Da nas Bosanca i Hercegovaca svugdje ima, te da smo uspješni gdje god nas sudbina odvede, upravo pokazuje i priča Saliha Porče. Prije tri decenije otišao je na Island, osvojio tri titule, igrao evropsko fudbalsko takmičenje protiv engleskog premijerligaša. Oženio se i dobio troje djece, pa krenimo redom.
“Ja sam seljačko dijete iz Prnjavora.” kaže nam na početku raspoloženi sagovornik Salih Porča.
“Imao sam petnaest godina kada sam počeo igrati veliki fudbal u mom Prnjavoru. Odmah sam zaigrao za prvi tim, pa sam trebao otići u banjalučki Borac, ali se to nije desilo. Zatim je bivši golman reprezentacije Jugoslavije Marijan Jantoljak došao po mene i odveo u Rijeku. Kao i svako dijete imao sam želju da budem profesionalac. Proveo sam tu godinu dana i nisam imao veliko strpljenje, želio sam da igram. Vratio sam se kući, pa onda otišao u ljubljansku Olimpiju, nakon čega je uslijedila ponuda za Island.”
Salih Porca.. SELFOSS ! ... #SelfossFC #heritage #fotbolti #Iceland pic.twitter.com/2Xs9LEGqoM
— Orri Ýrar Smárason (@orriyrar) December 17, 2022
Potpis na ugovor za islandski Selfoss, Porča je parafirao krajem 1989. godine, a 4. februara 1990. stigao je na Island. Pune 33 godine njegov život je fudbal na otočnoj zemlji u sjevernom Atlantiku.
“Deset godina sam bio fudbaler. I imao sam veliku volju da treniram mlađe kategorije. Moj kum Izudin Dervić prvi je stranac, koji je ikada zaigrao u reprezentaciji Islanda. Zajedno sa njim sam stigao i nakon dvije godine su nam ponudili državljanstvo kako bi mogli igrati za nacionalni tim. Mi smo u to vrijeme i uzeli državljanstvo.”
Tri trofeja Kupa Islanda, meč protiv Evertona i preko 200 utakmica
Bogato fudbalsko iskustvo Porča je sumirao igrajući za najveće islandske klubove: Selfoss, Fylkir, Valur, KR Reykjavík i Breidablik.
“Nisam brojao…Haha. Ali u prosjeku smo po sezoni igrali od 20 do 25 utakmica, kada pomožite ima sigurno preko 200 utakmica. Igrao sam veznog. Bilo je tu i postignutih golova mnogo, nemam tačne podatke, ali mogu vam dostaviti.”
Veseli Bosanac imao je uspješnu igračku karijeru, jer je tri puta osvojio Kup Islanda. KR Reykjavíku sa saigračima donio je dva pehara 1994. i 1995. godine, a 1992. isti posao napravio je sa Valurom.
Tada 29-godišnji Porča igrao je dvije utakmice u Kupu pobjednika Kupova u dresu KR Reykjavíka protiv Evertona. Prva utakmica odigrana je 14. septembra 1995. godine u kojoj je islandska ekipa poražena 3:2, a četrnaest dana kasnije Karamele su slavile i na Goodison Parku 3:1.
Da li je bilo kvaliteta da se zaigra i za reprezentaciju Bosnu i Hercegovine, Salih Porča nam iskreno odgovara.
“Pošteno da kažem, to je bilo malo dalje.”
Iako smo se zapričali, nismo zaboravili da pitamo za insajderske informacije, o prvim protivnicima Zmajeva u kvalifikacijama za EURO 2024. reprezentaciji Islanda. Nadamo se da će selektor Faruk Hadžibegić biti zadovoljan.
“Predsjednica fudbalskog saveza Islanda je žena. Njeno ime je Vanda Sigurgeirsdóttir. Svojevremeno je igrala fudbal devedestih godina. Ona kaže da je dosta bilo prijateljskih utakmica i da se moraju osvrnuti na dobar rezultat. Trener Arnar Vidarsson je mlad i perspektivan, ali nije dobio nijednu pravu utakmicu. Pobijedio je Farska ostrva, Lihtenštajn i Venecuelu. Bili su pravi skandali ovdje. Stari igrači pravili su privatne probleme. Sve je ‘srušeno’. Mladi igrači nisu kvalitetni kao stari. Nema tu ni iskustva. Igraju po malim klubovima. Pošteno da vam kažem, oni se nadaju, takvi su ljudi. Hoće veliko i puno, ali šta će dati to je pitanje. Kapiten Aron Gunnarsson ne igra, ima kartone. Birkir Bjarnason, član Adane iz Turske, također nije pozvan, jer ne igra dovoljno u Turskoj. Albert Gudmundsson iz italijanske Genoe dobio je poziv, ali nije se odzvao u svađi je s trenerom.”
Legendarni fudbaler Mancherster Uniteda Ole Gunnar Solskjaer, a kasnije i trener “Crvenih Đavola”, dolazio je na Island u vrijeme kada je bio trener Moldea. Salih Porča kao dugogodišnji član Valura, gdje je Norvežanin i boravio u posjeti, ovjekovječio je susret sa slavnim napadačem.
Ljubav sa Islanđankom i troje djece
Priču sa najvažnije sporedne stvari na svijetu, skrenuli smo na najvažniju stvar – porodicu. Svoju suprugu Islanđanku Valgerður Valdimarsdóttir upoznao po dolasku u prvi klub Selfoss.
“Sretan sam jer imam divnu ženu. I kada me ljudi pitaju: ‘Koliko imaš djece?’, ja im kažem: ‘Ja imam troje, a žena četvero’. Onda me ispituju, da li je žena imala još jedno s nekim drugim, ja kažem nije, ja sam četvrto.”
Ljubav Saliha i Valgerður, podarila im je dvije kćerke i sina. Valdis Harpu, Katrín Valu i Valdimara.
Naravno, neizostavno pitanje se samo nametnulo: Ko za koga navija u kući kada igra Bosna i Hercegovina i Island?
“Uhh… Sin mi je krv bosanska. Valdimar i ja ćemo navijati za BiH, a supruga i kćerka za Island. Dakle, omjer navijačkih snaga u domu je 2:2. Treće kćerka nije tu, ona studira medicinu na Islandu. Ako ne bude 3:0 za BiH, onda neće biti dobro. BiH će biti druga u grupi, Slovačka treća, kažem Islanđanima nema šanse da budete drugi.”
Saliha smo pronašli na Facebooku, međutim između imena Salih i prezimena Porča, bilo je još jedno ime – Heimir. Nadimak nije, a Prnjavorčanin sa islandskim pasošem, objasnio nam je sve.
“Kada sam 1993. godine dobijao islandsko državljanstvo, tada su po zakonu, stranci morali uzeti i islandsko ime. Ja sam se opredijelio za Heimir. To je ime mog dobrog prijatelja. Nikada ga se nisam htio odreći. Nosim ga i danas.”
Naravno, Bosanac iz Prnjavora se veoma brzo inkorporirao u novo društvo. Islandski jezik, kojeg smatraju jednim od najtežih na svijetu, naučio je ekspresno. Danas radi na Državnoj radio-televiziji Islanda (RUV), a nekada je bio i vozač u DHL-u, nakon fudbalske karijere.
“Ja vidim što drugi ne vide. Zadužen sam za organizaciju. Radim nekada i utakmice fudbalske reprezentacije Islanda. Uglavnom, uvijek zovu Porču da rješava probleme. Jedan dan sam šef, a drugi čistim, takav je posao. Uvijek mi je to bilo zanimljivo i ništa nikada nije bilo teško.”
“Ahbabi” – Svi iz ulice bratstva i jedinstva
Prisjetio se islandski Bosanac i prelijepih vremena uživanja. Uvijek je više preferirao futsal od fudbala. Banjalučka dvorana Borik imala je kako kaže “strašan” turnir, na kojem je Salih učestvovao sa ekipom “Ahbabi”.
“Gledalo nas je oko 8 hiljada ljudi. U ekipi su bili sve Prnjavorčani, doduše uzeli smo jednog ‘stranca’ iza Banja Luke. Bili smo braća. Svi iz ulice bratstva i jedinstva, bili smo jedinstveni i igrali mali nogomet. Podržavali su nas bogataši iz sela Lišnje. Finale smo igrali protiv garnizona ‘Petar Drapšin’. Gubili smo 2:0, a onda smo im zabili pet komada. Kakva je to fešta bila…I naravno, umalo da zaboravim, Porča – igrač turnira!”
Za kraj i malo mudrosti, čovjeka čiji bi život, zaista mogao stati u filmsku priču.
“Telefoni su uništili prijateljstva. I ja imam telefon. Ako ga izgubim, kao da sam izgubio glavu. Sve mi je u njemu. Bićemo kao u onom filmu Matrix za 20 godina. Ležaćemo u krevetima, priključeni na aparate i tako ćemo živjeti.”
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare