Fudbalski klub Union iz Berlina je srce ulice. Drugoligaš koji apsolutno pripada svojim članovima. Predsjednik kluba Dirk Zingler utakmice radije posmatra sa navijačke tribine, nego iz svečane lože. Klub je tzv. talac svojih navijača, koji su mu nekoliko puta spasili život.

Prije deset godina ti isti navijači su pokrenuli akciju “Krvari za Union” u kojoj su donirali krv i njenom prodajom pomogli klubu da se spasi od bankrota, a nisu ga napustili niti kad je ispao u četvrtu ligu.

Četiri godine kasnije, 2.300 volontera je renovirali stadion An der Alten Forsterei, time omogućivši Unionu da dobije dozvolu da se takmiči u 2. Bundesligi.

Opet četiri godine kasnije, 2012., čak 4.000 fanova je kupilo dionice u firmi koja upravlja stadionom i zajednčkim snagama su skupili skoro tri miliona eura, klub je dodao još dva, a lokalni sponzori deset miliona eura i stadion je renoviran. Njegov sadašnji kapacitet je 21.717 ljudi, dok je prosjek posjećenosti ove sezone 18.664.

Sada taj stadion predstavlja njihov drugi dom. “Kuća starog šumara” je prošle godine bila opremljena kaučima i foteljama kako bi fanovi imali potpun ugođaj prilikom gledanja utakmica Svjetskog prvenstva na divovskom platnu. Ipak, najmasovnije i najpopularnije okupljanje na ovom stadionu je predbožićno okupljanje navijača.

Ova ideja je rođena prije 12 godina i vremenom prerasla u tradiciju. Osnivač je Torsten Eisenbeiser koji je izjavio:

“Nas nekoliko koji uvijek stojimo zajedno na tribini, na kraju jedne polusezone smo otišli kući bez da smo jedan drugome poželjeli sretan Božić. Kasnije sam ih nazvao i predložio da se nađemo na stadionu i pjevamo božićne pjesme“.

https://youtube.com/watch?v=SGNBcONWIvI

Prve godine je bilo 89 navijača na stadionu, a koliko se događaj razvio najbolje pokazuje posjećenost prošle godine kada ih je došlo 27.500. Također, karte za “Weihnachtssingen” su i ove godine već odavno rasprodate.

Za Union se može kazati da klub relativno skromne historije, ali jakog identiteta. U bivšoj Istočnoj Njemačkoj, gdje je osvojio svoj jedini trofej (kup 1968.), bio je poznat kao “antirežimski” klub.

Ni danas, 25 godina kanije, klubovi iz bivšeg DDR-a nisu naišli na punu afirmaciju u njemačkom nogometu.

Većina ih se tokom devedesetih pogubila u prelasku na tržišnu ekonomiju i nisu mogli parirati moćnoj infrastrukturi zapadnih rivala.

Ipak, navijačima Uniona je uvijek bio važniji osjećaj zajedništva i sinergije kluba sa lokalnom zajednicom od bilo kakvog trofeja.

27.500 ljudi će se večeras okupiti na stadionu An der Alte Forsterei i pjevati božićne pjesme uz svijeće i piti kuhano vino.

Punih 90 minuta, uz 15-minutnu pauzu na poluvremenu.