono što također možemo uzeti kao fakt, činjenicu – jeste da je etiketa “Messi iz te i te države” puno češća od “Ronaldo iz te i te države”, zbog čega – nije nam poznato, a to je svakako tema neke druge analize.
Bosna i Hercegovina, Srbija, Hrvatska, Albanija, Makedonija, Slovenija, Crna Gora i Makedonija – svaka od ovih zemalja ima svog Messija, ili igrača za kojeg se nadaju da će u dresu reprezentacije ili svog kluba praviti isti dar-mar koji Messi godinama pravi svim defanzivcima na svijetu.
BiH, od svih zemalja sa Balkana ima najviše Messija. Vođeni upravo tom činjenicom smo i napisali prvu rečenicu ovog teksta. Ali, ni ostale zemlje ne zaostaju u tom pogledu.
U nastavku, donosimo pregled svih balkanskih Messija.
Bosna i Hercegovina
Almedin Brkić, sedmogodišnji dječak iz Kanade, porijeklom iz BiH prošle godine je bio internet senzacija, kada se pojavio njegov video u kojem ‘maltretira’ vršnjake s loptom. Dovoljno da bude Bosanski Messi. Ipak, nije on prvi bh. prospekt od kojeg se očekuje vanserijska karijera.
Manje od dvije godine prije toga, imali smo slučaj Miralema Ramića, tada fudbalera Schalkea, 15-godišnjeg mladića iz Kalesije koji je također zavrijedio nadimak Bosanski Messi.
Njegovo je tek da opravda nadimak koji sa sobom nosi određenu težinu – a da ima talenat, ima. Miralem Ramić trenutno nosi dres U17 ekipe Herthe iz Berlina. Igra na poziciji centralnog/ofanzivnog veznog igrača.
Rođen je 11. aprila 2000. godine, i što je najbitnije – ima državljanstvo BiH, pa u budućnosti neće biti administrativnih prepreka da ga selektori zovu u A nacionalni tim, ukoliko to svojim igrama i zasluži.
Član je i U17 reprezentacije BiH, i jedan je od najperspektivnijih mladića ove zemlje, koji bi trebao zamijeniti Miralema Pjanića, ili u međuvrmeneu učiti od njega – obzirom da igraju na istoj/sličnoj poziciji.
Kako će se on nositi sa teretom koji mu je nametnut – sasvim je drugo pitanje.
Hrvatska
Sjetit ćemo se sage oko Alena Halilovića od prije nekoliko godina. Od potencijalnog reprezentativca BiH do najveće nade hrvatskog fudbala u samo nekoliko mjeseci, obzirom da je Alenov otac Bosanac, ali je mladi Halilović svoje fudbalske vještine gajio u zapadnom susjedu BiH.
Rođen je 18. juna 1996. godine, a igra na poziciji ofanzivnog veznog fudbalera. U Dinamu iz Zagreba je napravio prve fudbalske korake, a 2012. godine je zvanično postao prvotimac te ekipe.
Godinu dana poslije toga, nastupio je i za reprezentaciju, a obzirom da je visinom, građom, ali i kontroli lopte iznimno podsjeća na Argentinca – malo je trebalo kako hrvatskim, tako i bosanskohercegovačkim medijima da ga prozovu Hrvatski Messi.
Halilović se 2014. godine priključio Barceloni, koja je otkupila njegov ugovor, a smjestili su ga u B tim za početak. Tamo je odigrao nešto više od 30 utakmica, prije nego je prebačen u A sastav – no tamo nije dobio šansu. Ipak, mladić je mogao da trenira sa Messijem, uči od najboljih fudbalera današnjice. Nakon što je odradio pozajmicu u Sporting Gijon u sezoni 2015/2016, Halilović je ove godine promijenio sredinu.
Sada je član HSV-a, i još uvijek čekamo da opravda svoj nadimak. Kako u timu, tako i u reprezentaciji za koju je nastupio 13 puta do sada.
Srbija
Ni Srbija nije ostala imuna na svog Messija. Njegovo ime je Andrija Živković, i trenutno brani boje Benfice u Portugalu.
Najmlađi je igrač koji je obukao dres reprezentacije u historiji, nakon što je prošao sve niže selekcije, od U17 do U21, a ujedno je i najmlađi kapiten crno-belih, odnosno ekipe Partizan.
Fudbal je počeo da igra u Nacionalu iz Niša, ali se 2009. godine priključio omladinskoj školi Partizana. Za prvi tim je potpisao 2013. godine, gdje je igrao do ove godine, kada je u julu potpisao ugovor sa portugalskim velikanom.
Živković je bio žila kucavica reprezentacije Srbije koja je 2015. godine postala prvak svijeta na šampionatu za fudbalere do 20 godina.
Tek mu je 20 godina, i jedan je od prospekata – ne samo u Srbiji, nego i u svijetu od kojeg se očekuje da bude onaj koji će praviti razliku na terenu u godinama koje slijede.
Živković je u pet godina koliko zarađuje od fudbala osvojio dva šampionata Srbije, Kup Srbije i Supertaca Candidado de Oliveira 2016 Kup u Portugalu, te Svjetsko prvenstvo za fudbalere do 21 godine.
Ima sve preduslove da dođe u rang najboljih igrača svijeta. Ili, ako pratimo lajt motiv teksta – da opravda nadimak Srpski Messi.
Makedonija
Još dok je nosio dres Vardara dobio je nadimak Makedonski Messi. Tada mu je bilo jedva 20 godina, i uživao je status mlade zvijezde Makedonije.
Sada mu je 25, ali nadimak nije opravdao. Ipak, Messi je Messi – bez obzira iz koje zemlje dolazio, a on se zove Ivan Nastevski.
Rođen je 30. jula 1991. godine, i trenutno brani boje ekipe Vereinslosa. Od Gnjilana do Grčke, Nastevski je prošao dosta kilometara ‘seljakajući’ se od kluba do kluba, tražeći način da opravda svoj nadimak.
Vardar, Rabotnički, Teteks, Serres, Agrotikos, Novi Pazar, Gorno Lisiče…svuda je bio. Njemu ostaje nada da je jedan od fudbalera koji cvjeta u poznim igračkim godinama, onako kao što je to Diego Milito uradio u svojim kasnim dvadesetim.
Slovenija
Slovenački Messi je rođen u Ljubljani 1995. godine, a trenutno brani boje Dinama iz Zagreba. Igra na poziciji krila, a u tim Dinama prešao je ove sezone iz Maribora – gdje nije imao baš prostora za igru. Zove se Petar Stojanović.
Fudbalom se počeo baviti 2001. godine u lokalnom klubu Arne Tabor, pa su uslijedile omladinske škole Slovana, Interblocka i Maribora koji mu je 2012. godine dao profesionalni ugovor.
Sa tim timom je u svojoj zemlji osvojio sve za tri godine, a prije transfera u Dinamo – boravio je jednu sezonu u Veržeju na posudbi. Za Modre je upisao 19 nastupa u ligi do sada, nastupa i u Ligi prvaka, a sporadični je član reprezentacije Slovenije za koju je upisao četiri nastupa.
Albanija
Albanija je, čini se jedina zemlja iz regiona koja nije sklona etiketiranju svojih fudbalera. Tako da jedino kod njih nismo uspjeli pronaći senzaciju koja bi se uporedila sa Leom Messijem.
Ima tu mladih igrača, imena koja se tek trebaju dokazati na internacionalnoj sceni – ali albansko ime i prezime u poređenju sa Messijem, ne postoji.
Jedno vrijeme je to bio Lorik Cana, ponajbolji i najpopularniji fudbaler iz ove zemlje, ali besmisao poređenja prestaje s činjenicom da je Cana od Messija stariji pet godina.
Ne znamo da li da kažemo – svaka čast albanskim medijima, ili da ih pokudimo što nemamo niti jedno ime da stavimo u ovaj tekst.
Efgys Kace koji igra za Plzen, Taulant Xhaka iz Basela ili eventualno Bekim Balaj se mogu ugurati u ovu listu, ali Albanija, bar u kontekstu medijskih naslova – nema.
Crna Gora
Na YouTube kanalu može se pronaći video pod kapitalnim naslovom za ovu temu – Crnogorski Messi. Objavljen je prije dvije godine, kada je Vasilije Adžić imao osam godina. Sada mu je 10.
Crnogorski mediji su prije dvije godine pisali da ih ne bi začudilo da obuče dres Barcelone u narednom periodu, a i sam je veliki navijač katalonskog kluba. Sanja da zaigra za taj tim, a od svih čari sa fudbalskom loptom – Adžić najviše voli da dribla.
Uz upornost, predan rad – Adžić nema granica.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.