Priča o vrtoglavom usponu bugarskog kluba
Kada se rumunski defanzivac Kosmin Moti vratio sa reprezentativne dužnosti prošle sedmice, njegovi saigrači su ga dočekali sa zanimljivim poklonom – golmanskim rukavicama.
Ipak, to nije bila nikakva djetinjasta šala, već njihov način da mu zahvale za nevjerovatan podvig u play-offu Lige Prvaka protiv Steaue, kada je stao na gol u penal-seriji i sa dvije odbrane odveo Ludogorets do historijskig uspjeha.
Bugarski šampion će ove sezone igrati u elitnom takmičenju sa najvećim klubovima kontinenta, a premijeru će imati na Anfieldu, protiv petostrukog šampiona Liverpoola.
Kada je Liverpool poslednji put igrao u Ligi Prvaka (2009/2010), Ludogorets je još uvijek bio amaterski klub. Bili su članovi treće bugarske lige, a postojali su svega osam godina. Međutim, 2010. počinje vrtoglavi uspon ovog kluba. Multimilioner Kiril Domuschiev postao je novi vlasnik, i počeo da ulaže ogroman novac.
Plasman u prvu ligu uslijedio je već nakon godinu dana, ali to je bio samo početak. Već u prvoj sezoni u elitnom društvu, osvojena je titula, a tome su pridodati i trofeji u Kupu i Superkupu. Prije Ludogoretsa, jedino je estonska Levadia uspjela da osvoji trostruku krunu na ovaj način.
„U početku smo ulagali po 20.000 eura, kako bi klub mogao da opstane. Razgrad se nalazi u jednoj od najsiromašnijih oblasti u zemlji, i zato mi je bio cilj da pomogem lokalnom klubu i spasim ga od propadanja. Međutim, entuzijazam tima i cijelog regiona su postepeno rasli, ulagano je sve više novca, i došli su rezultati“, objašjava Domuschiev.
Nisu svi baš oduševljeni uspjesima Ludogoreca. Dva najveća kluba u zemlji, Levski i CSKA, nalaze su u finansijskoj krizi, i sigurno im teško pada kad vide da je vlasnik Ludogoretsa uložio oko 20 miliona eura, kako u igrački kadar tako i u infrastrukturu.
Međutim, za Ludogorets se ne može se reći da su klasične „trošadžije“. Scouting je takođe veoma važan element njihovog uspjeha. Sportski direktor Metodi Tomanov objašnjava politiku kluba:
„Veoma je teško ubijediti nekog vrhunskog igrača da dođe da radi i živi u malom gradu, koji ima svega 35.000 stanovnika. Nekada u planu imamo čak osam opcija, a uspijemo da dovedemo igrača koji je bio peti ili šesti izbor. Važno nam je da dovodimo fudbalere sa karakterom i pobjedničkim mentalitetom, koji ne dolaze ovdje samo zbog novca“.
I čini se da uprava odlično obavlja svoj posao. Brazilac Marcelinho, najbolji strani igrač u Ligi, doveden je za samo 150.000 eura. Sjajni napadač Roman Bezjak koštao je tek nekih 100.000 eura. A junak u Ligi Prvaka, Rumun Moti plaćen je nešto više od 200.000 eura.
Sve ovo je recept koji bi mogli da primjene i klubovi u regionu. Igranje na Anfieldu u Ligi Prvaka nije mala stvar, posebno za jedan klub koji je prije pet godina bio amaterski. Dakle, ipak je moguće..
