Jamajka na sankanju – čudesna priča o volji koja pomjera granice

Sve je počelo sredinom osamdesetih, kada je George B. Fitch, tadašnji komercijalni ataše američke ambasade u Kingstonu, iznio provokativnu ideju: ako Jamajka ima vrhunske sprintere – zašto ne bi imala i bob tim?

„Imate sjajne sportiste, a pravi sportista bi trebao moći baviti se bilo kojim sportom“, govorio je Fitch.

Inspiraciju je dobio nakon što je prisustvovao lokalnoj trci improvizovanih kolica, takozvanom „pushcart derbiju“, jednom od „nacionalnih sportova“ na Jamajci.

Zajedno s biznismenom Williamom Maloneyem predložio je osnivanje jamajčanskog bob tima. Ideju je podržao i tadašnji predsjednik Olimpijskog komiteta Jamajke, a ubrzo su raspisani oglasi za „opasne i izuzetno naporne“ kvalifikacije.

Kako je odziv bio slab, u pomoć je pozvana Jamajčanska odbrambena vojska. Tako su izabrani Dudley Stokes, Devon Harris i Michael White, kojima se kasnije pridružio i Caswell Allen. Tim je zvanično formiran u oktobru 1987. godine.

Uz finansijsku podršku Fitcha i Turističke organizacije Jamajke, ekipa je trenirala u Kanadi i Austriji, pod vodstvom iskusnog trenera Seppa Haidachera. Već tada su postali medijska atrakcija u Sjevernoj Americi, često predstavljani uz humor, ali i s dozom simpatije.

Na Zimskim olimpijskim igrama u Calgaryju 1988. godine Jamajka je prvi put nastupila u bobu. U disciplini dvosjeda, Stokes i White postali su prvi Jamajčani u historiji ZOI. Završili su na 30. mjestu od 41 posade – daleko od medalja, ali iznad očekivanja.

Pravi trenutak koji je ušao u legendu dogodio se u četverosjedu. Nakon problema u prve dvije vožnje, u trećoj su imali sedmo najbrže startno vrijeme. Međutim, u čuvenoj krivini „Kreisel“ bob je izgubio kontrolu, udario u zid i prevrnuo se. Četvorica sportista izašla su nepovrijeđena, a dok je bob guran ka cilju, oni su hodali pored njega – prizor koji je obišao svijet.

Iako su zvanično završili posljednji, Jamajčani su tog dana pobijedili na mnogo važnijem polju – u srcima publike. Njihova priča kasnije je pretočena u kultni film Cool Runnings, ali stvarnost je bila još neobičnija i inspirativnija.

Od tada Jamajka više nikada nije bila samo „zemlja bez snijega“ na Zimskim olimpijskim igrama. Postala je simbol da olimpijski duh ne poznaje klimu, geografiju ni predrasude.

A da u Cortinu i Milano ne dolaze s namjerom da se šale, potvrđuje i podatak da su na Kupu Sjeverne Amerike u Whistleru osvojili zlatnu medalju.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad