Briljantni Đoković do nove titule, sedmi put osvojio završni turnir i postao apsolutni rekorder

U prva tri gema finala možda nije viđena rezultatska neizvjesnost, jer su serveri uglavnom bili sigurni, ali su se igrali vatreni i dugi poeni. Očigledno je da su rivali ušli zagrijani i pod adrenalinom. Đoković je pvoeo sa 1:2, a prvi servis gubi Sinner.

Talijan je imao 40:30 u četvrtom gemu kada je došlo do pauze zbog sukoba na tribinama. Kada je meč nastavljen, dvije greške Sinnera, jedan winner Đokovića i 1:3 na startu.

Novak je odlično servirao večeras i to je utišalo publiku. Čula se tišina kada je za manje od dva minuta i uz jedan izgubljen poen potvrdio brejk i poveo 1:4.

Pet as udaraca, 79% ubačenih prvih servisa, 9/11 poena osvojenih na prvi servis. Kako je počeo, Novak je tako i završio posao u prvom setu (fantastičnim servisima) i poslije 38 minuta doveo Sinnera u situaciju u kojoj se nije našao do sada - da gubi 0:1.

U drugom setu gotovo identična situacija. Đoković je poveo sa 0:2.

Tri brejk lopte imao je šampion za treći brejk i vodstvo od 0:3, što bi vjerovatno bio i kraj finala, ali se Sinner nekako pribrao i servisima (doduše, uz pomoć Đokovića koji je napravio dvije rijetke neiznuđene greške) uspio da ostane u meču.

Prvi put na meču Sinner je imao brejk lopte, dvije vezane nakon što se publika uključila u duel i slavila svaki Novakov promašeni prvi servis, a bilo ih je do 15:40. Kada je bilo najdramatičnije od početka duela, Đoković je ubacio tri prva servisa i osvojio tri laka poena, a onda i jedan na drugi, za odbranu brejka i vodstvo od 2:4.

Do kraja je Đoković bez problema uspio održati prednost jednog brejka i osvojiti završni turnir u Torinu za svoju novu titulu.

Đoković je postao apsolutni rekorder po broju osvojenih završnih Masters turnira te je sa sedam osvojenih pehara pretekao Rogera Federera.

Novak je po drugi put u svojoj karijeri u jednoj godini uspio da veže finala sva četiri grand slama i Završnog mastersa, a prije toga je to uradio 2015. godine.

Osim njega to je pošlo za rukom još samo Rogeru Federeru koji je takođe to uradio dva puta u svojoj karijeri i to dvije godine u nizu 2006. i 2007. Nikada nijedan drugi teniser nije uspio da takav podvig uradi bar jednom.