Maša Garić iz Sarajeva, najbolja juniorska atletičarka u BiH, plasirala se na Svjetsko atletsko prvenstvo U20 u Limi. Pa ipak se moglo desiti da tamo ne ode. Pored nje BiH će predstavljati još samo jedan atletičar.

„Vrlo sam uzbuđena zbog odlaska na SP i što ću predstavljati svoju domovinu u Limi. Dat ću sve od sebe da ostvarim što bolje rezultate”, kaže za DW Maša Garić, dok radi vježbe sa svojim trenerom Edhemom Edom Bajrićem.

Za Bajrića je već sam plasman ove bh. sprinterke na Svjetsko atletsko prvenstvo za takmičare do 20 godina u Limi (Peru), na koje putuje u srijedu (21.8.24.), veliki uspjeh. „Od prvog trenutka kada sam vidio Mašu znao da sam da je sposobna za velike nastupe i medalje i očekujem da će na SP-u proći do polufinala u trčanju na 400 metara sa preponama”.

Maša je specijalistkinja na 400 metara sa preponama, ali je izuzetno brza i na sprinterskim dionicama, dakle u trčanju na 100 metara sa preponama i tu je ovo godine oborila juniorski rekord u BiH. U obje ove discipline je ostvarila normu za odlazak na Svjetsko atletsko prvenstvo U20 u Limi, koje se održava od 27. do 31. avgusta.

Inače, Maša je početkom maja u Mariboru, u trci na 400 metara sa preponama, postigla drugi najbolji rezultat u Evropi. 19-godišnja sprinterka iz Sarajeva takmiči se i sa seniorima, koje je odavno prestigla. Po Svjetskoj atletskoj iaaf-tablici za seniore u BiH Maša se nalazi između sedmog i osmog mjesta.

Mašin sportski uspon počeo je još 2010. godine, kada je Edo počeo s njom da trenira. On je tada još bio student sarajevskog Fakulteta za sport, a Maša petogodišnja djevojčica.

“Mašu smo odveli u dječiju školu atletike, koju je pokrenuo njen trener Edo. Ona se od samog početka izdvajala od ostale djece, a Edo je to prepoznao i podsticao. Vidjeli smo entuzijazam i ljudskost kod Ede i ukazali mu puno povjerenje”, kaže Mašina mama Snežana Garić, Beograđanka koja se nakon rata udala za Sarajliju Dejana i preselila u Sarajevo.

“Naše kćerke smo od malena usmjeravali ka sportu jer smo Dejan i ja bili sportisti. On je bio član juniorske reprezentacije Jugoslavije u rukometu, a ja sam se aktivno bavila plivanjem. Smatrali smo da je sport veoma važan za odgoj djece”, dodaje Snežana.

Nakon nekoliko mjeseci treninga, roditelji su malu Mašu sa pet i po godina poslali na prvo Međunarodno atletsko takmičenje u Split – sa trenerom Edom i starijim članovima kluba.

“Sa tog takmičenja Maša se vratila u punom autobusu djece jedina sa medaljom i osvojenim trećim mjestom. Nakon toga sve se odvijalo spontano”, prisjeća se Snežana Garić.

Na nivou BiH Maša postiže četiri državna rekorda: u trčanju na 60 m prepone u dvorani i 200 metara bez prepona za mlađe juniore u dvorani. U trčanju na 600 metara u dvorani je držala juniorski rekord, a bila je i rekorderka za kadete u višeboju i petoboju. Još uvijek drži rekord u sedmoboju za mlađe juniore u BiH. S obzirom da je uvijek odmjeravale snage i sa starijim kategorijama, duže vrijeme je i seniorska prvakinja BiH u trčanju na 100 i 400 metara sa preponama.

Maša ne briljira samo u atletskim disciplinama. I u brzom klizanju je postala državna prvakinja u svojoj kategoriji, a predstavljala je BiH i na više međunarodnih takmičenja. Uz sve to, bila je učenica generacije u OŠ i osvojila je drugo mjesto u violončelu – na takmičenju u entitetu Federacija BiH.

Sportistima iz BiH, koji ostvare individualni rezultat bez pomoći sistema i države, skidam kapu, jer sve što se postigne ovdje, u našem okruženju mora proći kroz puno teže uslove,” primjećuje Edo Bajrić, koji je i sam nekada bio atletičar i sprinter, a sada je i kondicioni trener najuspješnije bh. skijašice Elvedine Muzaferije.

On kaže kako je, pored rada, reda i discipline, bh atletičarima potrebna sistemska finansijska podrška kako Atletskog saveza BiH, tako i države BiH ali nje na žalost nema. Štaviše, malo je nedostajalo da Maša sa trenerom ne ode na SP u Limu.

“Jučer sam dobio informaciju da se unutar Upravnog odbora lobiralo da se donese odluka da Savez ne šalje naše atletičare na Svjetsko prvenstvo. Razlog: Nema para!”, napisao je prije nekoliko sedmica u svom postu na Facebooku Elmir Ćerimagić, koji je skupa sa Mašinim trenerom Edom Bajrićem osnovao Atletski klub Novi grad, u kojem ova atletičarka trenira.

Kada je to saznao, Edo Bajrić je Atletski savez BiH morao ubjeđivati da odustanu od te ideje, tim prije što troškove putovanja za bh. takmičare, koji su ostvarili normu za učešće na ovom međunarodnom takmičenju, preuzima Svjetski atletski savez. Da se Edo nije izborio, Maša Garić i Arian Milicija, koji studira i trenira u SAD, ne bi mogli predstavljati BiH na Atletskom svjetskom prvenstvu u Limi.

Elmir Ćerimagić je u pomenutom postu na FB pojasnio i šta je problem bh. atletike. “Kao sve u BiH, i Atletski savez je podijeljen na tri dijela. Tako imamo jednog predsjednika iz reda Srba, jednog iz reda Hrvata i jednog iz reda Bošnjaka,” piše Ćerimagić i dodaje:

“Predsjednik ispred reda Srba, Duško Ivičić, jasno kaže da ne može donijeti pare jer institucije RS-a ne žele da daju pare u državni savez. Predsjednik ispred reda Bošnjaka, biznismen Suad Kaknjo, zaboravio je da atletika postoji mimo Amela Tuke (uspješni bh. sprinter i olimpijac). Predsjednica ispred reda Hrvata, Đurđica Šišul, samo priča o tome kako je u atletici nekad bilo…”, dijagnosticira Ćerimagić i zaključuje: “Nije da nema para, već nema znanja da se pare naprave ili da tematika finansiranja postane prioritet „.”

Maša Garić i trener Edo Bajrić na stazi, koju je Atletskom klubu Novi grad uredio i stavio na raspolaganje načelnik sarajevske opštine Novi grad, Semir Efendić.Maša Garić i trener Edo Bajrić na stazi, koju je Atletskom klubu Novi grad uredio i stavio na raspolaganje načelnik sarajevske opštine Novi grad, Semir Efendić.

Vođeni ljubavlju prema sportu, osnivači Atletskog kluba “Novi grad” Sarajevo sami su tražili sponzore. Važila je parola „Snađi se!”Puno im je pomogao i načelnik sarajevske opštine Novi grad, Semir Efendić. “Da nije bilo njega, ne bismo imali atletsku stazu i svlačionicu,” kaže Edo, dok Maša trči u krug,

„Ja i Maša smo zajedno rasli i sami stvarali konekcije, ona sa atletičarima, ja sa trenerima i drugim klubovima. Svugdje su nas lijepo primali: od Beograda i Srbije, preko Crne Gore i Slovenije. Slovenci su nam čak pokrivali i neke troškove odlaska na takmičenje, što je za nas bila ogromna podrška”, priča Edo. Sav sretan dodaje kako su ove godine uspjeli obezbijediti i sredstva za stipendiju svojim sportistima od 100 KM mjesečno (50 eura)plus troškove odlaska na takmičenja. „To su do sada 99 posto finansirali roditelji”, pojašnjava.

“To je sve amaterski pristup, individualan pristup, onoliko koliko se sam probiješ i snađeš, toliko dobiješ. Najbitnije za Mašu je da joj se nađe neki sponzor. Treba joj platiti put i opremu, posebno sprinterice za takmičenja. Za Mašu je ključno i da ima određeni džeparac, da ne mora razmišljati o traženju studentskog posla kako bi pomogla roditeljima da je finansiraju”, ocjenjuje Edo. Dodaje i da se u drugim zemljama, poput Slovenije, sportisti nakon osvojenih medalja stavljaju na platnu listu u državnim službama tako da imaju osiguran prihod. A, Srbija, kako stoji na zvaničnoj stranici njenog Ministarstva sporta, je obezbijedila uspješnim sportistima stipendije i do 1.200 eura mjesečno. Edo žalosno konstatuje: „U BiH toga nema.”

Ni Edo kao Mašin trener do prije nekoliko dana nije znao hoće li uspjeti naći sponzora kako bi mogao pratiti Mašu u Limu na predstojeće Svjetsko prvenstvo koje se održava od 27. do 31. avgusta. I ovoga puta je u posljednji čas uspio naći sredstva da plati avionsku kartu do Lime. To je uvijek stresno, ali on ne odustaje.

“Mi smo krenuli sa entuzijazmom i vizijom, malim koracima ali sigurno naprijed. Ono što nas vuče jeste da znamo da vrijedimo i da možemo, bez obzira na političku situaciju u BiH. Trudit ćemo se da budu što bolji uslovi, bez obzira kako se zoveš i odakle si došao, jer nas samo interesuje sport i rezultati,” zaključuje Edo Bajrić, trener koji je od početka vjerovao u uspjeh Maše Garić, navodi DW.