Vijest o smrti fudbalske legende Ivice Osima odjeknula je svijetom, a mnogi svjetski mediji prenijeli su informaciju uz podsjećanje na karijeru ovog velikana koji je “prve korake” u nogometu napravio u rodnom Sarajevu. Ugledni Guardian je prenio i dio razgovora sa Osimom iz 2009. godine, u kojem je govorio o nekim zanimljivim detaljima iz svoje karijere.

“Ivica Osim je bio bolestan, rekla je njegova supruga Asima. Da li bi mi smetalo da sutradan dođem u njegov stan u Sarajevu? Ali sutradan mu je bilo malo bolje. Idite u kafić na trgu, rekla je Asima, pričekajte tamo, a on će kasnije pokušati sići. Do tog trenutka, iskreno, nisam puno očekivao. Ali nakon otprilike sat vremena polako je prešao, sjeo i počeo govoriti. Glas mu je bio slabašan, blijede oči suzne, ali kad smo se tri sata kasnije oprostili, to je bilo zato što sam ja morao ići na aerodrom”, prisjeća se Jonathan Wilson, autor teksta pod nazivom ‘Ivica Osim: Jugoslavenski nogometni gigant koji je dvaput odbio Real Madrid‘.

Bilo je to 2009. godine, dodaje, dvije godine nakon moždanog udara zbog kojeg je Osim završio karijeru kao japanski menadžer.

Preminuo legendarni Ivica Osim

“Istina, nikad se nije oporavio i umro je u nedjelju, pet dana prije svog 81. rođendana. Ali govorio je, s karakterističnom rječitošću, promišljenošću i izravnošću”, ističe autor teskta.

Govorio je o igranju za Jugoslaviju kada su pobijedili Englesku u polufinalu Europskog prvenstva 1968. godine.

“Bilo je to veliko iznenađenje, jer su Englezi u to vrijeme bili poznati po fair playu. U nogometu, u takvim utakmicama ponekad se izgubiš. Danas je otišlo predaleko kao posao da bi fair play bio važan. Čak je i fair play danas posao”, kazao je Osim novinaru Guardiana.

O svom trenerskom iskustvu u Japanu govorio je detaljno.

“Sve su pokrili s punom pažnjom i znaju sve što im treba, ali to jednostavno nemaju. Imaju kompleks inferiornosti, a također se ne može kupiti tradicija… nema rizika, nema improvizacije u Japanu, a nogomet ne može postojati bez toga… S druge strane, u Japanu je vrlo lako raditi jer disciplina je jako teška. Ali možda to i nije tako dobro jer ubija trenera. Neizbježno počinjete gubiti ideje i autoritet. Ne želite izazivati ​​krize, ali trebate probleme kako biste mogli stvoriti rješenja. Najvažnija stvar u Japanu je natjerati ih da misle svojom glavom, a ne tuđom”, kazao je za britanski list.

Govoreći o problemu komercijalizacije u nogometu, uzeo je za primjer kapitena bh. nogometne reprezentacije.

“Ne uzbuđuje nas kako Edin Džeko igra; čekamo da vidimo kojem će klubu idući pristupiti i koja će mu cijena biti”, istaknuo je, spomenuvši i kako je sam dva puta odbio posao u Real Madridu.

Počast Ivici Osimu na Vijećnici: Sarajevo te neće zaboraviti

Wilson u tekstu naglašava kako je čuveni Štraus s Grbavice s beskrajnom tugom govorio o ratnom periodu u bivšoj Jugoslaviji. On je 1990. bio izbornik jugoslovenske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu.

“Tim je bio daleko, daleko bolji od zemlje. Bilo bi fantazija žaliti za tom generacijom igrača, a ne pričati o tome što se poslije dogodilo. Mnogo je ljudi ubijeno. Država je uništena. Ponekad postoje stvari koje su važnije od nogometa”, kazao je Osim.

Guardian podsjeća kako je reprezentacija Jugoslavije tada izgubila na penale od Argentine u četvrtfinalu SP-a, u utakmici u kojoj su imali bolje šanse uprkos činjenici da su ostali sa deset igrača već nakon pola sata utakmice. Naime, Osim je morao izostaviti veznjaka Srećka Kataneca jer su njegovoj porodici prije utakmice prijetili smrću.

“Ne mogu nikoga nagovoriti da ne razmišlja o tome. Umjesto svih drugih stvari, morali ste paziti na ime, na vjeru, na klub, na regiju zemlje iz koje igrač dolazi. Morao si sve izračunati. Sve je politika. Svaki klub je bio politika, a posebno reprezentacija je bila politika”, naglasio je Osim.

Bio je razočaran, ali je ostao romantičan, komentira autor teksta.

“Razmišljam o tome što se moglo dogoditi da smo prošli Argentinu. Možda sam optimista, ali u svojoj privatnoj iluziji pitam se što bi se moglo dogoditi da je Jugoslavija igrala u polufinalu ili finalu, šta bi bilo s državom. Možda rata ne bi bilo da smo osvojili Svjetsko prvenstvo. Mislim da se stvari na taj način ne bi promijenile, ali ponekad sanjaš o tome šta se moglo dogoditi”.

Autor intervjua za kraj je Ivicu Osima opisao u superlativima.

“Osim je bio mnogo toga: visok, elegantan napadač poznat po svojoj sposobnosti driblinga, kojeg su voljeli jednako u Sedanu, Valenciennesu i Strasbourgu, gdje je završio karijeru, koliko i u Željezničaru u rodnom Sarajevu; bio je trener koji je mogao biti jako oštar prema svojim igračima (i svojim prevoditeljima, od kojih je jednog doveo do suza tokom Azijskog kupa 2007. jer je osjećao da nedovoljno energično prenosi svoj bijes prema svojim igračima); ali ponajviše je bio dio one velike generacije Jugoslavena koja je proputovala svijet igrajući i trenirajući, ali najviše od svega želio je sjediti na nekom balkanskom trgu uz kafu, prisjećati se i raspravljati o igri”.

U Japanu, gdje  je i završio trenersku karijeru, ostao je veoma popularan. Knjiga s izrekama koje je Osim često koristio prodana je u toj zemlji u preko 400,000 primjeraka.

“U posljednjim godinama, dok ga je bolest iscrpljivala, Osima je na životu držao nogomet, pričao je o tome ili odlazio na igrališta gledati djecu kako se igraju. Bio je to njegov život. Mrzio je mnogo toga što je postalo, a ipak je to još uvijek volio, zbog radosti koju je nudio i odnosa koje je mogao izgraditi između vrlo različitih ljudi. Bio je, prije svega, nogometni čovjek”.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad