Fudbalere u moderno doba brzo zaboravljaju: navijači svoje legende ponekad gurnu u zaborav bez posebnog oproštaja, bez lijepe riječi za kraj, bez utakmice pred punim tribinama.

Tako je bilo i s Alvarom Arbeloom. Bio je tih i nenametljiv, vojnik Kraljevskog kluba koji je svoje zadatke na terenu izvršavao samo onako kako su to treneri od njega tražili. Bez filozofiranja, bez velikih grešaka, bez skandala.

Osvojio je sa svojim klubom sve što se moglo osvojiti i to u više navrata. Igrao je sjajno, nikada Real zbog njegovih kvalitetnih poteza nije osvajao titule, ali ih nije ni gubio zbog njegovih loših poteza. Bio je istinska snaga kluba koji je u njegovo vrijeme uglavnom mnogo više kupovao nego što je proizvodio. Bio je i prvotimac – igrao je često uz desnu aut liniju od prve minute, pouzdan i dobar.

A onda je kako to obično biva, nakon nekoliko izuzetnih sezona, došao u ozbiljne godine i klub ga je pustio da ode. Probao je ponovo u Premier ligi Engleske gdje je nekoć s mnogo uspjeha nosio dres Liverpoola. Potpisao je za West Ham, ali njegove najbolje utakmice već su bile odigrane.

Oprostio se krajem prošle sezone i jedna velika karijera lagano je potonula u zaborav. Vrijeme danas provodi uglavnom s porodicom, fudbalski zaboravljen. A ko zna, možda Real i za njega sprema mjesto koje je zaslužio. Možda će se Arbeloa kao uostalom, i Raul Gonzales vratiti tamo gdje je napravio sve to što je napravio…