Marijan Beneš u banjalučkoj sportskoj dvorani Borik 1979. godine osvojio je titulu evropskog prvaka.

Rođen u Beogradu, djetinjstvo proveo u Tuzli, u banjalučki bokserski klub Slavija stigao je sa 16 godina i tu stasao u šampiona.

“Sa dolaskom Marijana Beneša Slavija je dobila ogromnu snagu. Čovjek koji se stvarno nije bojao, uvijek je u mečevima išao do kraja. Poslije meča je sa svakim od svojih protivnika se zagrlio a većina je njih padala.”, kazao je Dragan Batar, osnivač BK Slavija.

Tokom karijere imao oko 300 mečeva, čak 272 pobijedio, a 1979. godine prvi je put postao profesionalni evropski prvak. Sa brzim, snažnim i preciznim udarcima Beneš je ovu titulu odbranio četiri puta.

“Molim vas, Koen je u padu on još daje 6 udaraca. Sudija nije stigao da kaže ni stop. Toliko je izgradio taj udarac da je znao kad pogodi prvi put da protivnik pada”, dodaje Batar.

“Bio je takav nokauter, takav razarač u ringu, uzdignute ruke je pozdravljao svoje protivnike ali i rijetko kad kad njem bila podignuta ruka znao je da cijeni svoje protivnike i zato je veličina Marijana beneša svrstala ga u red nezaboravnih i na listu nezaboravnih boksera Jugoslavije i ovog dijela Evrope”, kazao je Slobodan Kačar, bokser.

“Svojevremeno intervjuisao sam čuvenog Euzebija i kad sam ga pitao, u međuvremenu se sve desilo oko raspada Jugoslavije, rekao je da zna Tita, Džajića i onda mi je počeo demonstrirati pokrete iz boksa, rekao mi je da pratio Beneša i da je on bio šampion za kojeg je navijao”, kazao je Tomo Marić, sportski novinar.

Čitava Jugoslavija se budila noću da gleda mečeve šampiona.

“Marijan je bio veliki. Toliki je bio da ga ja poredim sa najvećim velikanima koje smo ikada imali”, ističe Anton Josipović, osvajač zlatne olimpijske medalje.

“Bio je ponos našeg naselja Nove Varoši, ponos Banjaluke, ponos bivše Jugoslavije”, kazao je Vladimir Branković, sportski radnik.

Raspad Jugoslavije, dešava se rat, Beneš odlazi iz voljenog grada. Atmosfera 90-ih, rat, smrt i razaranje, razorilo je i njega.

“Rat mi je uzeo sve. Oca, majku i kuću”, kazao je Beneš 2011. godine.

“Bio sam jedan od tih klinaca koji je u taj kamion, sa kojim se on selio, i danas se toga sjećam, nosio medalje i pehare njegove, i sad kad se toga sjetim teško mi je ali tad je to bilo to. To je bio rat”, kazao je Branković.

“Banjaluka je i ljepotica i kurva u koju se čovjek zaljubi. Ona ga zavede, očara i na kraju mu da nogu. To je uradila Banjaluka sa mnom u ratu”, govorio je šampion tih dvehiljaditih”, kazao je Beneš.

Oprostio je gradu “što nije savršen” i krajem 90-ih se vratio.

Devedestih je odigrao I dva posljednja egzibiciona meča. No, zbog povreda, koje su ostavile kobne posljedice, iz boksa se povukao mnogo ranije – 1983.

“Nije lako biti Marijan Beneš. Svi misle da jeste ali teško je to”, kazao je ovaj bokser.

Razbolio se od hepatitisa. Teška povreda oka je prekinula njegovu karijeru. A samo kosti je lomio više od 20 puta na različitim dijelovima tijela.

“Marijana poznajem od rane mladosti, uvijek nam je dijelio savjete i bio je nekako radikalan i u svom treniranju i u svom životu”, kazao je Branković.

Na ostvarenju najvećeg sna naišao je na dvije prepreke.

Pričao je Beneš, početkom 1980.-ih da “bi sa malo sreće bio davno prvak svijeta. Sa malo sreće i dobrog menadžera, isticao je, ali on po sopstvenom priznanju nije imao ni jedno ni drugo.

Ali je imao veliku dušu, potvrđuju nam svi koji su ga poznavali. Na jednoj strani nokauter i razarač, na drugoj emotivac, poeta, boem.

“Bio je kao niko drugi. Pjesnik, pisao je pjesme, svirao klavir, violinu i flautu”, kazao je Kačar.

“Ring okrvavljen kao arena stara

Dva ratnika u njemu bitku biju
On krvari zbog velikih para
Ja za ljubav iz njenih očiju” (stih je Beneševe pjesme)

“Volio je crno vino, imao poseban sistem ishrane. Mi smo često slušali njega, a pošto je teško priačo da nas provjeri samo kaže Šta sam zadnje rekao”, kaže Branković.

Posljednji intervju 2017. godine sa Benešom je uradio Bojan Božić.

“On već tada nije mogao da priča. Jedina rečenica koju je izgovorio u jednom dahu bila je “Ja volim Banjaluku” i samo to je izgovorio u dahu. Sve ostalo je pisao, ili bi izgovorio jednu riječ, a ostalo završio na papiru”, kazao je. Božić.

Voljeli su i Banjalučani njega. U gradu na Vrbasu živi “Benešov” pozdrav pesnica o pesnicu duže od četiri decenije.

Bio je i ostao Jugoslaven do kraja života.

Sa himnom Hej Sloveni i jugoslovenskom zastavom sahranjen je 7. septembra 2018. godine na banjaluèkom groblju Sveti Marko.

Nakon smrti legende, inicijative se nižu: dvoranu Borik nazvati dvorana Marijan Beneš! Ili neku ulicu.

Poštu šampionu najčešće odaju navijači, a poznati transparent Borčeve pristalice donijele su i na Trg Krajine.

“Legenda ne umiru, šampioni žive vječno”.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad