Kada kažete Wimbledon - mislite obično na najveći i najvažniji teniski turnir na svijetu. Međutim, ovaj grad ima i fudbalski klub, koji je sušta suprotnost od svog glamura koji krasi 'bijeli sport' i sve ono što je vezano ono što je teniski turnir godinama gradio.
Wimbledon FC je najluđi fudbalski tim svih vremena, a taj nadimak su dobili sada već davne 1988. godine, nakon finala FA Cupa koji se igrao na legendarnom Wembley stadionu.
Nakon isteka 90. minute, rezultat na semaaforu je glasio 0:1 u korist Wimbledona, u meču kojeg su igrali protiv tada najveće engleske ekipe – Liverpoola, koji je tada želio duplu krunu.
“The Crazy Gang have beaten The Culture Club”, kazao je komentator prenosa nakon nezaboravne utakmice koja je u prvi plan izbacila jednog fudbalera, za kojeg mnogi niti ne znaju da je u karijeri uopće bio profesionalni igrač najvažnije sporedne stvari na svijetu.
U maju te 1988. godine, igrali Wimbledona po prvi put su osjetili kako je spavati u hotelu sa pet zvjezdica, budući da su do tada gostujuće mečeve dočekivali u spavaonicama trećerazrednih motela.
Noć prije utakmice podmitili su čuvare Wembleyja, da ih puste na travnjak, kako bi osjetili teren tada najpopularnijeg i najpoznatijeg stadiona na svijetu.
Trener im pred meč nije dao da idu piti po pubovima, nego da ako baš moraju – neka luduju po sobama i hodnicima, što se osoblju de lux hotela uopće nije svidjelo. Naravno, otišli su u prvi pub, zajedno sa svojim kolovođom, najrobusnijim igračem u svlačionici – Vinniejom Jonesom.
U prvom pubu su nabasali na navijače Webleyja, i ne moramo napominjati da su iz puba izašli otprilike kada je i svanulo. Valjda je Adrenalin ostalo uradio, trener ih nije kaznio – a oni su vedri i veseli izašli na finale protiv Liverpoola.
Pred izlazak na teren, ostavili su Liverpool i sudije do posljednje sekunde – kako bi ih iznervirali, a ostalo je, možemo reći historija.
Malo prije zvižduka koji bi označio kraj prvog poluvremena, dosviran je ‘skraćeni korner’ za Wimbledon. Dennis Wise je centrirao, a Lawrie Sanchez je glavom pogodio nebranjeni dio mreže golmana Liverpoola.
Ključni faktor kod gola, bio je Vinnie Jones. On je u uvodnim minutama krvnički nagazio Stevena McMahona, a poslije meča je izjavio da je to planirao sedmicama prije utakmice. Obzirom na njegov fudbalski renome – u to uopće nije teško povjerovati.
Imao je Liverpool šansu za izjednačenje – kada je Dave Besant šutirao penal, kojeg mu je golman najluđe ekipe u historiji engleskog fudbala odbranio, i tako vinuo svoj tim u vasionu. John Motson, komentator potom izgovara kultnu rečenicu – koja vrijedi i dan danas.
Vinnie Jones je igrao fudbal do 34. godine. Bio je kapiten Walesa, a nakon Wimbledona igrao je i za Leeds, Sheffield, Chelsea – nakon čega se vratio u Wimbledon, pa Queens Park gdje je završio karijeru.
Važi za jednog od najkrvoločnijih fudbalera koji je ikada izašao na travnjake engleskih stadiona.
1992. godine izašao je dokumentarac “Football Hard Man”, a zbog rečenica koje je izgovorio tu – kažnjen je sa 20.000 funti od Fudbalskog saveza Engleske, jer je naštetio ugledu lige i igre.
Njemu su govorili da ima mozak komarca, jer on je prototip igrača koji je želio pobijediti pošto-poto. U karijeri je zaradio 12 crvenih kartona, a i dan danas drži rekord ‘u disciplini’ najbrže zarađeni karton. Za to su mu trebale samo tri sekunde. Garryju Stephensu je okončao karijeru, Paulu Gascoigneu za malo.
Najmirnije je bio u Leedsu, gdje je dobio samo tri žuta kartona tokom dvije sezone koliko se tu zadržao. U Chelseaju je igrao samo sezonu, da bi se vratio u Wimbledon, gdje vjerovatno do kraja života neće morati sebi platiti piće zbog svega onoga što je uradio za klub.
Nakon fudbala, 1999. godine okreće se pozivu za koji nije školovan. Odlazi u showbiz, počinje da se bavi glumom. Prvu ulogu je dobio kod legendarnog britanskog režisera Guyja Ritchieja, u još legendarnijem “Lock, Stock and Two Smoking Barrels”.
U Hollywoodu je već 2000. godine u “Gone in Sixty Seconds”, nakon čega nastupaju Snatch, Swordfish, i 2001. “The Mean Machine”, gdje je suštinski glumio sebe.
Do ove godine pripisao je sebi 94 kredita za pojavljivanje u filmovima, a kada god vam treba žestok momak – zvali biste njega, jer ta faca prosto ne može da glumi dobricu koju svi vole.
Vinne Jones je tako od najluđe ekipe, preko Chelseaja stigao do same kreme Hollywooda – radeći ono što radi najbolje. Tuče, udara, lomi kosti, smeta i nije nimalo poželjno nalaziti se u protivničkom taboru. Što na terenu, što na filmu.
Nije glumio u Rokenroli, ali je fudbalska rokenrola – kakva se više ne rađa.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
