Nema euforije u hrvatskom timu, ni uoči dvoboja sa Brazilom. Mirnim treningom, praćeni mnogobrojnim televizijskim novinarima, kamermanima, fotoreporterima iz čitavog svijeta i tek po kojim izvještačem pisanih medija, izabranici Zlatka Dalića stavili su do znanja – u duel sa superteškašima iz Južne Amerike, jedan od najvećih ispita generacije, idu hladnih glava.

Od izvještača iz Dohe

Tim Srbije imao je sasvim drugačiji performans uoči meča sa Brazilom.

Različite narative slijedili su i selektori – ofanzivu Dragana Stojkovića „zamijenila“ je smirena retorika Zlatka Dalića. I još mnogo otvorenih pitanja, zajedničkih tema, dilema i paralela, uz esencijalni imenitelj – u čemu se danas razlikuju fudbalska Srbija i Hrvatska?

I zašto Hrvati dominiraju ovdašnjim prostorima, nebitno kako se zvali…

„Mnogo je razlika… Dotakli ste više nego dijametralno suprotnu temu retorike selektora. Odavno Dalića krasi smirena priča, u stilu ‘dobro je ovo, sad polako…’, za razliku od reprezentativaca, opredijeljenih u stavu Luke Modrića ‘osvojićemo SP’. Pridružili su se Luki i Lovren, Kovačić, Perišić, htjeli, ili ne, starije moraju da slijede i mlađi. Svjedočimo i različitim najavama sa klupe i terena, ali… Čini mi se da je Piksi isuviše bio optimistički raspoložen, čak i prepotentan! Sve bez preteranog razloga“, analizirao nam je u četvrtak veče Dražen Antolić, novinar Sportskih novosti i vrstan poznavalac dešavanja u hrvatskom fudbalu.

Hrvatska, zvanično drugoplasirana na SP u Rusiji 2018, osvojila je 20 godina ranije i treće mjesto u Francuskoj. Srbija 2022. nije uspjela ni u trećem pokušaju da izađe iz grupe, 1998. kao SR Jugoslavija stala je u osmini finala. Šta razlikuje „Vatrene“ od „Orlova“?

„Ključ je u više faktora. Najprije, u kontinuitetu učešća na velikim takmičenjima. U prvom naletu, imali smo izvrsne igrače, zaključno sa 1998, kad nije čak ni igrao Alen Bokšić, povrijeđen dvije godine ranije na EP. Naišla je potom grupa skromnijih kvaliteta, na krilima kulta reprezentacija pružala je i više nego u klubovima. U trećem talasu, opet imamo odlične fudbalere, 2014. u Brazilu morali smo više, 2016. očekivali finale i ispali od Portugala, 2018. napokon zaigrali utakmicu za prvaka svijeta… Razmišljajući šta će biti sada, kad sa scene siđe Modrić, Katar 2022. mogao bi da donese mnogo!“

Hrvatska je i takmičenje u Aziji dočekala bez otkaza. Predmundijalski ciklus i dolazak selektora Dragana Stojkovića najavljeni su sa „ne“ reprezentaciji od Nemanje Matića i Luke Milivojevića… Prethodno se od ekipe, uz optužbe, neslavno oprostio i kapiten Aleksandar Kolarov.

„Imamo mi drugi problem – od pojedinih fudbalera nikako da se rastanemo. Neće da idu iz ekipe! Čak je i Darijo Srna, sa 136 utakmica rekorder Hrvatske, poručio Daliću uoči objavljivanja spiska da, ukoliko ima mjesta, računa na njega… Na primjer, Ivan Rakitić bi i danas, poslije 13 godina igranja, htio u tim. Niko nije otkazao, kroz ovih 30 i više godina, selektoru! Svaka generacija imala je ‘senatore’, predvodnike tima, čija riječ je bila svetinja za mlađe. Hijerarhija svlačionice mora da se zna!“

Odlično Antolić poznaje srpski tim. Dovoljno da čujemo i glas, hladan i racionalan, sa strane – koliko vrijedi Srbija?

„Imate dva vrhunska igrača – Mitrovića i Vlahovića. Potom slijede dobri, ali i precijenjeni – Sergej Milinković Savić, Kostić i Tadić. Pogotovo Sergej, volio bih da vidim koliko će Lazio zaraditi od njega… Siguran sam, daleko od spominjućih desetine miliona! Svidio mi se Lukić, medijski u zapećku, ali vrlo zahvalan na sredini terena. Odbrana, da se razumijemo, daleko je od mundijalskog nivoa. Predviđam finu karijeru Pavloviću. Veljković i Milenković? Takvih defanzivaca ima svaka reprezentacija na svijetu“

Poređenje sa Hrvatskom?

„Srbiji plus za napad, u svemu ostalom hrvatskom timu. Pričam o problemima u odbrani, iako sam vidio da je posljednja linija često bila pod pritiskom i zbog grešaka veznog reda. Ofanzivna Piksijeva postavka nije imala prođu na Mundijalu. Nivo planetarnog šampionata traži mnogo više discipline, defanzive i taktičke smislenosti. Svi su vidjeli da Živković i Kostić ne igraju odbranu, to je nedopustivo“

I još jedna interesantna paralela.

„Hrvatska javnost nije euforična ni pred utakmicu sa Brazilom. Podjednak broj ljudi tvrdi da ćemo izgubiti i pobijediti. Znam da je u Srbiji bila sasvim drugačija, atmosfera velikih očekivanja. Naša nada tinja… Igramo konstantno sa velikim reprezentacijama, namučio nas je i fizički istrošio Japan, ali u petak veče biće sasvim drugačija utakmica. Brazilci igraju sa svih 11 u polju, možda nisu jaki na sredini terena. Vidjećemo, dobijam svakakve poruke uoči meča. Bara-bar!“

Uz interesantan zaključak.

„Postoji nada da ćemo među četiri najbolja na svijetu. Posljednja šansa Modrića da napravi veliku stvar sa Hrvatskom… Možda se prilika ponovo ukaže za koju godinu, ali ko zna kako će bez Luke biti. Optimizam iz svlačionice nije posljedica prepotentnosti, već spremnosti da se potvrdi na terenu. A, to je već obaveza ozbiljnih fudbalera i profesionalaca“, ustvrdio je na kraju Dražen Antolić.

U razgovoru za Sport klub, čiju skicu valjda sačuvati. I usvojiti…