Željin vlak je na prekretnici - navijači ne pristaju na ustaljene procese, traže više, bolje i transparentnije

Dovoljno je zaviriti na profile kluba na društvenim mrežama i sve je jasno. Navijači traže konkretne organizacijske promjene u klubu koji je još jednom doživio fijasko.

Nova kriza započela je odustajanjem "strateškog partnera" Sanina Mirvića, čovjeka koji je po dolasku predstavljen kao uspješan biznismen s jasnom vizijom razvoja kluba. Ispostavilo se da je razvoj ostao na viziji, da je novi statut kluba napisan šturo i nije usklađen sa zakonom (tako tvrde nadležne institucije) te da se glavnina "investicije" trebala postići dizanjem kredita. Mirvić je nakon ostavke na društvenim mrežama žestoko optužio "vojnike kluba" za opstrukcije njegovog projekta i višegodišnje nazadovanje kluba. Od ljubavi nije ostalo ni traga.

Neuspjela saradnja s uspješnim biznismenom koštat će Željezničar svakog dinara koji je investitor posudio, ali i bogatih ugovora koje su igrači upitnog kvaliteta i gotovo nikakvog sportskog učinka potpisali na njegovu inicijativu. Navijači danima raspravljaju ko je kriv, je li Mirvić "lažnjak" ili Željin razvoj zaustavlja garda nesposobnih lažnih vojnika kluba koji vuku konce iz pozadine, opstruiraju, podmeću i traže vlastiti interes? No, to ne bi trebalo biti važno. Nije prvi put da ambicije i priče o boljim vremenima na Grbavici nestanu preko noći, a da ostanu očaj i jad koji su velikana doveli na rub propasti. Važno bi trebalo biti na koji način jednom i zauvijek usmjeriti plavi voz, da moćno i sigurno plovi, makar u domaćim okvirima.

Navijači žele revoluciju, rekonstrukciju i plan. Jasan i definisan. Žele da neko konačno preuzme odgovornost. Najveće je pitanje ko to može.

Dovoljno je pročešljati blisku prošlost i shvatiti da od odbora, hitnosti, Arapa i partnera nema ništa. Da svaki lažni korak unaprijed znači deset pravih unazad i da klub s Grbavice treba realne opcije. Opcije u kojima se klubom bave profesionalci, u sportskom i menadžerskom segmentu. Da se klubom ne bave ljudi čije su oči više uperene u pomoćni nego u glavni teren. Da u omladinskom pogonu rade stručnjaci, a ne paušalci. Da se u klub dolazi s izgrađenim imenom i identitetom, a ne da bi se identitet tek gradio.

Željo treba najbolje od društva u kojem živi, od navijača koji ga vole i od grada čiji je simbol, ako ovo do sada nije slika svega nabrojanog.

Ko će igrati u narednoj sezoni, hoće li biti priprema i pojačanja, ko će biti trener? Sportska pitanja u fudbalskom klubu čine se tako trivijalnim. Ovo je prava borba za opstanak i postanak. Nečega boljeg ili nečega što će Željin voz odvesti u slijepi kolosijek iz kojeg nema povratka.