Jasna Kolar-Merdan jedna je od najboljih rukometašica svijeta svih vremena. Ova rođena Mostarka u svojoj bogatoj riznici trofeja ima zlato i srebro s Olimpijskih igara, bronzu sa Svjetskog prvenstva, dvije klupske titule prvaka Evrope, pet puta je bila najbolji strijelac prvenstva Jugoslavije, a 1990. godine bila je najbolja igračica svijetu.

Ljubav prema sportu i rukometu rodila se sasvim slučajno, krajem šezedesetih godina prošlog stoljeća u gradu na Neretvi.

“Ta ljubav prema sportu rodila se sasvim slučajno. To sam već često pričala. Mi smo se preselili u jednu novu zgradu i tu sam upoznala igračicu Zdenku Prskalo koja je već trenirala rukomet. I jednog dana iz znatiželje, pitala sam je gdje ide na trening, ona je rekla da igra rukomet i tako sam je počela s njom ići na rukomet, otprilike kada sam imala 13 godina”, kaže Jasna Kolar-Merdan na početku razgovora za N1.

Jasna Merdan-Kolar bila je zaštitni znak Lokomotive iz Mostara koja je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća pravila fantastične rezultate u prvenstvu Jugoslavije. Ušli ste s klubom u prvu ligu, a onda pet godina zaredom bili najbolji strijelac prvenstva Jugoslavije. Bilo je sezona kada ste imali prosjek od 12 golova po utakmici. Radnički koji je tih godina prvak Evrope bio tri puta je znao pokleknuti protiv vas. Koliko se sjećate tih zlatnih godina za mostarski sport, a posebno ženski rukomet?

“Te godine su bile moje najljepše godine i tako reći početak moje uspješne karijere. To su bile stvarno lijepe godine i veliki uspjeh naše ekipe. Moram istaći da ja nisam jedina koja je dobro igrala, to je ipak jedan timski sport i trebaju svi da budu na nivou. Mi smo tih godina imali izuzetnu generaciju i izuzetne trener i kako to obično u sportu biva sve se poklopilo. Ja sam možda bila ta koja je imala možda više hrabrosti da šutira i možda malo više talenta od ostalih igračica, ali u svakom slučaju ja nisam sama zaslužna za te uspjehe Lokomotive – svi smo zaslužni. Počevši od Uprave kluba koja se brinula za nas, koja je obezbjeđivala sredstva da bi mogli putovati, a naravno i sve ostale igračice koje su bile u klubu”, objašnjava Kolar-Merdan.

Poput igrača Veleža i vas su Mostarci pratili na gostovanja. Mostar je tih godina živio sport.

“Naravno da se sjećam, to su stvarno bila vremena kada je sport posebno nešto značio u Mostaru, ili bolje rečeno ženski rukomet. Uspjesi, prvo ulazak u Prvu saveznu ligu jednog malog kluba iz Mostara, a poslije toga i dobre igre u prvoj ligi. Dva puta smo bile viceprvakinje države, jednom smo bili blizu i prvog mjesta, ali možda više zahvaljujući sudijama nismo osvojili prvenstvo Jugoslavije. To je bilo jedno lijepo, prekrasno vrijeme”, ističe Kolar-Merdan.

Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojile ste bronzu na Svjetskom prventvu u Mađarskoj, srebro na Olimpijskim igrama u Moskvi (1980), a četiri godine kasnije zlato na najvećoj sportskoj smotri u Los Angelesu. Kako je bilo igrati za jednu takvu reprezentaciju?

“Svi ti moji sportski uspjesi na nivou reprezentacije naravno da su bili nešto posebno. Svaki sportaš želi da igra za svoju zemlju, da učestvuje na velikim takmičenjima, da se možeš takmičiti s onim najboljim. Taj put je bio jako lijep i imali smo jednu divnu reprezentaciju koja se odlično slagala, predvođena trenerom Josipom Samardžijom koji je bio izuzetan trener. To je bio jedan dokaz onoga što je uvijek govorim. Ekipa mora biti ekipa, igračice moraju prije svega da se slažu da ima jedna atmosfera dobra, kao što je sada uspjeh Hrvatske reprezentacije pokazao. Da mora sve da bude uredu, posebno atmosfera među igračicama”, ističe Kolar-Merdan.

Nakon Lokomotive prešli ste u austrijsku Hypobanku i osvojili ste dvije titule prvaka Evrope. Igrali ste i za reprezentaciju Jugoslavije, vaši individualni i timski uspjesi zaista su nevjerovatni. Ostali ste u rukometu i danas, a trenutno vodite Admiru iz Beča.

“Ja sam i danas uključena u rukomet. Radim kao trener u jednoj austrijskoj ekipi. Ja radim već godinama poslije prestanka igranja kao trener u Austriji, sa relativno dobrim uspjehom, radila sam s više ekipa. Moj najveći trenerski uspjeh je što sam s ekipom Korneuburga, koju sam trenirala, prvi put pobijedila Hypobanku u austrijskom prvenstvu poslije 20 godina. Ja nikada nisam otišla iz rukometa i mislim da neću nikada ni otići”, doaje Kolar-Merdan.

Da vas je nekada kontaktirao Rukometni savez BiH kako bi surađivali?

“Prije par godina je bio prvi kontakt kada se održavalo juniorsko evropsko prvenstvo, ja mislim u Sarajevu. Tada su me pozvali da budem u organizacionom odboru, međutim na samo otvaranje i u toku tog takmičenja nisu me više zvali. To je bilo sve”, kaže Kolar- Merdan.

Da li bi se danas odazvali Rukometnom savezu BiH da vas pozovu da pomognete u formiraju ženske seniorske reprezentacije, sa svojim iskustvom, poznanstvima, blistavom karijerom, nema sumnje da bi mnogo pomogli. Da zajedno s drugim velikim igračicama iz BiH gradite reprezentaciju?

“Naravno da bih se odazvala, vrlo je žalosno da naša država Bosna i Hercegovina već toliko godina nema seniorsku žensku reprezentaciju u rukometu. To je ja mislim presedan u svijetu. Ne znam da li još neka zemlja postoji gdje se igra rukomet, a da nema svoje predstavnike u seniorskoj konkurenciji”, dodaje Kolar Merdan.

Reprezentacija Hrvatske ostvarila je veliki uspjeh na Evropskom prvenstvu i osvojila je bronzu, a velike zasluge u tom uspjehu ima i Ćamila Mičijević. Da smo sve ove godine imali sistem, sve selekcije i seniorsku reprezentaciju možda bi danas Ćamilu gledali u dresu naše reprezentacije. Imamo talenat, do kada ćemo ga gubiti?

“Ja mislim da naša zemlja ima mnogo talenta, a u gradu Mostaru sigurno ima mnogo talenata. Interes za rukomet u BiH nije veliki, to se samo ogleda u tome da nemamo tolike godine repreznetaciju BiH. Ko je kriv za to? Iskreno, nemam pojma. Da li je novac u pitanju? Možda. Da li ljudi koji rade u Savezu nisu zainteresovani za ženski rukomet? Ako je tako, to je vrlo žalosno. Vidimo da se sa puno rada može daleko stići, kao što je to sada uspjela reprezentacija Hrvatske. Što se tiče Ćamile, mislim da je ona jedan veliki talenat i jako dobro je igrala na ovom prvenstvu. Nadam se da će tako i dalje nastaviti, ako je ne zaustave povrede. Čitala sam da je imala teške povrede, to za mladu igračicu to nije jednostavno. A u BiH, ja stvarno ne znam koje je rješenje…”, ističe Kolar-Merdan.

Da li je konačno došlo vrijeme da se okupi grupa ljudi koja će izgraditi dobru atmosferu i da li konačno možemo dobiti žensku seniorsku reprezentaciju BiH? Vaša nekadašnja saigračica Zlata Zubac ističe kako je za to potreban neko ko će se u potpunosti posvetiti toj ideji.

“Ne znam da li će se to desiti, ali Zlata ima pravo. Treba jedan entuzijast, neko ko voli rukomet, kao što je to u naše vrijeme u Mostaru bio Joško Stanić. Koji je s par ljudi koji su voljeli rukomet uspio dovesti Lokomotivu do prve lige. Mi nismo isto imali finansijska sredstva, pa smo uspjeli to nekako da nađemo, da oni organiziju. U svakom slučaju treba neko ko je spreman 300 posto da pruži. Da okupi ljude koji imaju interesa da ta reprezentacija jednog dana izađe na internacionalnu scenu”, ističe Kolar-Merdan.

Koliko vam nedostaje vaš Mostar, koliko vremena imate da dođete u posjetu rodnom gradu?

“Ja imam jako malo vremena iskreno, još uvijek radim i nedostaje mi naravno Mostar i ljudi u Mostaru. Ovom prilikom pozdravila bih sve Mostarce i poželjela sve najbolje u 2021. godini i nadam se da će sve biti bolje nego što je bilo”, doaje Kolar Merdan.

Za kraj imala je poruku za ljubitelje rukometa u gradu kojem je donijela mnogo radosti.

“Samo bih još jedno htjela reći na kraju. Ja mislim da u našem gradu ne mogu opstati 3-4 ekipe rukometne. Bilo bi jako lijepo kada bi se jednog dana svi sastali i napravili jednu jaku ekipu koja bi mogla prvo u prvenstvu BiH da igra jednu važnu ulogu i da postiže uspjehe kao što je to nekada bila Lokomotiva”, završila je Kolar-Merdan.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad