Proslavljeni bosanskohercegovački triatlonac i alpinista Tomislav Cvitanušić bio je gost N1 televizije u emisiji "Novi Dan", a povod je njegov predstojeći pohod na najveću planinu svijeta Mont Everest.

Muhamed Gafić je sa jugoslovenskom ekspedicijom, sada već davne 1979. godine postao prvi čovjek iz BiH koji se 1979. godine peo na čuveni Mont Everest, a za N1 je govorio o samom alpinizimu.

“Planinari se penju na planinu. Neki se penju da je osvoje, ali oni kada odustanu pred sami kraj jer im planina nije dozvolila da se popne. Ili kada se popnu, vraćaju se oni osjećaju da je planina dozvolila ili nije da se popnu. Planina je tako ogromna i tako je čovjek beznačajan u planini da možda nekad mu je najbolje da se sakrije u vučju jamu. To smo vježbali o školi alpinizima”, rekao je Gafić, a Cvitanušić dodao:

“Vučija jama, u slučaju da je vidljivost smanjena. Onda kopamo rupu koju zovemo vučija jama. Kada sam bio mlad, volio sam to raditi da bih pokazao. Onda bi Gafa došao da vidi ima li tu dosta prostora za preživljavanje. Privilegija je bila odrastati u Sarajevu uz doajene alpinizima. Oni su to radili pedantno. Kakav je osjećaj na vrhu? Osjećamo se beznačajno, naše korake zamete za minutu. Kada učite od ovakvih ljudi ne možete biti bahati. Bude loših đaka, ali oni se ne mogu popeti na velike planine. Optimističan sam da će mi boginja, Mont Everest dopustiti da se slikam na vrhu sa zastavom BiH.”

Tomislav Cvitanušić kreće u osvajanje Mont Everesta: “Ovo je san!”

Kakva su osjećanja pred početak ekspedicije? Da li je Mont Everest finale svih finala?

“Meni jeste. To je najviša planina na svijetu. Ona je krov svijeta i smatra se božanstvom kod stanovništva. To je kruna te karijere i penjanja, dosezanja vrhova. Nije ljepota u dosezanja kolika je ljepota u putovanju. Radujem se putovanju, želimo pokazati da je svijet mjesto na kojem ima mjesta za dobre ljude, alpiniste i ljude”, ističe Cvitanušić.

Vratio se Gafić i na svoje putovanje iz 1979. godine.

“Everest jeste najvisočija planina i po toj visini je slovila za najtežu planinu. Kasnije se došlo do spoznaje da su drugi vrhovi također teški. Tu je K2, na njega su se tek uspjeli popeti. Ipak, Everest je najvisočija i izazov brojnim alpinistima“, rekao je Gafić, a potom dodao:

“Vrlo često se sjetim. Sjetim se i na Romaniju kada odem sa učenicima. Na Romaniji sam se pripremao za Mont Everest. Tada je sa mnom bio Muhamed Šišić, iz Hrvatske je bila jedna naveza, ostalo su bili Slovenci”.

Kako izgledaju pripreme za Mont Everest?

“Odnedavno vlada Nepala je izdala strožije zakone za penjanje za Everest. Sada se traži od penjača da pošalju CV. Nekakav minimum je da su se popeli na na planinu od 7 hiljada metara. Ja sam se za Everest plasirao 2019. godine, ali možate krenuti od Trebevića. Morate poznavati osnove, Gafa je držao uže. Bio sam dobar đak, nisam preskakao razrede, radio sam šta treba i došao sam do Everesta. Potrebna je fizička sprema, treniram, vodim računa o zdravlju. Zahtjevno je da se ode tamo u logističkom smislu. Vlada Nepala mora dati dozvolu, sve košta. Morate razmišljati i o drugom smislu. Mi uz pomoć mojih partnera idemo tamo, uz pomoć sponzora.”, rekao je Cvitanušić, a potom dodao:

“Rekli smo idemo učiniti sjajne stvari jer je BiH se na vrh Everesta popela 2007. godine. To je tada učinio Petar Pećanac iz Drvara. Učinila su to i dva čovjeka porijeklom iz BiH. Naim Lorić koji se nalazi u Arizoni, on se popeo na svih 7 najviših svjetskih vrhova. Prije njega je to učinio i Fikret Karačić iz Kanade. Imamo do sada tri Bosnaca i Hercegovca koja su se popela na Everest. Uz dobre učitelje, redosljed, došlo je i ovo. Mislim da smo osuđeni u ovoj svoj priči na uspjeh. Na vrh idemo polako i na vrh idemo sa osjećajem zahvalnosti.”

“Više snage treba za povratak”

Gafić savjetuje da je put na vrh veoma bitan, ali da je čuvanje snage za povratak mnogo važnije.

“Treba čuvati snagu za povratak sa vrha. Kada Tomo stane i koljeno dotakne vrh Everesta. Ne zato što će mu to biti na kraju snage, već u znak poštovanje prema planini. Tada će biti na pola puta, čak teži dio će preostati da se vrati. Pogotovo da prođe kroz ledopad, koji je iznad baznog kampa. On je opasan i puno avanturista kreće na Everest. Tomo je alpinista, nije avanturista. Avanturisti se upuštaju u nepoznato s onim ‘lako ćemo’. Oni su u opasnosti, a Tomo će biti izložen čudima Himalaja, ali on ima toliko iskustva i snage da se popne na vrh”, rekao je Gafić, Cvitanušić dodao:

“Aklimatizacija je majka uspjeha. On mora više od mjesec dana provesti penjući se, vraćajući se. Prilagođavajući se hladnoći, ali i tankom, rijetkom zraku. Na vrhu Everesta će imati trećinu potrebnog kisika, nego što imamo u studiju.”

Zbog čega želja za ovom ekspedicijom?

“Ljudi u životu postavljaju ciljeve, žele postići nešto lijepo i posebno. Meni je alpinizam kreirao cijeli život. U njemu sam doživljavao pobjede, ali i poraze. Više sam naučio iz poraza. Ljudi iz susreta sa planinom dosta znaju o sebi, dosta o prirodi. Čini mi se da oni koji shvataju planinu, nakon svakog uspona postaju bolji ljudi”, rekao je Gafić.

Postoji li strah?

“Strah postoji, da me nije strah vjerovatno bih ušao u grupu ljudi sa kojima se niko ne želi peti. Ipak, samopouzdanje dolazi ovdje iz kompetencija. Nisam skočio sa Čengič Vile na Mont Everest. Stičete poznanstva, sa Gafom sam stekao mnogo mudrosti. Sve nas oplemljenuje, nema konflikta, povišenih tonova. Bude tu situacija, ali nas sve oplemljenuje. Nemate statusnih simbola, gore ste samo vi. Ako ste kompetentni i ako ste krenuli s idejom da poštujete majku zemlje, kako je nazivaju. Možda i planina kaže, ‘ok, pustit ću i Bosanca i Hercegovca da se opet popne’. Strah postoji, ali on se znanjem rješava na način da trebam raditi ono što sam naučio. Naoružao sam se znanjem, strpljenjem, fizičku snagu imam i vjerujem u sebe”, zaključio je Cvitanušić.

Cvitanušić će na svoju avanturu krenuti 31. marta ove godine, a planirano je da putovanje završi 3. juna.