Zbog smrti fudbalerske legende Diega Armanda Maradone u Argentini je proglašena trodnevna žalost. Maradonino tijelo izloženo je u predsjedničkoj palati u Buenos Airesu. Navijači su se tokom noći okupljali ispred stadiona u argentinskim gradovima, ali i na ulicama Napulja i odali počast slavnom Argentincu. Uoči sinoćnjih utakmica u Ligi šampiona održan je minut šutnje u čast Maradone, a isto će biti i prije početka večerašnjih mečeva u Ligi Evrope.

Bio je najveći među najvećima. Za njega se više navijalo nego za klubove u kojima je igrao. Bio je “Bog” fudbala. 25. novembra 2020. godine u Argentini, umro je šezdesetogodišnji Diego Armando Maradona. Poslije trosatne obdukcije, prema nezvaničnim podacima, Diego je umro u snu, od srčanog zastoja. 

Na san je ličio i njegov život. Rođen je u siromašnom kvartu na obodu Bunes Airesa. Fudbalski skauti zapazili su njegov talenat još kada je imao osam godina. Za prvi tim Argentinos juniorsa zaigrao je prije 16. rođendana. Šta je Maradona želio od života, govorio je, prije četiri godine, u intervjuu za B92.net.

“Moram da zahvalim Bogu, zato što sam ja još kao klinac sanjao, da kupim majci kuću, to je bio moj cilj. Niije bio moj cilj ova kuća sada, niti da igram svjetska prvenstva, cilj mi je bio da igram u Primeri i da sakupim kintu za kuću”, navodi Maradona.

Postigao je mnogo više. U fudbalu sve. Igrao je za argentinske klubove i reprezentaciju, za špansku Sevilju i italijanski Napoli, u kasnijim godinama bio je trener. Tokom Mundijala 1986. godine na utakmici sa Englezima, čuveni Argentinac postigao je “gol vijeka”. Na putu do gola nije mogao da ga zaustavio skoro cijeli protivnički tim. 

Na istoj utakmici postigao je i čuveni gol poznat kao “Božja ruka”.

Jedan od najljepših golova dao je u Beogradu, tokom utakmice sa Crvenom zvedom. Doživio je da mu aplaudiraju i protivnici.

Maradonin prijatelj iz Ujedinjenih Arapskih Emirata Bojan Dulović za N1 kaže da je Diego bio sačinjen od talenta i strasti za fudbalom i životom.

“Igrali smo ovdje i neke amaterske turnire i on je svaki gol proslavljao kao da je finale Svjetskog prvenstva, kao da je dao gol Englezima. Nevjerovatno. Turnir bez ikakvog značaja, a nije volio da izgubi, sve bi uradio, valjao se i lomio po terenu, bio je rođeni pobjednik”, priča Dulović. 

Dok svi sa oduševljenjem govore o Maradoni, on je sa takvom emocijom govorio o nekadašnjem predsjedniku Kube Fidelu Castru. Novinar koji je radio intervju s njim zapaža i kako se poklopilo da su i Maradona i Castro preminuli 25. novembra.

“Vjerovao je šta Fidel kaže i trudio se da pomogne ljudima Kube i svima u Južnoj Americi i da implementira taj njegov način razmišljanja o narodu i običnim ljudima”, kaže sportski novinar Nemanja Đorđević.

Bio je Diego spreman za druženje sa običnim ljudima, ali i sa papom, teniserima poput Nadala i Đokovića. Reditelj Emir Kusturica o Maradoni je snimio film.

Bez uzdržavanja govorio je o svojoj zavisnosti od narkotika, skandalima i tučama sa komšijama, novinarima, saigračima i rivalima. Sada se od njega opraštaju navijači u Argentini, Italiji – u Napulju je stadion nazvan po njemu, opraštaju se predsjednici država, a stanovnici širom svijeta mu zahvaljuju za to što je od siromašnih krajeva, postao poznat kao Božija ruka, i otišao u legendu.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad