Zimski sportovi se vraćaju, a mi vas podsjećamo na olimpijsku pobjedu kakva se viđa jednom u životu (VIDEO)

Postoje olimpijski šampioni koji do zlata stižu zahvaljujući nadmoćnoj brzini, savršenoj tehnici ili godinama dominacije. A postoji i Steven Bradbury, Australac koji je 2002. godine u Salt Lake Cityju osvojio zlatnu medalju tako što je pustio konkurente da se međusobno pobijede. Doslovno.
Zimske olimpijske igre 2002. godine ponudile su brojne nezaboravne trenutke, ali malo koji može konkurisati onome što se dogodilo u finalu brzog klizanja na kratkim stazama, u disciplini na 1.000 metara.
Glavni junak priče bio je Steven Bradbury, tada 28-godišnji Australac, kojem se pred početak takmičenja nisu davale naročito velike šanse za medalju.
Bradbury nije bio početnik niti slučajni prolaznik na olimpijskom ledu. Naprotiv, iza sebe je imao ozbiljnu sportsku karijeru, uključujući svjetsku titulu u štafeti i olimpijsku bronzu iz Lillehammera 1994. godine. Međutim, brojne povrede i godine provedene u vrhunskom sportu ostavile su trag.
U Salt Lake City nije stigao kao favorit. A onda je počeo niz događaja koji bi, da su prikazani u filmu, vjerovatno izazvali komentare da je scenarista malo pretjerao.
Put do finala kakav se rijetko viđa
Bradburyjeva olimpijska avantura mogla je završiti mnogo prije borbe za medalje.
U četvrtfinalu nije završio među prva dva takmičara, ali je napredovao nakon diskvalifikacije jednog od suparnika.
U polufinalu je ponovo bio daleko od vodećih pozicija. Međutim, nekoliko klizača ispred njega sudarilo se i završilo na ledu, dok je Australac, koji je držao odstojanje, uspio proći kroz cilj i izboriti finale.
Već tada je bilo jasno da Bradbury ima neobičnog saveznika: okolnosti.
Ipak, ono što je uslijedilo u finalu nadmašilo je sve prethodno.

Četvorica na ledu, jedan na postolju
U odlučujućoj utrci Bradbury se našao protiv četvorice izuzetno kvalitetnih klizača, među kojima su bili Amerikanac Apolo Anton Ohno i Južnokorejac Ahn Hyun-soo.
Australac je od početka zaostajao za vodećom grupom. Dok su se njegovi suparnici borili za pozicije, Bradbury je klizao na sigurnoj udaljenosti, svjestan da u direktnom nadmetanju brzinom teško može parirati favoritima.
A onda je, u posljednjem zavoju, nastao potpuni haos.

Klizači iz vodeće grupe sudarili su se i jedan za drugim završili na ledu. Četvorica takmičara, koji su do tog trenutka bili ispred Bradburyja, u djeliću sekunde ostali su bez kontrole.
Australac je za to vrijeme dolazio iz pozadine.
Nije morao izvesti spektakularno preticanje, nije morao pronaći nemoguću putanju između rivala. Trebao je samo nastaviti klizati.
I upravo je to učinio.
Dok su se favoriti pokušavali pridignuti, Steven Bradbury prošao je kroz cilj kao prvi.
Čovjek koji je gotovo cijelu finalnu utrku proveo na posljednjem mjestu postao je olimpijski šampion.
Zlato koje je postalo dio australskog jezika
Bradbury je tim trijumfom postao prvi Australac koji je osvojio zlatnu medalju na Zimskim olimpijskim igrama.
Njegova pobjeda ubrzo je prerasla sportske okvire. U Australiji je izraz doing a Bradbury postao sinonim za neočekivani uspjeh ostvaren kada se okolnosti nevjerovatno poklope u nečiju korist.
Ipak, svesti njegov uspjeh isključivo na sreću bilo bi nepravedno.
Bradbury je godinama ranije preživio tešku povredu nakon sudara na takmičenju, kada je izgubio veliku količinu krvi, a kasnije je doživio i lom vratnih pršljenova. Uprkos svemu, vratio se na led i izborio nastup na svojim četvrtim Olimpijskim igrama.

Njegova odluka da u finalu ne ulazi u direktne duele s bržim protivnicima bila je svjesna taktika. Znao je da mu je najbolja šansa ostati na nogama i čekati eventualnu grešku.
Vjerovatno ni sam nije očekivao da će svi njegovi protivnici odlučiti napraviti tu grešku istovremeno.
Nekad je dovoljno ne pasti
Priča Stevena Bradburyja ostala je jedna od najsimpatičnijih u olimpijskoj historiji upravo zato što prkosi uobičajenom scenariju sportskog uspjeha.
Nije bio najbrži čovjek u finalu. Nije dominirao utrkom. Nije ni vodio sve do posljednjih metara.
Ali je bio jedini koji je, kada je bilo najvažnije, ostao na klizaljkama.
I dok se olimpijsko zlato najčešće osvaja tako što budete bolji od svih ostalih, Bradbury je pokazao da se ponekad može osvojiti i tako što jednostavno budete posljednji koji još stoji.
Bonus video:
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare