U subotu, 28. januara kucali na vrata zaboravljene fudbalske rokenrole, Fernanda Redonda, pomenuli smo jedan klub iz njegove bogate karijere koji nam evo već nekoliko dana odzvanja u glavi, i nikako da ga se riješimo - bez da mu posvetimo redove koje zaslužuje.
Club Deportivo Tenefife, S.A.D, ili samo skraćeno, nama znano – Tenerife je ekipa koja igra u španskoj Segundi, drugoj ligi – i gdje trenutno zauzima poziciju koja je vodi u doigravanje za Primeru.
Redondo, kada je iz Boca Juniorsa odlazio u Evropu te 1990. godine, nije želio ni u Real niti u bilo koji veći klub, čije je ponude imao na stolu. Odbrao je Teneriffe, ekipu koja možda i nema toliko bogatu tradiciju i police pune trofeja.
Ali ima ono nešto čime privlači pažnju godinama. Tenerife odgajaju i penzionišu fudbalere koje danas znamo kao fudbalske legende, ili kako ih volimo nazvati – fudbalske rokenrole.
Ljubitelji fudbala iz Bosne i Hercegovine sigurno će se sjetiti Mehe Kodre i njegovih maestralnih igara u dresu Barcelone, u periodu 1995/1996, nakon čega je otišao na Kanarska ostrva.
Barcelonin Camp Nou koji prima više od 90.000 posjetitelja, zamijenio je Heliodoro Rodriguez Lopez stadionom, na koji stane tek 23.660 navijača ekipe koja nastupa u plavo-bijeloj kombinaciji.
Meho Kodro je legenda bh. fudbala. Navijači Barcelone ga nikada neće zaboraviti, jer kako zaboraviti čovjeka koji je dao hat-trick Realu sa brojem 9 na leđima. Onom istom devetkom koju je nakon njega preuzeo Luis Nazario de Lima Ronaldo, a nakon njega – mnogi drugi legendarni napadači Barcelone.
O Redondu smo već pisali – kao o zadnjem veznom koji je suštinski do savršenstva doveo tu poziciju na terenu, gdje je djelovao kao vođa i fudbalski čarobnjak na čijim je čarima počivao Real Madrid, i kojeg je sam na svojim plećima i moralom koji je davao – odveo do krova Evrope u jednoj sezoni koja je suštinski bila izgubljena.
Srpska trojka i Bosanac predvode legende
Ali, Tenerife imaju još nekolicinu igrača čijih imena i prezimena ćete se sigurno sjetiti, a nekada su značila mnogo u svijetu fudbala. I danas znače svim onim neizlječivim romanticima najvažnije sporedne stvari na svijetu, koji se možda s vremena na vrijeme pitaju – kako smo došli do ovoga, gdje je novac mnogo bitiniji od fudbala i ljepote igre.
Kako to da su nekada djeca gledala tog istog Kodru, Ronalda, Redonda, i željeli postati kao oni, a danas, neka druga djeca gledaju Messija, Ronalda, Suareza…i sanjaju da imaju plaću visoku kao oni. No, da ne bi skrenuli s teme….
https://youtube.com/watch?v=ksGdngBhvGE
I Srbija se može pohvaliti trojcem koji je u prošlosti nosio dres Tenerifa. Jedan od njih je Slaviša Jokanović. Zadnji vezni, koji je prije odlaska u Deportivo La Corunu, pa onda Chelsea u od 1995. do 1999. godine igrao za Tenerife, za koje je postigao i 17 golova. Od tih 17, tri je dao Barceloni – u jednom meču.
Ljubitelji fudbala iz Srbije će se sjetiti i Veljka Paunovića. Igrača koji ima pozamašnu historiju klubova za koje je igrao, a svakako je nabitnija crtica iz biografije Atletico Madrid, gdje je služio kao ofanzivni vezni ali i napadač. Dres Tenerifa nosio je u sezoni 2002/2003, prije nego se vratio u Atletico Madrid, nakon čega je karijera krenula silaznom putanjom, što zbog godina što zbog vremena za penzionisanje.
Paunovića i Jokanovića osim Tenerifa veže i Partizan, za koji su obojica nastupali.
Njihov treći sunarodnjak je Miroslav Đukić koji je u Tenerifama završio karijeru 2004. godine. Jedan od rijetkih igrača koji nije ni iz Zvezde, ni iz Partizana otišao van granica Balkana, nego iz Rada.
Sedam godina branio je boje Deportiva La Corune, nakon toga je šest godina proveo u Valenciji, da bi se penzionisao u raju na zemlji u blizini obala Afrike.
Za ljubitelje egzotičnih fudbalera, sa lako pamtljivim imenima tu je i Juan Antonio Pizzi Torroja, odnosno samo Pizzi, bivši španski reprezentativac, kojem su nastupi u Tenerifama otvorili vrata Valencije, a nakon toga i Barcelone. Nakon duge i uspješne karijere, Pizzi je uspješno radi kao menadžer, a trenutno vodi selekciju Čilea.
Jedan od najvećih fudbalera koji je ikada nosio dres ovog tima je i legendarni holandski napadač Roy Makaay. On je iz Vitesse Arnhema prešao u ovaj klub 1997. godine, gdje je nastupao dvije sezone. Poslije toga je došao poziv ekipe koja je mrsila račune po Španiji i Evropi, Deportivo La Coruna, čija je fudbalska legenda.
Makaay je kasnije igrao za Bayern, a povukao se u dresu Feyenoorda 2010. godine.
Sjetit ćete se i legendarnog Nijemca, Olivera Neuvillea, koji je nakon Sevettea, igrao za Tenerife u sezoni 1996/1997. Bivši reprezentativac Njemačke je poslije nosio dres Hanse iz Rostoka, a u Leverkusenu i Moenchengladbachu je postao legenda.
Iz te franšize igrača pamtitmo i Roberta Enkea, golmana koji je sebi 2009. godine oduzeo život nakon pogibije kćerke i duge borbe sa depresijom.
Enke je kratko boravio u Barceloni, koja ga je 2004. godine posudila Tenerifama za koje je branio u devet utakmica, nakon čega je otišao u Hannover.
Iz legije španskih fudbalera u Tennerifama izvdojit ćemo i legendarnog valencijinog Mistu. Igrača kojem nikada nije bilo suđeno da zaigra za Real, u čijoj školi je ponikao. U Tenerifama je stasao u fudbalera, kojeg je Valencija kupila 2001. godine. Mista je kao napadač u Tenerifama postigao 22 gola u 84 nastupa.
Riznica velikih trenerskih imena
No, nisu Tenerife odskočna daska samo fudbalerima. Oni se naime mogu pohvaliti i nizom velikih trenerskih imena koja su sjedila na klupi. Krenimo iz ‘komšiluka’.
Srbijanski stručnjak Ljubiša Broćić je davne 1961. godine bio trener Tenerifa. Zadržao se kratko budući da mu je to bio tranzicijski tim – nakon čega je krenuo put ka penziji. Broćić je prije Tenerifa bio trener Crvene zvezde, Vojvodine, PSV-a, Juventusa, Barcelone, ali i reprezentacija Novog Zelanda, Kuvajta, Egipta, Libanona i Bahreina.
Tenerife je vodio i legendarni Urugvajac, Hector Nunez, od 1972. do 1973. godine. Ako se ne sjećate njega, onda ćete se sigurno sjetiti Javiera Clementea, legendarnog fudbalera Athletic Bilbaoa iz sedamdesetih godina.
Kao trenersko ime, bio je menadžer brojnih ekipa iz Španije, među kojima su Espanol, Atletico Madrid, reprezentacija Španije, Marseille, a bio je i selektor u neslavnom periodu reprezentacije Srbije, 2006. godine.
Dvije najveće trenerske legende koje u karijeri imaju označene i Tenerife smo ostavili za kraj. Rafael Benitez, prije nego je pravio čuda sa Valencijom,Liverpoolom, Interom, Chelseajem… Benitez je na noge digao Tenerife u sezoni 2000/2001.
Prije stupanja na klupu Real Madrida, 1997. godine – jedan od najvećih trenera u historiji fudbala, Jupp Heynckes vodio je Tenerife od 1995. do 1997. godine. Poslije toga – historija je nastala.
Naravno, teško je pobrojati sve. Sigurno je tu ostalo igrača i trenera koji zaslužuju pomen, ali sve ima svoje granice – pa tako i ovaj tekst, gdje smo pokušali da se sjetimo svih znanih velikana koji zaslužuju pomen-
Tim koji postoji od 1912. godine nastao je spajanjem dvije ekipe koje su tada postojale na otocima. Od 1922. godine nosi ime koje drži danas, Club Deportivo Tenerife, a prvi put su u Primeru ušli 1953. godine. Boravili su i u trećoj ligi, drugoj B diviziji, nekoliko puta su bili na ivici raspada.
Godinama se bore sa žestokom finansijskom krizom, lošim menadžmentom, ali i biznis i političkim utjecajem na klub.
Jedno se neće promijeniti, a to je tvrdnja sa početka teksta: Tenerife je ekipa koja uzdiže legende, ali ih i penzioniše.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.