FK Guber Srebrenica – sto godina postojanja, sto godina ponosa

Nogomet 17. dec 202412:34 0 komentara
Foto: FK Guber

Prva prava fudbalska lopta donijeta je u Srebrenicu 1923. godine. Prema priči starijih donijeli su je neki srebrenički studenti koji su u to vrijeme studirali u Zagrebu... Za igranje loptom svoje njive, što su bile jedna do druge, poklanjaju Čedomir Čedo Vujadinović i Selman Selmanagić i već naredne godine tu je napravljeno igralište i formiran fudbalski klub koji je od tada do danas prestajao raditi samo za vrijeme dva rata. .

Malo je fudbalskih klubova u Bosni i Hercegovini pa i u regiji, koji se mogu pohvaliti stogodišnjom istorijom kao FK Guber, drugoligaš iz Srebrenice, osnovan 1924. godine. Taj vrijedan jubilej ili svojevrstan brend kako kažu mnogi Srebrenčani, nije dovoljno prepoznat od nekih ni u rodnom gradu. Tako je prethodna garnitura lokalne vlasti u povodu Dana opštine 11. marta pojedincima i kolektivima podijelila brojna priznanja za doprinos Srebrenici u raznim oblastima života a da FK Guber nije ni spomenut, iako pored stogodišnje istorije i svega drugog, od prošle godine, barem na papiru, ima i status “sportske organizacije i kolektiva od posebnog interesa za Opštinu Srebrenica“.

Veliki jubilej i skromno obilježavanje

Da ovaj vrijedan jubilej ipak ne prođe nezabilježen potrudili su se novoizabrani čelnici lokalne izvršne i zakonodavne vlasti koji su se angažovali i u organizacionom odboru tako da će na samom isteku ove godine, 21. decembra to biti skromno i obilježeno, bez mnogo pompe i troškova, jer klub nema novca, a i opštinski budžet je u debelom minusu.

Tim povodom biće održana svečana sjednica skupštine kluba sa prigodnim programom na kojoj će zaslužnim biti dodijeljena priznanja u vidu plaketa i zahvalnica, a biće upriličena i izložba fotografija iz istorije kluba te promovisana knjiga „100 godina fudbala u Srebrenici“.

U ovom poratnom sistemu ne samo fudbal već svi sportski klubovi u Srebrenici, egzistiraju uglavnom od podrške iz opštinskog budžeta koja je naročito posljednjih godina sve manja. Neznatna je podrška nekolicine vlasnika lokalnih privatnih preduzeća i da nije pomoći ljudi iz dijaspore većina sportskih klubova u Srebrenici bi se ugasila. U više navrata smo pisali kako se lokalna vlast u Srebrenici, posebno u posljednjih nekoliko godina, „maćehinski“ odnosila prema svim sportskim kolektivimna uprkos, vrijednim rezultatima koje su postizali.

Iako je FK Guber od početka prošle godine odlukom opštinske Skupštine u Srebrenici direktno uvršten u budžet kao “sportska organizacija i kolektiv od posebnog interesa za Opštinu Srebrenica”, sumom koju dobija iz opštinskog budžeta, jedva da pokrije osnovne troškove igranja utakmica.

Tešku finansijsku situaciju u kojoj se trenutno našao klub i zbog čega mu je blokiran žiro račun, usložnjava veliko dugovanje prema poreskoj upravi nastalo nekim manjkavostima vladajućeg sistema u kojem nije samo FK Guber, već cijeli Fudbalski savez RS. To pitanje je problem koji treba da riješi entitetska vlada.

Zbog uticaja vladajuće politike lokalne vlasti u prethodnom mandatu, nekih pojedinačnih interesa, kadrovskih problema i nekativnosti članova Uprave kluba posebno u ovoj godini sve aktivnosti u radu kluba pale su na svega nekoliko članova od kojih je zasigurno najagilniji kao član Uprave Faruk Smajlović. On je po mnogima ključni čovjek koji je u ovom periodu na svojim leđima ponio najveći teret uvijek dajući svoj maksimum, kako bi Guber opstao.

Klub dočekuje svoj stogodišnji jubilej postojanja završivši polusezonu sa 19. bodova na 8. mjestu u sredini tabele Druge fudbalske lige RS grupa Istok.

Višenacionalani klub i vatreni navijači

“S obzirom na sve poteškoće koje nas prate, moramo biti zadovoljni trenutnim stanjem na tabeli jer su fudbaleri dali svoj maksimum iako smo igrali bez ijednog treninga u zadnja tri mjeseca. Većinu utakmica na gostovanjima, a i kod kuće, smo igrali bez 5-6 standardnih igrača. I to često radnim danom zbog odgođenih termina. Trener Milorad ”Miško” Kosanić je na većini utakmica morao „krpiti“ i improvizovati sastav tima pa su zato neki igrači morali igrati na pozicijama na kojim nikad prije nisu nastupali. Da nije bilo tih problema, sigurno bismo bili u samom vrhu tabele”, priča Fake kako ga svi u gradu zovu.

Foto: FK Guber
Foto: FK Guber
Foto: FK Guber
Foto: FK Guber
Foto: FK Guber
Foto: FK Guber
Foto: FK Guber
Foto: FK Guber
Foto: FK Guber

Ono što nije samo problem FK Gubera već i mnogo čega drugog u Srebrenici je sve manji broj stanovnika, a to se u klubu posebno odražava na igrački kadar – dodaje Smajlović.

“Nekada su u prvoj postavi bili igrači uglavnom iz našeg omladinskog pogona, a sada tim moramo popunjavati fudbalerima iz Bratunca, Zvornika, Milića, Rogatice itd. Zbog toga imamo dodatne troškove za putovanja fudbalera. Naš cilj je da ostanemo stabilan drugoligaš, ali i da podstaknemo mlade da se uključe u rad kluba, jer rijetki su klubovi sa ovakvom tradicijom”, kazao je za N1 Faruk Smajlović Fake, ponosan na svoj klub kao i svi stari Srebrenčani.

Sastav tima i uprave oduvijek, pa i danas je bio mješovit, višenacionalan. U ekipi je uvijek bilo i Srba i Bošnjaka i Roma… a publika je uvijek bila dvanaesti igrač.

“Vjerni navijači su svoj klub bodrili gdje god da je nastupao, a putovali su stojeći na kamionu sa zastavom, jer nije bilo ni klupa za sjedenje“, pričali su u svojim sjećanjima stari Srebreničani kojih nažalost danas vrlo malo ima među živima.

Klub se po osnivanju najprije takmičio u najnižoj ligi da bi svake sezone ostvarivali bolje rezultate u ligama Tuzlanske oblasti. Fudbalski klub u Srebrenici nekoliko puta mijenja ime nastupajući pod imenom „Vatrogasac“ i “Polet” zatim “Proleter” i “Rudar”, da bi 1973. godine ime promijenio u “Guber” koje je zadržao do danas.

Prijateljstvo sa Željom

Posebno značajnim periodom za razvoj i napredovanje kluba u čemu i sama Srebrenica dostiže svoj vrh razvijenosti (među tri najrazvijenije opštine u bivšoj Jugoslaviji, danas na začelju izrazito nerazvijenih) smatra se period od sedamdesetih pa sve negdje do početka devedesetih godina.

Za Dan rudara 1972. godine u Srebrenici po prvi put gostuje tadašnji prvak Jugoslavije FK Željezničar iz Sarajeva, a posrednici u tome su bili Rizo Selmanagić tadašnji generalni direktor sistema UPI po rođenju Srebreničanin i Salih Šehomerović Tale direktor lokalnog trgovačkog preduzeća u Srebrenici, dugogodišnji sportski radnik u FK Guberu.

„Željo“ dolazi sa ekipom koju je vodio trener Milan Ribar i kapiten, legendarni Josip Katalinski-Škija. Zatim se u Srebrenici igra i prva utrakmica omladinskih reprezentacija BiH i Vojvodine dok se revanš igra u Staroj Pazovi, a nakon toga na prijateljski susret odlazi i FK Guber i tako se rađa veliko prijateljstvo među ljudima ovih gradova i dolazi do bratimljenja, najprije između fudbalskih klubova, a zatim i opština Stare Pazove i Srebrenice. To osim sportske dovodi i do značajne dugogodišnje privredne saradnje u kojoj opet značajnu ulogu imaju već pomenuta dvojica privrednika iz Srebrenice.

Guber tako počinje često odlaziti i na pripreme, učestvuje zajedno sa ekipom Pazove, čak biva i pobjednik za 30 godina turnira u poljskom gradu Bidgošću. Često igranje i razmjena fudbalera sa ekipama iz Vojvodine gdje se tada igrao fudbal na malo drugačiji, tehnički suptilniji „mekši“, način što pospješuje uspjehe Gubera. Tada u svoje redove Srebreničani dovode dosta kvalitetnih igrača iz drugih gradova od Stare Pazove, Loznice, Ljubovije, Bajine Bašte, Kozluka, Bratunca i stvara se tim koji donosi puno radosti u Srebrenicu.

U tim godinama cijela Srebrenica je živjela za svoj fudbalski klub. Tada nije bilo tribina i na utakmicama gdje je Guber bio domaćin stadion je bio premali da primi sve navijače. Kada je počela gradnja kuća u naselju Vidikovac za vrijeme utakmice sve terase okrenute prema stadionu bile su prepune gledalaca, a publike je bilo i u šumi na brdu prema selu Fojhar. U vrijeme utakmice grad je bio pust, sve staro i mlado, svi opštinski funkcioneri i ugledni ljudi sto su držali do sebe, bili su na stadionu.

Klub je funkcionisao bez problema, jer Srebrenica je tada imala jaku privredu, mnoge firme su pomagale a dosta toga se radilo volonterski. Fudbaleri su trenirali i nastupali bez ikakve novčane naknade, a oni koji bi u klub došli iz drugih gradova u Srebrenici bi dobivali radno mjesto i posao od kojeg su živjeli. Brojni su primjeri onih što su u Srebrenicu dolazili da igraju fudbal i tu zasnivali porodicu i ostajali da trajno da žive.

Kako je Guber zamalo igrao sa Crvenom Zvezdom

Vrhunac prijeratnog uspjeha kluba bilo je kako najvatreniji fanovi Gubera kažu „oteta“ osmina finala Kupa Jugoslavije.

U sezoni 1989/1990. Klub se plasirao u završni dio “Kupa Maršala Tita”, gdje su se plasirali među 32 najuspješnije ekipe tadašnje Jugoslavije.

U 16-ini finala Kupa u Srebrenici Guber dočekuje ekipu prvoligaša Budućnosti iz tadašnjeg Titograda u kojoj su igrali mnogi mladi igrači što su nešto ranije postali prvaci svjetskog omladinskog prvestva u Čileu. U uzbudljivoj utakmici Guber ima neriješen rezultat od 1:1 i pobjeđuje boljim izvođenjem jednaesteraca.

Rezultat 4:3… Ali birokrate iz Fudbalskog saveza Jugoslavije poništavaju utakmicu s obrazloženjem da su se najprije trebali igrati produžeci. Pravilo je navodno važilo samo za susrete 16-ine finala, a to u vrijeme igranja utakmice nisu znali ni delegat ni glavni sudija. Donijeta je odluka da se utakmica ponovi.

Određen je novi termin i na ponovljenu utakmicu u Srebrenici došlo je cijelo Podrinje, ali Guber je morao izgubiti. Budućnost je ostvarila tijesnu pobjedu od 2-1 i izbacila Guber iz daljeg takmičenja.

Nermin Pašalić koji je tada bio prvotimac Gubera a i danas je aktivan član kluba sjećajući se tog vremena kaže da je malo nedostajalo da Guber zaigra na Marakani protiv Crvene zvezde.

“U ponovljenoj utakmici do pred kraj je bilo 1:1, u zadnjih 10 minuta primili smo taj nesretni gol i ispali smo. Očekivali smo da prođemo i da igramo sa Zvezdom na Marakani.”

Za vrijeme ratnih dešavanja klub nije funkcionisao, ali je poslije oba rata kao ptica feniks nicao iz pepela. Tako i 1992. godine kada počinje rat u BiH i klub prestaje s radom.

Približavanjen 80. godišnjice od osnivanja rađa se inicijativa o ponovnom pokretanju rada fudbalskog kluba. Kako je u to vrijeme nakon rata već počela uspostava vlasti, obnova i povratak protjeranih i izbjeglih, ta inicijativa nailazi na odobravanje i veliku podršku tadašnjeg opštinskog načelnika Abdurahmana Kike Malkića i grupe entuzijasta koja se okupljaju i počinju aktivno sa čišćenjem i uređivanjem terena. Već sredinom 2004. godine dolazi do obnove rada kluba kada za Predsjednika biva i izabran upravo Malkić.

Počinje period sjajnog oporavka i velikih rezultata u radu kluba. Stvara se fudbalska škola Gubera koja okuplja veliki broj djece i bilježi sjajne rezultate, formira se lagano i ekipa za viši rang i tako FK Guber u sezoni 2015/16. osvaja “Regionalnu ligu RS – Istok i postaje član “Druge lige RS – Istok” u kojoj Srebrenčani sa manje ili više uspjeha igraju igraju sve do danas.

Pojedinci koji klub znače

Brojni su oni koji su od poslijeratne obnove rada kluba do danas pomagali na različite načine u opremi, materijalno ili drugačije, kao pojedinci ili u ime institucija, privrednih i sportskih kolektiva i sve ih ovdje pojedinačno nabrajati zauzelo bi mnogo prostora.

Jedno ime se ipak mora izdvojiti jer taj čovjek je davao i još uvijek daje posebnu podršku radu fudbalskog kluba Guber, Munir Pašagić – Muradif. Prije rata, davno je bio najprije igrač, član uprave i predsjednik Gubera. Obnovu kluba pospješuje organizovanjem odlaska brojnih ekipa juniora, seniora i veterana Gubera u Slovačku na različite turnire i utakmice. Sve te toškove putovanja, smještaja čak i džeparca djeci on uspijeva obezbijediti.

Dva puta je snosio kompletne hotelske, troškove prevoza, smještaja i ishrane na višednevnim pripremama brojne ekipe ekipe Srebrenčana, prvi puta u Slovačkoj, a drugi put u Ulcinju u Crnoj Gori. Bezbroj puta je donirao komplete dresova, trenerki i druge i opreme za klub, davao podršku u novcu ili pomagao svojim uticajem i ugledom.

Brojni su primjeri za to ,ali detalje ne spominjemo, a neće mu biti drago ni ovo što je moralo biti spomenuto jer ne voli i ne želi da se o tom njegovom dobrotvornom, filantropskom radu govori i piše u medijima, iako je u 2014. godini bio dobitnik nagrade DOBRO za oblast individualne filantropije u Bosni i Hercegovini. Danas je on počasni konzul BiH u Slovačkoj.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje

PROČITAJTE JOŠ:

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!