Oglas

Najluđa ekipa, najgrublji fudbaler i velika filmska zvijezda

author
N1 BiH
29. jan. 2017. 15:36
>
15:50
12002482_977422398981107_8823671862554684942_o
Facebook | Facebook

Kada kažete Wimbledon - mislite obično na najveći i najvažniji teniski turnir na svijetu. Međutim, ovaj grad ima i fudbalski klub, koji je sušta suprotnost od svog glamura koji krasi 'bijeli sport' i sve ono što je vezano ono što je teniski turnir godinama gradio.

Oglas

13465948_1150412251665196_6931935392332922675_n
12439298_806635052773726_4263527220108209571_n
10413391_940031789354469_479860791663823453_n
+ 4

  Wimbledon FC je najluđi fudbalski tim svih vremena, a taj nadimak su dobili sada već davne 1988. godine, nakon finala FA Cupa koji se igrao na legendarnom Wembley stadionu.

Nakon isteka 90. minute, rezultat na semaaforu je glasio 0:1 u korist Wimbledona, u meču kojeg su igrali protiv tada najveće engleske ekipe - Liverpoola, koji je tada želio duplu krunu.

13177475-1043220409086539-2882197986455086384-n-99021.jpeg
Facebook | Facebook

"The Crazy Gang have beaten The Culture Club", kazao je komentator prenosa nakon nezaboravne utakmice koja je u prvi plan izbacila jednog fudbalera, za kojeg mnogi niti ne znaju da je u karijeri uopće bio profesionalni igrač najvažnije sporedne stvari na svijetu.

U maju te 1988. godine, igrali Wimbledona po prvi put su osjetili kako je spavati u hotelu sa pet zvjezdica, budući da su do tada gostujuće mečeve dočekivali u spavaonicama trećerazrednih motela.

Noć prije utakmice podmitili su čuvare Wembleyja, da ih puste na travnjak, kako bi osjetili teren tada najpopularnijeg i najpoznatijeg stadiona na svijetu.

Trener im pred meč nije dao da idu piti po pubovima, nego da ako baš moraju - neka luduju po sobama i hodnicima, što se osoblju de lux hotela uopće nije svidjelo. Naravno, otišli su u prvi pub, zajedno sa svojim kolovođom, najrobusnijim igračem u svlačionici - Vinniejom Jonesom.

U prvom pubu su nabasali na navijače Webleyja, i ne moramo napominjati da su iz puba izašli otprilike kada je i svanulo. Valjda je Adrenalin ostalo uradio, trener ih nije kaznio - a oni su vedri i veseli izašli na finale protiv Liverpoola.

Pred izlazak na teren, ostavili su Liverpool i sudije do posljednje sekunde - kako bi ih iznervirali, a ostalo je, možemo reći historija.

Malo prije zvižduka koji bi označio kraj prvog poluvremena, dosviran je 'skraćeni korner' za Wimbledon. Dennis Wise je centrirao, a Lawrie Sanchez je glavom pogodio nebranjeni dio mreže golmana Liverpoola.

Ključni faktor kod gola, bio je Vinnie Jones. On je u uvodnim minutama krvnički nagazio Stevena McMahona, a poslije meča je izjavio da je to planirao sedmicama prije utakmice. Obzirom na njegov fudbalski renome - u to uopće nije teško povjerovati.

Imao je Liverpool šansu za izjednačenje - kada je Dave Besant šutirao penal, kojeg mu je golman najluđe ekipe u historiji engleskog fudbala odbranio, i tako vinuo svoj tim u vasionu. John Motson, komentator potom izgovara kultnu rečenicu - koja vrijedi i dan danas.

Vinnie Jones je igrao fudbal do 34. godine. Bio je kapiten Walesa, a nakon Wimbledona igrao je i za Leeds, Sheffield, Chelsea - nakon čega se vratio u Wimbledon, pa Queens Park gdje je završio karijeru.

Važi za jednog od najkrvoločnijih fudbalera koji je ikada izašao na travnjake engleskih stadiona.

1992. godine izašao je dokumentarac "Football Hard Man", a zbog rečenica koje je izgovorio tu - kažnjen je sa 20.000 funti od Fudbalskog saveza Engleske, jer je naštetio ugledu lige i igre.

Njemu su govorili da ima mozak komarca, jer on je prototip igrača koji je želio pobijediti pošto-poto. U karijeri je zaradio 12 crvenih kartona, a i dan danas drži rekord 'u disciplini' najbrže zarađeni karton. Za to su mu trebale samo tri sekunde. Garryju Stephensu je okončao karijeru, Paulu Gascoigneu za malo.

Najmirnije je bio u Leedsu, gdje je dobio samo tri žuta kartona tokom dvije sezone koliko se tu zadržao. U Chelseaju je igrao samo sezonu, da bi se vratio u Wimbledon, gdje vjerovatno do kraja života neće morati sebi platiti piće zbog svega onoga što je uradio za klub.

Nakon fudbala, 1999. godine okreće se pozivu za koji nije školovan. Odlazi u showbiz, počinje da se bavi glumom. Prvu ulogu je dobio kod legendarnog britanskog režisera Guyja Ritchieja, u još legendarnijem "Lock, Stock and Two Smoking Barrels".

U Hollywoodu je već 2000. godine u "Gone in Sixty Seconds", nakon čega nastupaju Snatch, Swordfish, i 2001. "The Mean Machine", gdje je suštinski glumio sebe.

Do ove godine pripisao je sebi 94 kredita za pojavljivanje u filmovima, a kada god vam treba žestok momak - zvali biste njega, jer ta faca prosto ne može da glumi dobricu koju svi vole.

Vinne Jones je tako od najluđe ekipe, preko Chelseaja stigao do same kreme Hollywooda - radeći ono što radi najbolje. Tuče, udara, lomi kosti, smeta i nije nimalo poželjno nalaziti se u protivničkom taboru. Što na terenu, što na filmu.

Nije glumio u Rokenroli, ali je fudbalska rokenrola - kakva se više ne rađa. 

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.

Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama