Fatma Bulić do sada je osvojila 11 zlatnih i tri srebrene medalje u bacanju kugle. Učestovala je na mnogobrojnim domaćim i evropskim takmičenjima za koje smatra da su jedinstvena prilika kako se osobe sa hendikepom ne bi osjećale zapostavljeno.
“Tu smo svi znači nekako jednako i posebni na neki način. Jednostavno, svi se družimo i zabavljamo. Najmanje je bitno šta ko dobije. Samo druženje je nekako posebno”, ističe Fatma Bulić iz UG „Koraci nade“ Tuzla.
Sportisti Specijalne olimpijade odavno nižu uspjehe.
“Nisam očekivao da će ova godina biti uspješna za mene. Okitio sam se bronzana na 400 m i srebrena jedna na 200 m”, kaže atletičar Admir Aščerić.
“Drago mi je da sam 2011. osvojio medalju u plivanju. To mi je veliki rezultat. Plivanjem se bavim. To je moj hobi i sport”, dodaje plivač Dženan Pirić.
Najdraža podrška takmičarima danas je došla od najboljeg bh. atletičara Amela Tuke.
“Stvarno treba pružiti podršku ovoj našoj djeci. Oni to zaslužuju u potpunosti. Iznenadio sam se prijatno ljudima i prisustvom. Stvarno se nekako osjećam sretnim ovdje. Inače, na ovom stadionu sam napravio te svoje prve korake kada sam počeo trenirati. Imao sma ovdje jedno takmičenje i također imam lijepe utiske vezane za Tuzlu. Drago mi je što sma ovdje i što mogu na neki način doprinijeti”, objašnjava Tuka.
Njegova podrška nije izostala, ali izostaje godinama od vlasti i društve zajednice. Osobe sa invaliditetom zaslužuju da se njihovi rezultati vrednuju i budu podržani, a ne da se tretiraju kao osobe drugog reda.
“U Hotel Tuzlu sam išao, plaćao bazen i trenirao. I niko se, za tih osam godina, nije sjetio da pohvali ono što je vrijednost i važnost svih nas”, tvrdi Pirić.
“Daleko veća podrška uslovima u kojima treniraju osobe sa invaliditetom mora biti da bi oni na najbolji način, prije svega, prezentovali svoje uspjehe, svoje poboljšanje sportskih mogućnosti i onda, naravno, predstavili na domaćoj i narodnoj sceni”, kaže Kada Delić Selimović, direktorica Specijalne olimpijade Tuzla.
Uključivanje osoba sa posebnim potrebama u društvo je dugoročan i mukotrpan put posut predrasudama i nepoznavanjem. Ali entuzijazma ne fali. Ni na sportskim terenima ni kod kuće.
“Sve zavisi od osobe. Ako ti izlaziš i družiš se, jednostavno, ako si u nekom društvu, naravno da nisi zapostavljen. Ja se zapravo jako dobro snalazim. I ne vidim se kao osoba sa invaliditetom”, smatra Bulić.
Više od 200 takmičara iz 20 gradova danas su poslali poruku sa stadiona Tušanj da ova djeca ne trebaju biti u centru pažnju samo za Državno prvenstvo Specijalne olimpijade, već puno češće i puno više.