Svakodnevni život povratnika i preživjelih u Bratuncu i Srebrenici sve je teži. Pozitivnih priča i uspjeha ima ali kao da su zanemareni pa se i uspješnima problemi gomilaju. Već 7 godina kung fu majstor Isak Džanić trenira najmlađe u sekcijama u Bratuncu i Potočarima. O njihovom uspjehu svjedoči više od hiljadu osvojenih medalja. Međutim uprkos uspjehu klub jedva ima novca za svakodnevne troškove. Odlazak na takmičenje posebna je priča.

Ljubav prema kung fu-u

Srebreničanin Isak Džanić prvi je iz Bosne i Hercegovine kročio u američku Kuću slavnih u borilačkim vještinama. Ove godine poziva ga Indija no neće imati novca da ode, jer živi od 240 maraka penzije. Djetinjstvo je proveo na Budaku kod Srebrenice, rano ostao bez oca. A ljubav prema kung fu-u gaji od malih nogu zbog filmova Brus Lija. Pošto nije imao mogućnosti profesionalno trenirati, knjige, kasete i opremu naručivao je iz zagrabačkog kluba.

”Ja sam to vježbao ovdje, trenirao samostalno dok nisam dobio poziv od grand mastera pokojnog Slavka Tomića, pošto je vidio da ja to kupujem redovno”, rekao je trener Isak Džanić.

Nakon više seminara, samostalne obuke pokazao je izvanrednu spremnost i znanje te dobio Statut majstora iz Hrvatske da osnuje klub u Srebrenici. Ipak te ‘88. podrške na lokalnom nivou nije bilo. A onda je uslijedio rat, pad Srebrenice, gubitak brata i drugih članova porodice. Isak je putem smrti, koji je trebao biti put spasa prošao susrećući se sa bombama, bojnim otrovima, okružen mrtvima i ranjenima.

 ”Najgore kad se čovjek osami to kroz glavu, ona jeka, dreka, jeza. Al’ živjet se mora”, kazao je trener Isak Džanić

Druženja i takmičenja

I život je nastavio i to baš u Srebrenici, gdje se na Budak vratio sa suprugom 2004. godine. Lani je ukupoao i djelimčne posmrtne ostatke mlađeg brata. Unatoč svim lošim uspomenama, za Srebrenicu ga veže djetinjstvo. Po povratku ponovo pokušava osnovati kung fu klub i tek 2017. godine u tome uspijeva.

“Klub je osvojio za ovih 7 i po 8 godina, osvojio preko hiljadu i 100 medalja, 15 klubskih pehara, pojedinačnih ne znam ni sam… ono djeca moja, takmičari i njih ima 30-ak. Mi smo išli kao klub na Svjetsko prvenstvo u Mađarsku, gdje smo išli sa 5 takmičara i osvojili 7 medalja”, rekao je Isak Džanić.

Jedan od najuspješnijih polaznika, koji je u klubu i od samog početka je četrnaestogodišnji Armin Husejnović koji trenira i sa sestrom. Kaže voli svoj život u Srebrenici, druženja i takmičenja.

”Na svjetskom prventsvu sam osvojio jednu zlatnu medalju iz forme, na evropskom sam osvojio 2 srebrene i jednu zlatnu-srebrene iz brobi i zlatnu iz forme. A na Evropskim igrama sam osvojio 2 bronzane i jednu srebrenu”, istaknuo je  Armin Husejnović.

Armina je strah da Isak ne bude primoran zatvoriti klub u kojem je nekada treniralo više od 120 djece. Danas ih je 30-ak. No problem je finansiranje. Određena sredstva godišnje izdvaja opština, pomagale su i vlasti sa federalnog nivao, a najviše sponzor srebreničanin koji danas živi u Atlanti. Ipak i ta sredstva nekad nisu dovoljna. Desetine takmičenja širom Evrope nose i velike troškove, a mali majstori kung-fua svakako donose rezultate. Poput ovih 11-ogodišnjaka.

“U ovom sportu mi se najviše sviđa kad pravimo takmičenja i okupe se djeca i sve bude lijepo. A volim i da se borim iskreno”, rekao je Elnur Hodžić.

”Ja bi preporučio svima da se ovdje upišu. Išao sam na Svjetsko prvenstvo u Mađarsku, na Evropsko, evropske igre. Išao sam na još takmičenja ovako i meni je super. Imam oko 60 medalja”, naveo je Vedad Smajić.

Veliki svjetski uspjesi najmlađih polaznika prolaze skoro nezapaženo, poput uspjeha njihovog trenera. Iako Isak po nagradu u Indiju zbog nedostatka neće moći, nada se da će najmlađe u oktobru odvesti na ovogodišnje Svjetsko prvenstvo u Njemačku. Da opet iz svijeta zavidan broj medalja dođe u Srebrenicu.