VIDEO Posljednji ples Edina Džeke: Od dječaka s Grbavice do profesora kojeg je voljela cijela BiH

Postoje igrači čiji se odlazak ne mjeri samo brojem nastupa, golova i rekorda. Jer kada Edin Džeko posljednji put obuče dres Bosne i Hercegovine, reprezentativnu karijeru neće završiti samo njen najbolji strijelac. Otići će čovjek koji je gotovo dvije decenije bio lice jedne reprezentacije.

Prije Manchester Cityja, Rome, Intera, Fenerbahçea i velikih evropskih pozornica bio je dječak s Grbavice. Put prema vrhu nije bio ni brz ni jednostavan. Jedan od prvih koji su prepoznali ono što Džeko može postati je češki stručnjak Jirži Plišek, koji ga je odveo u Češku.

Na samom početku niko nije mogao očekivati da će Edin dogurati do ovakve karijere. Ja sam u njemu nešto vidio i bio sam siguran da ispred mene stoji jedan momak koji u sebi ima jedan strašan potencijal.

Klupska karijera vodila ga je od Češke, preko Wolfsburga i Manchester Cityja, do Rome, Intera i drugih velikih evropskih adresa. Ali paralelno s tom karijerom rasla je druga priča – ona u dresu Bosne i Hercegovine. Od prvih reprezentativnih golova do kapitenske trake, Džeko je postao konstanta Zmajeva. Mijenjali su se selektori, sistemi i generacije, ali broj 11 godinama je imao istog vlasnika. Uvijek kao lider.

Njegovo ponašanje u svlačionici, u hotelu, na sastancima. Jednostavno, dovoljno je bilo pogledati njegov izraz lica i njegov stav da ti shvatiš koliko je sati i o čemu se radi i da ponovo u tebi proradi ona vatra za igranjem.

Vrhunac je stigao 2014. godine. Bosna i Hercegovina prvi put se plasirala na veliko takmičenje, a Džeko je bio jedan od zaštitnih znakova generacije koja je ispisala najljepše stranice reprezentativnog fudbala. Sada je "Dijamant" krunisao karijeru novim Mundijalom i novim historijskim rezultatom.

Utakmica u Velsu: Ne može ti svako dati onaj gol glavom. Ne može ti svako dati gol protiv Rumunije, ne može svako napraviti onaj gol Tabakovića protiv Italije. To je samo Edin Džeko mogao i dosta ćemo osjetiti njegov izostanak na terenu.

Bilo je velikih pobjeda, ali i bolnih neuspjeha. Baraži, kvalifikacije završene korak prekratko, smjene selektora i godine u kojima se reprezentacija tražila. Džeko je kroz sve to ostajao tu.

Nosio je kapitensku traku kada je bilo najljepše, ali i kada je bilo mnogo teže stati pred navijače. U Italiji, zemlji u kojoj je ostavio ogroman trag, pamtit će ga kao primjer onoga što bi kapiten reprezentacije trebao biti.

'"Mislim da je Džeko bio primjer. Primjer vrijednosti, primjer stila i primjer fudbalskog znanja stavljenog u službu ekipe. Bio je lider, ali je istovremeno svojim ponašanjem uvijek bio čovjek među ostalima – nikada iznad drugih.

Imao je jedinstvene kvalitete koje mu je podario Bog, ali ih nikada nije koristio da bi se uzdigao iznad drugih niti da bi ih iskorištavao. Ne. Uvijek ih je stavljao u službu ekipe.

Mislim da Bosna uvijek treba biti zahvalna Džeki. Bio je poseban kapiten. Bio je nešto jedinstveno. Zaista me obuzmu emocije kada govorim o Edinu Džeki."

A onda se krug počeo zatvarati.

Dječaci koji su ga gledali postali su njegovi saigrači. Igrači koji su nekada čekali njegov dres i fotografiju danas s njim izlaze iz reprezentativne svlačionice. Džeko je tako od golgetera jedne velike generacije postao veza između prošlosti i budućnosti Zmajeva.

Gubimo jednog lidera, jednog vođu, gubimo, hajmo reći, jedan stub u svlačionici te reprezentacije. Bez obzira na sve, Džeko će uvijek biti tu, međutim, mislim da je bio urnek igračima šta znači nastupati za reprezentaciju, urnek u svakom smislu te riječi. Od kluba do ponašanja van terena.

"Mislim da je tokom posljednjih dvadesetak godina oduševljavao cijelu Evropu načinom na koji je igrao fudbal, ali i svojom poniznošću u odnosu prema drugima. Uvijek je bio netipičan centarfor, napadač koji je često radio za druge. A imao je sve – desnu nogu, lijevu nogu, snagu tijela, igru glavom i kretnje jednog profesora.

Upravo je to bila posebnost Edina Džeke. Bio je profesor koji je igrao centarfora, profesor u ulozi broja devet. Zaista profesor, neko ko je podučavao druge kako se ta pozicija treba igrati."

Sada je stigao i posljednji izlazak na teren u dresu Bosne i Hercegovine. Posljednja himna kao reprezentativca. Posljednji put broj 11 na njegovim leđima. Posljednji aplauz publike kojoj je gotovo dvije decenije donosio radost, nadu, a ponekad i razlog da vjeruje kada je razloga bilo veoma malo. Ostat će golovi. Ostat će kapitenska traka, rekordi i fotografije koje su obilježile jednu epohu.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad