Bivši predsjednik likuje, navijači u očaju, klub na ivici ponora: Ima li neko plan da spasi Željezničar?

Poraz od Slobode na društvenim mrežama komentarisao je i bivši strateški partner Želje, Sanin Mirvić. Mirvić je ukazao na izuzetno slab igrački kadar i nesposobnost nove uprave.

"Kad ekskluzivno dovodiš igrače iz četvrte lige, to eventualno postane tvoj nivo. Ali to je još puno veće od te mizerije i trenutnih rezultata. Nivo četvrte lige nije slučajan, niti su sva pojačanja koja su dovedena slučajna. To počinje od nivoa rukovodstva kluba i nivoa na kojem to rukovodstvo razmišlja i po kojim principima vodi klub. A to je, u najboljem slučaju, kantonalna liga", napisao je Mirvić na društvenim mrežama.

Nekome ko ovo posmatra, a ne prati informacije oko kluba s Grbavice, učinilo bi se da je u eri gospodina Mirvića na Grbavici igrao Ronaldo, a klub najmanje izborio polufinale Lige prvaka. Istina je da je i u doba njegove kratke, ali turbulentne vladavine klub izgledao potpuno neorganizovano, a Mirvić, koji je "pokušao" investirati preko kreditnog zaduženja, snosi odgovornost kao i svi koji su ga na to mjesto postavili. Iza njega je u klubu ostalo potpuno rasulo.

Ta priča je završena. Po dobro ustaljenom pravilu, odgovornost se neće tražiti, ali je mnogo važnije šta će se desiti sutra.

Iz kluba nema informacija. Niko se od imenovanja "kriznog štaba" nije obratio navijačima niti predstavio plan. Otišla su i Mirvićeva i Adžemova "pojačanja"... Omladinski pogon gotovo ne funkcionira.

Krajnje je vrijeme da se neko iz kluba obrati javnosti pred sezonu koja dolazi. Neko bi trebao kazati šta očekuje sportski kolektiv koji u Bosni i Hercegovini prati i voli najviše navijača.

Navijači su očajni. Na društvenim mrežama i forumima pokušavaju pronaći rješenje i pitaju se kako da pomognu. Dodatno ih je povrijedilo i to što na svoj stadion u generalnoj probi nisu bili dobrodošli. Svima je jasno zašto se utakmica igrala bez navijača.

Tamni oblak ličnih interesa odavno se nadvio nad klub koji je nekada bio sinonim za fudbalski uspjeh, fudbalsku školu i dostojanstvo. Je li sve ovo nekome zapravo bio cilj?

Željezničar je preveliki klub da bi njime upravljali različiti mediokriteti i nepismenjakovići.

Željo ima armiju navijača, simpatizera i bivših igrača sposobnih da pokrenu stvari.

Ono što je sigurno jeste da je za revoluciju vrijeme odavno došlo.

Pitanje je samo ko je Željin Che Guevara?