Kolašinac završio karijeru, emotivno se oprostio od publike

Hitac od 19.49 metara donio mu je peto mjesto, a nakon nastupa viđeno je mnogo emocija dugogodišnjeg uspješnog sportiste:

„Da… Kao što sam maloprije rekao. Ne zna čovjek kako da se pripremi za ovakav momenat. Posljednjih nekoliko mjeseci, kada sam odlučio da taj datum bude 29. januar, pokušavao sam da se pripremim, da svoj fokus preusmjerim prema rezultatu, ali kada sam video svu tu publiku, prijatelje, roditelje, cijeli taj svijet, nekako se to sklonilo u drugu stranu i želeo sam da me ljudi vide posljednji put i da uživam u tih posljednjih šest hitaca. Zaista, veoma emotivan momenat, posljednji put kada sam plakao bio je kada je Rambo pobjegao iz grada, tako da, ništa… Nastavit ću da pratim atletiku, da navijam za sve moje kolege, da ih bodrim, da budem uz njih. Što se mene tiče, ja ću nastaviti da treniram, atletika je zaista bio i biće moj život, samo neću biti u takmičarskom fazonu. Moje tijelo nekako ne voli da trenira tim visokim intenzitetom i ovu cijelu zimu sam bukvalno išao na 60 odsto, da bih se sačuvao od povrede i došao do samog takmičenja. Želim i vama da se zahvalim, mislim da smo kroz cijelu karijeru imali sjajan odnos, da sam kroz cijelu karijeru želio da prikažem bacanje kugle našoj omladini, publici, da je to kraljica sportova i da uz mene ovakvog kakav jesam uživaju i uz buduće generacije, poput Angeline, Adriane, da imaju za koga da navijaju. Ja sam siguran da ste svi vi ponosni na mene i ja sam ponosan na sve ono što sam učinio. Bila mi je izuzetna čast, ja sam preponosan kako sam ovu zemlju reprezentovao“, rekao je Kolašinac.

Nakon posljednjeg hica, koji je bio uspešan, obratio se publici.

„Da, da, iako je bio rezultatski slab, mogao sam to da procijenim. Htio sam da bude ispravan, okrenuo sam se publici i zahvalio, tako da uživao sam i kroz cijelu karijeru i kroz današnje takmičenje. Šteta što mora da se ostari.“

Govorio je o tome da li postoji nešto zbog čega žali u karijeri.

„Pa, znate šta, ja sam takvog ubjeđenja da sve što se desilo, desilo se jer je tako bilo suđeno. Jednostavno, Beograd EP 2017. godine kada sam bio najspremniji u životu, povredim se, morao sam da se operišem. Imam Amsterdam 2016. godine, Cirih na EP… To su takmičenja na kojima sam bio favorit da osvojim medalje, pa bih umjesto tri imao šest, ali kažem, sve se desilo onako kako je bilo suđenje. Ono što je najbitnije, publika i svi vi nećete mene pamtiti samo po medaljama, da li ih je bilo tri ili šest, mislim da je to manje važno, važnije je to što sam van terena bio šampion i na to sam posebno ponosan.“

Otkrio je šta planira po završetku karijere.

„Biću pri sportu, napraviću malu pauzu, imam ideje i želje, sve je to na ideji dok se ne stavi na papir. Biću pri sportu, nadam se kroz tri do pet godina, da ću biti na raspolaganju našim sportistima i prije svega atletičarima, u pitanju je jedan projekat koji će biti prvi u regionu. Svakako ću biti pri sportu.“