Trinaest velikih finala, osam osvojenih, ali niti jedno koje bi Cristiano Ronaldo mogao nazvati svojim. Sve do sinoć.
Ronaldo i Real Madrid u subotu 3. juna 2017. godine, u Cardiffu, igrali su protiv historije. Sve moguće statistike su govorile da je mogućnost novog slavlja madridskog kluba ravna dolasku vanzemaljaca na Zemlju. Da ne pretjerujemo,…nogometni stručnjaci su redom smatrali kako je konačno došao dan da Juventus podigne najprestižniji klupski trofej jer je protiv sebe imao tim koji je primio 17 golova u LP-u.
I sad zamislite, kada protiv sebe imate historiju, ali i ponajbolju defanzivnu liniju u modernom nogometu (BBC – Bonucci, Barzagli i Chiellini) iza koje stoji vjerovatno najveći golman kojeg igra pamti, Gianluigi Buffon, onda ostaje samo da date sve od sebe i čista obraza izgubite jer niko nikad ranije nije odbranio Ligu prvaka. Međutim, Ronaldo i njegov Real mislili su drugačije.
Portugalac je u karijeri osvojio gotovo sve što se može osvojiti. Kod kuće ima nekoliko Zlatnih lopti, sa klubovima je igrao i podizao trofeje Lige prvaka, na reprezentativnom nivou odveo je Portugal do jedinog naslova prvaka Evrope. Ali mu je nešto uvijek falilo…
Iako je za razliku od svog najvećeg rivala Lionela Messija slavio sa dva kluba, Manchester Unitedom i Realom, te osvajao trofej sa reprezentacijom – oni koji ga mrze, ili oni skloniji
Argentincu, uvijek su mu prebacivali da kada se igra najveća utakmica – finale, Ronaldo nestane. Da, Ronaldo je zabijao u finalima i za “Kraljeve” i za tim sa Old Trafforda, ali nikada to nisu bili odlučujući golovi – nije to bio volej Zinedinea Zidanea protiv Bayer Leverkusena ili glava Sergija Ramosa u 94. minutu protiv Atletico Madrida. Sve do sinoć…
Ronaldo je u subotu u Cardiffu začepio usta svim kritičarima. I dalje će biti navijači koji će ga mrziti, ali više neće imati valjan argument protiv njega jer čovjek koji sa 32 godine postigne dva gola u finalu i to protiv jednog Gianluigija Buffona ne može biti “strijelac koji samo zabija otpatke”.
Ako je do sada bilo kakve dileme od sinoć je nema – popularni CR je jedan od najboljih nogometaša, ako ne i najbolji. A, demoliranje Juventusa sa 4:1 u Cardiffa u nogometnim analima će biti poznato kao “ono Ronaldovo finale”.
3 – Cristiano Ronaldo is the 2nd player to score in 3 different European Cup/#UCL finals after Di Stéfano, who found the net in five. Star. pic.twitter.com/Ud0u6rcuGy
— OptaJose (@OptaJose) June 3, 2017
Pogledajmo samo rekorde koji su postavljeni:
Ronaldo je sa dva gola postao rekordni šesti put najbolji strijelac Lige prvaka. Pet puta je na tronu bio Messi.
Ronaldo je drugim pogotkom, onim iz 64. minuta došao do brojke od 600 golova u karijeri koje je dao u klubovima i reprezentaciji. (Nedavno je postigao ukupno 400. gol za Real, ali i 367. ligaški gol čime je preskočio Jimmyja Greavesa kao najboljeg strijelca u šest najjačih liga Evrope).
Ronaldo je u Cardifu postao jedini igrač koji je bio strijelac u tri različita finala Lige prvaka (ako se uračuna i Kup šampiona onda je ispred njega samo legendarni Alfredo di Stefano koji je zabijao u pet finala).
Ronaldo je postigao najmanje dvostruko više golova u Ligi prvaka od bilo kojeg drugog igrača u četvrtfinalnoj fazi (20), polufinalnoj fazi (13) i finalu natjecanja (4).
Ronaldo je sinoć postao jedini igrač koji je velikom Gigiju zabio više od četiri gola u Ligi prvaka (ukupno šest puta je slao golmana Juvea da vadi loptu iz mreže).
Ronaldo je pomogao da Real postane prva ekipa koja je zabila 500 golova u Ligi prvaka (Barcelona ima 459, a Bayern 415 golova).
Ronaldo je bio glavni krivac što su “Kraljevi” postali prvi tim koji je odbranio trofej prvaka Starog kontinenta.
Također, Ronaldo je pomogao da Real dođe do prve dvostruke krune (osvojeno prvenstvo i Liga prvaka) nakon dugih 59 godina.
I na kraju, Real je, najviše zahvaljujući Ronaldu, dao četiri gola Juventusu, jedan više nego što je “Stara dama” primila u ostalih 12 ovosezonskih mečeva LP-a.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
