Voljom Izvršnog odbora Fudbalskog saveza BiH, Bosna i Hercegovina je dobila selektora A reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Mjesto Mehmeda Baždarevića naslijedio je Robert Prosinečki, bivši reprezentativac Jugoslavije, Hrvatske, koji se nakon okončanja igračke karijere posvetio trenerskom poslu.
On je 10. selektor reprezentacije BiH, a nakon Azerbejdžana će mu BiH biti druga selekcija čiji će biti selektor, a ukupno četvrti trenerski u karijeri.
Robert Prosinečki jedno je od najvećih fudbalskih imena s ovih prostora. Legenda je beogradske Crvene Zvezde, Croatije iz Zagreba (današnjeg Dinama), a u plodonosnoj igračkoj karijeri koja je trajala od 1986. do 2005. godine promijenio je 13 klubova iz šest zemalja.
Rođen je u Schwenningenu 12. januara 1969. godine, u Zapadnoj Njemačkoj od oca Đure i majke Emilije. Djetinjstvo je proveo u Njemačkoj, prije nego se u Jugoslaviju vratio 1979. godine, kada je došao u školu fudbala Dinama iz Zagreba.
Prve fudbalske korake napravio je u Stuttgarter Kickersima, 1974. godine. Prvi profesionalni ugovor dao mu je upravo Dinamo iz Zagreba, a prvi trener mu je bio niko do Miroslav Ćiro Blažević.
U svom debiju za Dinamo, Prosinečki je postigao gol i to sarajevskom Željezničaru, u sezoni 1986/1987, a do kraja sezone – odigrao je samo još jednu utakmicu.
U ljeto 1987. Đuro Prosinečki svog sina odvodi u Beograd, a Crvena Zvezda mu daje priliku koju je ovaj i iskoristio.
“Prilikom jedne naše posjete Zagrebu, prišao nam je čovjek koji je rekao da je Prosinečkijev ujak, i da je Robert nesretan u Dinamu. Rekao sam mu da ga dovede u Beograd nekoliko dana, a tada sam vidio da ovaj pravi čuda s loptom. Zatražio sam od našeg trenera Velibora Vasovića da ga pogleda na treningu. Vidjela se klasa. Sve smo se dogovorili za pet minuta“, ispričao je Dragan Džajić ovaj transfer.
Prosinečki je u Crvenoj zvezdi proveo četiri sezone, u kojima je osvojio sve i postao legenda kluba. Odigrao je 117 ligaških utakmica, postigao je i 25 golova.
Prvu Jugoslovensku ligu sa beogradskim timom osvajao je 1988; 1990. i 1991. godine. 1990. je osvojio i Kup Jugoslavije, i naravno – onu najvažniju titulu Evropski kup, 1991. godine, odnosno današnju Ligu prvaka – sa Crvenom zvezdom.
Kao jedan od najboljih igrača sa ovih prostora, Prosinečki 1991. godine seli u Madrid, u veliki Real, gdje je za tri sezone upisao 55 nastupa, a dao je i 10 golova. Sa Kraljevima ima naslov Kupa kralja i Superkupa Španije.
Tada je trener ekipe bio Radomir Antić, a njegov transfer je iznosio današnjih 15 miliona eura. Mučile su ga povrede, a Real je tih godina često mijenjao trenere.
Ipak, u posljednoj sezoni je ispunio očekivanja i opravdao svoju cijenu.
Po odlasku sa Santiago Bernabeua, Prosinečki je jednu sezonu proveo u Oviedu, a 1995. godine ga kupuje Barcelona. Za najvećeg rivala Reala odigrao je 19 mečeva, dao je dva gola, a prije kraja odiseje u Španiji – Robert Prosinečki je nosio dres i Seville, u sezoni 1996/1997.
U Hrvatsku se vratio 1997. godine, kada je potpisao za Croatia Zagreb, odnosno Dinamo, a do novog odlaska sa Balkana čekao je do 2001. godine, kada ga kupuje Standard Liege.
Tih godina, sa Dinamom osvojio je HNL tri puta, i jedan kup Hrvatske. Do kraja karijere, popularni Robi nosio je dresove Portsmoutha u Engleskoj, Olimpije iz Slovenije sa kojom je osvojio i trofej, da bi posljednje igračke dane proveo u Zagrebu i Savskom Marofu, prije nego je 2005. godine okačio kopačke o klin.
Prosinečki je od 1987. godine nosio i dres Jugoslavije, prvo onaj U20, a sa tom selekcijom bio je prvak svijeta 1987. a 1990. i U21 vicepravk Evrope.
Za prvi tim Jugoslavije nastupao je 15 puta, dao je četiri gola od 1989. do 1991. godine, kada se reprezentacija i raspala – baš kao i država.
Svi ljubitelji fudbala se pak sjećaju najvećeg reprezentativnog uspjeha Roberta Prosinečkog, onog sa Hrvatskom 1998. godine u Francuskoj, kada je pod vodstvom svog prvog trenera Ćire Blaževića osvojio svjetsku bronzu.
Prosinečki nije nikako napuštao fudbal. Kako rekosmo, od povlačenja 2005. godine – odmah je nastavio sa angažmanom.
Dvije godine je bio pomoćni trener u NK Zagreb, da bi od 2006. do 2010. obnašao funkciju asistenta u reprezentaciji Hrvatske. Prvi solo trenerski angažman mu dolazi 2010. godine.
Preuzeo je kormilo ekipe za koju ima i najviše nastupa, Crvenu zvezdu – s kojom je prekinio višegodišnju dominaciju Partizana. On je bio ujedno i prvi hrvatski trener u Srbiji nakon rata na ovim prostorima devedesetih godina, što je bila tema svih svjetskih naslovnica.
U prvoj sezoni je završio drugi, odmah iza Partizana. U Zvezdu je donio novi stil igre, ali titulu nije uspio osvojiti. Ipak, ono po čemu će se pamtiti jeste osvojen Kup Srbije u sezoni 2011/2012.
Dva mjeseca po odlasku iz Beograda nije imao angažman, a tražili su ga brojni, mahom balkanski timovi. Čekao je, čekao i na koncu postao trener Kayserispora. U debitantskoj sezoni sakupio je jednu pobjedu u 11 kola, bio je na dnu lige. Ostavka mu je prihvaćena tek iz trećeg puta.
Prvog decembra 2014. godine postao je selektor Azerbejdžana, a na klupi je zamijenio Berija Vogtsa. Dobio je dvogodišnji ugovor vrijedan 1.5 miliona dolara.
Danas, 4. januara – proglašen je selektorom Bosne i Hercegovine. U utrci je pobijedio Amara Osima.
U svojoj menadžerskoj karijeri na klupi je sjedio 115 puta. Ostvario je 55 pobjeda, 26 remija i 34. poraza. Ima 47.83 postotak pobjeda, a prvi izazov mu je američka turneja sa reprezentacijom BiH. SAD i Meksiko će mu biti protivnici sa Zmajevima 28. i 31. januara. Do tada mora izabrati svoj stručni štab i napraviti spisak igrača koje će zvati.
Bosna i Hercegovina je dobila selektora koji je kao igrač dobio Zlatnu loptu za najboljeg mladog igrača svijeta 1987; Najboljeg mladog igrača svijeta 1990; Jugoslovenoskog fudbalera godine 1990; Fudbalera godine Večernjeg lista 1990. i 1997; Najboljeg igrača Hrvatske 1991; Jedinog fudbalera van Britanije koji je ušao u najboljih 11 Portsmoutha; šest puta osvajača Zvezdine zvezde, legendu Dinama i jedinog fudbalera koji je Davao golove na dvije završnice svjetskih prvenstava sa dvije reprezentacije.
BiH je naredni izazov.
