Haris Pleh, bosanskohercegovački rukometaš i član Hapoel Kiryat Ona u Izraelu, u razgovoru za N1 prepričao je svoje iskustvo od četiri dana provedenih u ratnoj zoni.

Goraždanin nam se javio iz Srbije, gdje se trenutno nalazi kod djevojke, a uspio je izaći iz Izraela, nakon rata koji je počeo prije nekoliko dana.

“Sigurno sam sada i sad je sve uredu hvala Bogu”, kaže Pleh na početku razgovora.

Četiri dana u ratnoj zoni proveo je Pleh i ima posebnu zahvalu kompaniji koja ga je dovezla iz Izraela, ali i bh. institucijama u toj zemlji.

“Imam obavezu ovim putem da se zahvalim prije svega avio-kompaniji iz Srbije njenim pilotima, s obzirom da pod apsolutno ratnim uslovima oni lete za Tel Aviv i Izrael i jedina su nada svih ljudi s naših prostora da će uspjeti pobjeći od horora koji se trenutno dešavaju. Tim pilotima apsolutno jedno veliko hvala na tome! Kao i našem ambasadoru u Izraelu gospodinu Dušku Kovačeviću koji je od trenutka mog javljanja našoj ambasadi u Izraelu apsolutno bio tu za mene 24 sata”, ističe sportista.

Zatim je ispričao detaljno kroz šta je prošao u Izraelu.

“Sva priča i sav horor počinje 07. oktobra u ranim jutarnjim satima. Tačnije oko 6:20 ujutro kada mene i djevojku, s obzirom da živimo zajedno, na prvu iznenađuju sirene koje se čuju, nedaleko od nas i onda surova realnost – bombardovanje počinje te bukvalno sve se trese u stanu i čuli smo snažne eksplozije u našoj blizini”, kaže Haris i dalje navodi:

“Zatim ono najgore, sirene i alarmi se pale u našoj zoni u Kiryat Onu koji je predgrađe i dio Tel Aviva u blizini aerodroma. Sreća komšije su znale da smo stranci i došli su po nas da nas vode u sklonište koje je od naše zgrade nekih dvadesetak sekundi. Na vrijeme smo ušli i onda počinju eksplozije, bukvalno nama iznad glave. Iako smo bili sedam metara pod zemljom u skloništu se sve treslo i odjekivalo od eksplozija. Nastala je apsolutna tišina, a zatim dolazi panika kako ljudi koji su se srećom našli se blizu skloništa, dok su putovali na posao ili kao prolaznici se našli tu, tako i naših komšija.”

Poslije 30 minuta, kada su čuli da je prestalo bombardovanje, Haris i ostali ljudi koji su bili sa njim izašli su iz skloništa.

“Vani vriska plač i opšta panika. Ali najveću jezu u tom svemu stvara huk koji se čuje na nebu. Zvanično rat je počeo, Izrael je već tada u zrak digao avione. Na vijestima već – Gaza se bombarduje. U svom tom hororu, postaje još strašnija činjenica da na izraelskim vijestima se uključuju ljudi koji su zarobljeni i koji su pod napadom i opsadom u Kibucu”, navodi Pleh.

Dalje nam Pleh prepričava šta se dešavalo tog prvog dana, kada se našao u bezizlaznoj situaciji.

“Uživo se emituje horor koji ti ljudi proživljavaju s obzirom da su im pripadnici Hamasa ušli u selo stanove i već se to civilno stanovništvo susreće s njima prsa u prsa. Da stvar bude još gora, dobijamo pozive od kluba koji nas obavještava da ni pod razno uniformisanim osobama ne otvaramo vrata ukoliko bude dolazio neko u stan, jer pripadnici Hamasa su oteli određen broj policijskih auta i predstavljaju se kao izraelska policija. Tako su uspjeli i da kidnapuju određene ljude i odvedu u Gazu. Taj prvi dan ujedno je apsolutno i najgori s obzirom da su se sirene još čule tri do četiri puta pa smo zbog sigurnosti večer proveli u skloništu, jer je bilo još bombardovanja u toku noći”, ističe Haris.

Harisova djevojka je iz Srbije, te je prva uspjela da se evakuiše, dok je i Haris zahvaljujući klubu u kojem igra uspio napustiti na vrijeme Izrael.

“Srećom velikom Srbija je poslala već drugi dan avion za svoje građane i Bogu hvala moja djevojka je uspjela da sjedne u taj avion i koji dan prije mene se evakuiše, što je bilo mnogo bitno u tim momentima i za mene. Tu je moj klub zatim završio svu potrebnu dokumentaciju i našao način i za moj transport van Izraela. A i sav taj period ljudi iz kluba su 24 sata bili tu brinuli se i u pripravnosti da u svakoj sekundi se nađu za bilo kakvu potrebu. Do utorka navečer postaje sve mnogo mirnije. Dakle, do samog mog odlaska na aerodrom i puta za Srbiju u dva dana su se sirene za uzbunu upalile šest puta za razliku od prvog dana gdje ih je sigurno bilo minimum toliko. Da bi pri mom odlasku na aerodrom opet počelo masovno granatiranje Tel Aviva i okolnih područja. Sve se to dešava dva do tri sata prije mog leta, u tom trenutku sam se na neki način bio i pomirio da ću ostati, ali srećom evo danas se javljam iz Srbije na sigurnom”, rekao je Haris Pleh i za kraj dodao:

“Da sam svjestan da će ljudi kod nas shvatiti moj angažman tamo svako na svoj način i da ja poštujem apsolutno sve i vjeru i uvjerenja. Ali sam također sportista i naš cilj i posao je spajanje ljudi i činiti ih sretnim i ponosnim i predstavljati našu državu u najboljem svjetlu svuda po svijetu . Ja sam bivši juniorski reprezentativac BiH koja je multietnička zemlja i ja volim reći da smo tri naroda ali jedno srce.”

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad