Golman je jednu loptu držao šest minuta i to je izmjereno, pa je pravilo promijenjeno za cijeli svijet

Pravilo je stotinu godina djelovalo bezazleno.

Golman je jedini igrač koji smije rukama, i to unutar svog kaznenog prostora. Do 1992. nije bilo bitno kako je lopta došla do njega.

Ako je protivnik šutirao, uzeo bi je rukama. Ako mu je saigrač dodao nogom, opet bi je uzeo rukama.

Nikome dugo nije smetalo, jer se fudbal igrao napadački, pa se to koristilo rijetko.

Kako se od toga napravila taktika

Osamdesetih se to promijenilo.

Timovi su shvatili da imaju savršen način da potroše vrijeme. Kad povedeš, braniči jednostavno dodaju loptu golmanu, on je uzme rukama, spusti na tlo, prošeta s njom po šesnaestercu, pa je izbaci kad mu odgovara.

Protivnik tu ništa ne može. Ne smije prići golmanu dok drži loptu, a čim je izbaci, isto se ponavlja.

Vrijeme se tako trošilo bez ikakvog rizika. Rezultat je bio siguran, a utakmica mrtva.

Najdosadniji turnir ikada

Sve to došlo je na naplatu ljeta 1990, na Svjetskom prvenstvu u Italiji.

Na 52 utakmice postignuto je 115 golova, dakle 2,21 po utakmici. To je i danas najniži prosjek u historiji Svjetskih prvenstava.

Bilo je pet utakmica bez golova i petnaest riješenih s jednim golom razlike. Podijeljeno je i šesnaest crvenih kartona, što je tada bio rekord.

Utakmica koja se najčešće navodi je ona između Irske i Egipta, koja je završila bez golova. Naknadna analiza pokazala je da je irski golman Packie Bonner tokom te utakmice loptu držao u rukama ukupno šest minuta.

Finale je bilo posljednja kap. Argentina je do njega stigla s pet golova na sedam utakmica i dva raspucavanja penala. Zapadna Njemačka je slavila jedinim golom, iz penala u 85. minuti. Franz Beckenbauer je poslije rekao da su devedeset minuta napadali Argentinu i da nijednog trenutka nisu osjetili opasnost da prime gol.

Novinari su bili nemilosrdni. New York Times je izvještaj s finala naslovio riječima da je bilo ružno i u pobjedi i u porazu.

Pravilo koje je napisano za dvije rečenice

Predsjednik FIFA-e i generalni sekretar bili su na tribinama tog finala.

Odluka je donesena na sjednici Međunarodnog odbora u Newportu u Velsu, 30. maja 1992.

Izmjena je ušla u dvanaesto pravilo i vrlo je jednostavna: golman ne smije uzeti loptu rukama ako mu ju je saigrač namjerno poslao nogom. Kazna je indirektan slobodan udarac s mjesta prekršaja, dakle iz šesnaesterca.

FIFA je uz to objavila saopštenje neobično oštrog tona, u kojem stoji da golman ima rijetku povlasticu da koristi ruke, ali da ta povlastica ne smije biti zloupotrijebljena.

Prije toga pravilo je isprobano na juniorskom prvenstvu 1991. u Italiji, gdje se pokazalo da smanjuje odugovlačenje bez većih poremećaja u igri.