Nuno Pinto da Kosta, legendarni predsjednik Porta i jedan od najuspješnijih čelnika u historiji sporta, preminuo je u subotu u 87. godini, a u ponedjeljak je sahranjen uz najveće počasti.
Porto i fudbalski svijet oprostili su se od nekadašnjeg prvog čovjeka Zmajeva, koji je pune 42 godine, od 1982. do 2024. bio ključna figura u afirmaciji grada i sjeverne regije Portugala.
Od subote uvečer, kada je objavljena vijest o njegovoj smrti, navijači Porta odavali su počast Pintu da Kosti ostavljajući cvijeće, šalove i druge uspomene na stadionu Dragao.
Stotine javnih ličnosti iz svih sfera života povezane sa ovim klubom, brojni svjetski timovi, među kojima i Real Madrid, kao i predsjednik i premijer Portugala, podijelili su izjave saučešća povodom smrti ovog velikog čovjeka.
Žorže Nuno Pinto da Kosta preminuo je u subotu u 87. godini nakon borbe sa rakom. U septembru 2021. dijagnostikovan mu je rak prostate, a njegovo zdravlje se pogoršalo posljednjih sedmica, manje od godinu dana nakon što je izgubio mjesto predsjednika kluba od Andrea Viljaš-Boaša.
Sprovod bivšem predsjedniku Porta, Jorgeu Nuni Pintu da Costi (Ale Vianna, Alexandre Gomes / Zuma Press / Profimedia)
Pinto da Kosta će zauvijek ostati simbol Porta. Na čelo kluba stigao je 1982. i za nešto više od četiri decenije koliko je rukovodio klubom, etablirao se kao najtrofejniji i najdugovečniji predsjednik u svjetskom fudbalu, sportu generalno. Porto je kao sportski kolektiv ukupno osvojio preko 1.300 trofeja, od kojih 69 u fudbalu, uključujići dva pehara Kupa/Lige šampiona i 23 titule šampiona Portugala.
„Ostali smo bez najvažnije figure u historiji kluba, čovjeka koji nam je donio najveće pobjede, osobe koja je najzaslužnija za to što je klub izgradio identitet. Žorže Nuno Pinto da Kosta živjet će zauvijek u uspomenama i srcima svih navijača Porta“, poručeno je u saopštenju kluba.
Pet puta se ženio
Portugalci podjednako ističu njegovu harizmu, kao i buran privatan život.
Prva supruga 1964. postala mu je Manuela Karmona Grasa, kćerka porodičnog prijatelja. U braku su bili 33 godine, da bi se Pinto da Kosta kasnje još četiri puta ženio i razvodio.
Posljednje dvije supruge bile su mnogo mlađe od njega. Brazilka Fernanda Mirandar imala je čak 50 godina manje, dok je bankarska službenica Klaudija Kampo bila 40 godina mlađa od predsjednika Porta.
Pinto da Kosta je još uvijek bio tinejdžer kada je prvi put povezan sa ovim klubom. Rođen je u predragrađu Porta i veoma mlad pokazao dar za organizaciju i biznis. Još kao školarac držao je mlađima časove engleskog i francuskog. Prvi pravi posao imao je u banci, a radio je i kao trgovac u prodavnici boja i lakova.
Ljubav prema fudbalu usadio mu je ujak Armando Pinto, u to vrijeme predsjednik fudbalskog kluba Famalikao, ali ga je u voljeni klub upisala baka po majci. Člansku kartu je dobio decembra 1953. kao poklon za 16. rođendan. Prvo je kao volonter radio u hokejaškoj (hokej na rolerima) i bokserskoj sekciji da bi postepeno napredovao i pridružio se administraciji fudbalskog kluba.
U jednom periodu napustio je Porto, a vratio se 1976. iz inata kada su ga prijatelji zadirkivali jer je Boavista preuzela primat u gradu. Zakleo se da će njegov voljeni klub ponovo biti najbolji.
Dobio je ulogu sportskog direktora i pomogao da Porto 1978., poslije 19 sušnih godina, konačno bude šampion države. Bio je to početak njegovog uspona.
Četiri godine kasnije postaje predsjednik kluba i Porto 27. maja 1987. postiže do tada najveći uspjeh u historiji – osvaja titulu prvaka Evrope u finalu u Beču nakon senzacionalnog preokreta protiv slavnog Bajerna (2:1).
Od tada je potpuno preuzeo primat u Portugalu, da bi drugu titulu prvaka Evrope osvojio 2004. godine sa Žozeom Murinjom kao trenerom. Porto je te sezone ostavio iza sebe između ostalih Partizan i Real Madrid, a u finalu u Gelzenkirhenu ubjedljivo pobijedio Monako 3:0.
U međuvremenu je Nuno Pinto da Kosta još dvije decenije bio na čelu kluba i ukupno za rekordne 42 godine kao predsjednik obogatio vitrine sportskog društva Porto za 1.340 trofeja, od kojih se izdvajaju: 69 titula u fudbalu, 47 u rukometu, 63 u košarci i 508 u atletici. Apsolutni rekord, koji ga pored epiteta najdugovečniji, čini i najtitularnijim predsjednikom u svjetskom fudbalu.
Nuno Pinto da Kosta, logično, nikad nije stekao slavu poput trenera Žozea Murinja, Serža Konseisaa i brojnih fudbalera, koji su klubu donijeli sve te pobjede i titule, ali njegova uloga kao predsjednika i posvećenost plavoj boji Porta čini ga najvažnijom osobom u historiji kluba.
Murinjo i Konseisao odali počast
Među brojnim trenerima, koji su u Portu sarađivali sa Pintom da Kostom izdvajaju se Žoze Murinjo i Seržo Konseisao.
„Specijalni“ se u svom stilu oprostio od voljenog predsjednika.
„Murinjo, ti si bio trener koji mi je pružio najviše radosti. To su bile vaše riječi, PREDSJEDNIČE“, napisao je Žoze Murinjo i dodao:
„Moje su: ’Osjećam ogromnu čast što sam dio vaše historije i uvijek ću biti zahvalan na vašem povjerenju i uticaju koji ste imali na moju karijeru, moj PREDSJEDNIČE.“
I sadašnji trener Milana Seržo Konseisao je birao riječi:
„Ako slika vrijedi hiljadu riječi, bilo bi potrebno hiljadu slika da opišem sve što mi značite, predsjedniče. Ono što ste uradili za naš Porto je dobro poznato, ali ono što ste učinili za mene i moju porodicu zauvijek ćemo čuvati u našim srcima. Posljednja vremena nisu bila laka, ali decenije saradnje, povezanosti i prijateljstva stoje daleko iznad toga. Veza kojoj nisu bile potrebne riječi, gestovi ili izrazi. Gotovo telepatsko razumijevanje. Počivaj u miru, prijatelju. Zbogom.”
Kovčeg umotan u zastavu Porta
Tokom posljednje tri godine dok se liječio od raka, Pinto da Kosta napisao je knjigu u kojoj je pored borbe protiv raka prostate, govorio i o pogrebnoj ceremoniji. Na naslovnoj strani knjige prikazana je fotografija bivšeg predsjednika kluba kako se oslanja na kovčeg umotan u zastavu FK Porto. U preliminarnoj napomeni kojom se otvara knjiga, Pinto da Kosta jasno je istakao da je ideja za naslovnu sliku bila u potpunosti njegova – u slučaju da izdavač dobije negativne komentare.
Tom prilikom je razjasnio neke stvari:
„Jedna stvar koja me stvarno nervira kod sahrana je da, osim ljudi koji stoje pored kovčega, uvijek neko priča viceve. Nisam želio da se ovo desi na mojoj sahrani. Ne zbog mene, već iz poštovanja prema mojoj porodici i prijateljima koji će naravno žaliti u tom trenutku“, stoji u knjizi uz nastavak:
„Također, ne želim da vidim nikoga tamo u žalosti i obučenog u crno. Želim da Vas vidim obučene u plavo. To je boja neba, Gospinog ćebeta i boja FK Porta.“
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!