Kad sport postane političko oružje: Nužno zlo, ali i zloupotreba čistoće takmičenja

Bilo da se radi o Donaldu Trumpu koji, kao "strano tijelo", odvlači pažnju od nedavno krunisanih svjetskih klupskih prvaka, ekipe Chelseaja, prilikom dodjele trofeja, pitanja eliminacije Rusije i Izraela iz međunarodnih takmičenja, za šta su u UEFA-i očito primijenjeni dvostruki aršini, ili problema u našoj zemlji, gdje je, eto da navedemo jedan aktuelni primjer, pitanje izbora u FSKS i sukobom sa FK Sarajevo, očito poprimio ozbiljne političke boje, činjenica je da su politika i sport u današnjem vremenu, povezaniji nego ikada.

Dok milioni prate sport uživo, ili putem malih ekrana, zbog strasti prema igri, ljubavi prema klubu, ili reprezentaciji, politika pokušava da izvrši utjecaj u svrhu manipulacije te ogromne mase, koja bi samo da gleda kako se lopta kotrlja travnjakom, ili prolazi kroz obruč, ili šta već da radi...

Ima li politika legitimno mjesto u i oko sporta?

Rasprava o tome da li politika ima mjesto u sportu stara je gotovo koliko i sam moderan sport. Iako se često ponavlja mantra da bi sportska takmičenja trebala biti odvojena od političkih uticaja, stvarnost pokazuje da ta podjela rijetko može biti potpuno čista.

Ako govorimo o evropskim okvirima i najpraćenijem sportu na svijetu, fudbalu, nemoguće je da već niste pročitali o zabrani nastupa ruskim klubovima u eurokupovima, a još je manje vjerovatno da niste čuli pozive da se zbog rata u Gazi koji mnogi već duže zovu genocidom, iz istih takmičenja izbace i izraelski klubovi.

"U principu nisam zagovornik da se sportistima ne dozvoli takmičenje. U slučaju Rusije vidimo da se sportisti ne takmiče tri i po godine, a rat je još gori nego što je bio. Znam da su mnogi protivnici režima, ali i dalje ne mogu igrati… Međutim, ovdje je sport snažno isprepleten s politikom i politika je u velikoj mjeri uključena.", rekao je Aleksandar Čeferin, predsjednik UEFA-e nedavno.

Aktuelne odluke UEFA-e, koja je suspendovala Rusiju iz svojih takmičenja dok Izrael i dalje nastupa, ponovo su otvorile pitanje gdje povući granicu između sporta i politike.

Politika u sportu - "za" i "protiv"

Zagovornici uključivanja politike u sport ističu da velike sportske organizacije imaju moralnu i etičku odgovornost da reagiraju na globalne događaje. Kada se dešavaju ratovi, agresije ili sistemska kršenja ljudskih prava, sport može poslužiti kao moćna platforma za dizanje svijesti i slanje poruka koje prema svojoj prirodi imaju interes zaštite ljudskih života, iako nerijetko sadrže i zahtjeve za kažnjavanjem "druge strane".

Sankcije i zabrane nastupa, tvrde oni, nisu kazna samo za sportiste, već i jasan signal da međunarodna zajednica ne odobrava ponašanje određene države.

Sjetimo se samo primjera kada je Jugoslavija izbačena sa Evropskog fudbalskog prvenstva 1992. godine, koje je kasnije osvojila selekcija Danske, koja se prethodno nije ni plasirala, već dobila "pozivnicu" upravo umjesto Jugoslavije.

Tada je međunarodna politika nedvosmisleno stala protiv onoga za šta je režim Slobodana Miloševića bio odgovoran. To u konačnici nije zaustavilo krvave ratove koji su potrajali skoro do kraja milenija, ali je zabrana poslužila kako bi se ukazalo za ogromnu patnju naroda Zapadnog Balkana.

Kada politika djeluje za "viši cilj", tada je u kombinaciji sa sportom možemo smatrati nužnim zlom, ali i sa tom kvalifikacijom se ne slažu u pravilu oni koji su kažnjeni, ili za koje se traži kazna.

S druge strane, protivnici ovakvog pristupa upozoravaju da sportisti najčešće nisu odgovorni za odluke svojih političkih lidera i da ih je nepravedno isključivati s međunarodne scene zbog politike koju ne podržavaju.

Oni naglašavaju da je suština sporta povezivanje ljudi bez obzira na nacionalne, etničke ili ideološke razlike, a politizacija takmičenja urušava te temelje.

Posebno se kritikuje selektivnost u primjeni političkih sankcija – kada jedne države trpe suspenzije, a druge, uprkos sličnim okolnostima, nastavljaju da učestvuju.

Takav pristup, tvrde, narušava kredibilitet sportskih institucija i baca sjenu na sama takmičenja, gdje bi fokus trebao biti na sportskim dostignućima, a ne na političkim raspravama.

I bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine, Miralem Pjanić govorio je, među brojnim drugima, o tome kako ruske klubove i sportaše streba vratiti u međunarodna takmičenja u svim sportovima kako bi se mogli priključiti i svoje vrijednosti doakazati na terenu.

"Prije svega, nadam se da će sve to uskoro završiti, da će se ruski timovi uskoro vratiti i da će se sve ostalo vratiti u normalu. Svi to žele." ,rekao je Pjanić u martu ove godine za ruske medije.

U BiH je problem i prenaglašen

U okvirima naše zemlje, Bosne i Hercegovine, problem miješanja politike u sport je u suštini problem sistema u kojem je politika, prema aktuelnim zakonima, dužna da potpomaže i razvija sport kroz finansiranje, ali se prema sportu odnosi maćehinski.

Paradoksalno, dio problema je činjenica da se politika u BiH sportom ne bavi dovoljno, barem u onom dijelu u kojem bi morala, ali tamo gdje ne bi trebala da se upliće, redovno drži glavnu riječ.

Dok bh. sportisti uspjeh prave faktički iz ničega, i to uprkos, a ne zahvaljujući sistemu u kojem postoji, politika i političari često gledaju vlastitu korist i oglašavaju se tek kada se dogodi "incident" uspjeha. Tako imamo političke subjekte i vlastodršce koji podržavaju sportaše samo dok fotoreporteri (uvijek kratko) borave u njihovim kabinetima, a potom čekaju neku novu priliku da ovjekovječe trenutak sa nekim novim "ambasadorom države" koji će se samo zahvaljujući vlastitom odricanju napraviti iskorak na svjetskoj sportskoj sceni.

Sve ono što se događa u svijetu je, nekako prema običaju, prenaglašeno u Bosni i Hercegovini, zemlji koja ima mnogo talenta, ali čiji sportisti na domaćoj i međunarodnoj sceni nastupaju sa, figurativno, vezanim jednom rukom iza leđa i sa čeličnom kuglom oko nogu.

I pored toga što je problem politike i sporta, njihovog miješanja i naopako postavljenih odnosa davno identificiran, još uvijek se ne nazire rješenje za bh. sport, te treba biti realan i priznati da živimo ne baš svakodnevnu realnost koja će se teško promijeniti.

"Nemoguće" je u našim uslovima zamisliti potpunu depolitizaciju sporta kada takmičenja imaju toliku društvenu, medijsku i finansijsku moć i, što je najvažnije utjecaj.

Sport i politika će vjerovatno ostati povezani, kod nas iz pogrešnih, manipulativnih razloga, a pravi izazov biće pronaći balans – kako očuvati čistoću sportskih vrijednosti, a istovremeno ne zatvarati oči pred ozbiljnim društvenim i političkim problemima.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad