Fudbaleri danas su svjetski poznate ličnosti i zarađuju ogromne sume novca. Rijetko kada im treba dodatni izvor zarade da bi "preživjeli", pogotovo u digitalnom vremenu kada se na višemilionske ugovore s klubovima "lijepe" i oni marketinški, koji su često i veći od same sedmične plaće koju igrači primaju.

U eri “totalnog fudbala” to je svakodnevnica, međutim ranije – igrači su morali raditi i dodatne poslove da bi održali određeni životni standard. Njihovi poslovi van terena su mogli da budu javni, neki su se bavili muzikom, DJ-ingom, pokretali vlastite kompanije, dok su drugi odabrali neke druge, često tajne puteve.

Posebno je zanimljiv slučaj Gheorghea Popescua, koji je osamdesetih godina bio uposlenik tajne policije te zemlje, i tu u vrijeme kada je počeo fudbalsku karijeru i gradio svoj put ka zvijezdama koje su svoje najblještavije momente doživjeli devedesetih godina prošlog vijeka.

Njegov drugi-tajni posao direktno je bio u sukobu interesa sa njegovim zvaničnim poslom, poslom fudbalera – koji je igrao na poziciji stopera, a najčešće “sweepera” kako u reprezentaciji svoje zemlje, tako i za brojne klubove čiji je dres nosio.

Posao tajnog agenta obavljao je tokom osamdesetih godina prošlog vijeka. Fudbalom se počeo baviti 1978. godine, a prošao je škole Dunaree i Universitatee, koja mu je ponudila i prvi profesionalni ugovor 1985. godine.

Tri godine poslije toga – na njegova vrata pokucala je tajna policija Rumunije sa jednim zadatkom. Morao je uništiti Steauu iz Bukurešta.

“Najintrigantiji dio njegove karijere se odnosi na vrijeme kada je radio za Securitate (Tajna policija Ruminije), kada je pozajmljen upravo Steaui. Za taj tim je odigrao 13 utakmica – ali mu je pravi posao bio da uništi taj klub iznutra”, naveo je ugledni The Guardian u tekstu objavljenom 8. jula 2009. godine.

Kada je ta afera isplivala u javnost, Popescu je bio već šest godina u fudbalskoj penziji. Kako navodi Guardian u ovom potezu značajnu ulogu imao je tadašnji lider zemlje – Nikolai Ceausescu. Fudbal u toj zemlji bio je pod direktnim nadzorom politike, što je danas u mnogim zemljama nezamislivo, i strogo kažnjivo i od FIFA-e i UEFA-e.

Popescu je od posla tajnog agenta i kontraobavještajca pobjegao 1990. godine, kada je njegove usluge akvizirao PSV iz Eindhovena. Tu možemo staviti tačku na ovu priču, budući da je Popescu zapravo svoju karijeru gradio normalno – bez utjecaja tadašnjeg režima zemlje čije je boje branio 115. puta u periodu od 1988. do 2003. godine.

Nakon PSV-a uslijedili su transferi u Tottenham, pa Barcelonu, Galatasaray, a pozne igračke godine proveo je u Lecceu, Dinamu iz Bucuresta i Hannoveru gdje se i oprostio 2003. godine.

Prije pet godina Popescu je ponovo bio u sukobu sa zakonom. Osuđen je u Rumuniji za pranje novca i utaju poreza – a sve u vezi sa sumnjvim transferima u toj zemlji. Dodijeljena mu je zatvorska kazna od tri godine i jednog mjeseca.

Sve to za igrača koji je više od decenije nosio kapitensku traku reprezentacije Rumunije, s kojom je igrao na četiri Evropska i jednom Svjetskom prvenstvu. Najbolji igrač Rumunije bio je u šest navrata, a može se pohvaliti i osvajanjem Kupa UEFA 1997. godine sa Barcelonom.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad