Evropa stari brže nego bilo koja druga regija u svijetu i prijeko su joj potrebni imigranti, ali ih mnogi Evropljani ne žele, piše Reuters.
Stari kontinent’ možda bi mogao ublažiti utjecaj starenja radne snage do 2020. kada bi zaposlio više žena i starijih ljudi, poticao mobilnost i bolje koristio postojeće migrante, smatraju stručnjaci EU-a i OECD-a.
Ali u srednjem ili dugom roku, Evropska unija morat će privući značajan broj kvalificiranih radnika iz trećih zemalja i prevladati sve veći otpor javnosti koji se očituje u jačanju populističkih antiimigrantskih stranaka.
“Ako zatvorite vrata (imigraciji), platit ćete ekonomsku cijenu”, upozorava Jean-Christophe Dumont, stručnjak za migracije pri OECD-u.
“Za sada, možemo bolje iskoristiti migrante koji su već ovdje, bolje prilagoditi njihove vještine potrebama tržišta rada. Dugoročno, neće biti riječ samo o prilagodbi vještina, nego o brojkama”, rekao je.
Sudeći po sadašnjim trendovima, stanovništvo Njemačke, Španije i Poljske počet će se smanjivati i to će usporiti njihov potencijal ekonomskog rasta.
Njemačka će s 82 miliona stanovnika pasti na 74,7 miliona do 2050., a njihova prosječna dob povećat će se na gotovo 50 godina, ako se ne poveća imigracija, po procjenama Eurostata. Neke projekcije još su i gore i po njima bi Njemačka 2060. mogla pasti na samo 65 miliona stanovnika.
To znači da će doći do ozbiljnih problema na tržištu rada u nekim najsnažnijim evropskim privredama- Austriji, Holandiji i Finskoj, kao i u Njemačkoj – po istraživanju koje su za Evropsku komisiju proveli Joerg Peschner i Constantinos Fotakis polazeći od ekonomskog oporavka od samo 1 posto.
S druge strane, Velika Britanija, Francuska, Irska i u manjoj mjeri Italija mogu očekivati zdrav rast stanovništva. Britanija će do 2050. preteći Njemačku kao najmnogoljudnija nacija sa 77,2 miliona stanovnika, ako ostane u Uniji, dok će Francuska dostići Njemačku sa 74,3 miliona.
Neovisno o njihovim pozicijama na tom popisu, mnoge evropske zemlje koje se još oporavljaju od šest godina krize naginju na suprotnu stranu od demografske realnosti zbog antiimigrantske političke retorike.
Marine Le Pen u Francuskoj, Nigel Farage u Velikoj Britaniji i Geert Wilders u Holandiji privlače glasače iz radničke klase agitiranjem protiv slobode kretanja radnika u Uniji, sa siromašnijeg istoka i juga na bogatiji sjever.
Optužuju EU da otvara put migrantima koji kradu radna mjesta, ruše plaće i životni standard i povećavaju stope kriminala.
Žestoke kritike imigracije potaknule su papu Franju da u Evropskom parlamentu nedavno apelira na Evropu da bude otvorenija prema onima koji pristižu preko Sredozemnog mora u potrazi za boljim životom.
Drugi važan argument za racionalnu raspravu je sve veći utjecaj negativnih demografskih trendova na finansiranje penzionog i zdravstvenog sustava, posebno u zemljama kao što su Njemačka i Španija koje imaju najstarije stanovništvo.
Kako poslijeratna ‘baby boom’ generacija odlazi u penziju, omjer starijih od 65 godina i radno sposobnog stanovništva dramatično će porasti, a broj mlađih od 15 godina smanjit će se za gotovo 15 posto do 2060., po projekcijama Eurostata.
Prosječni omjer starosne ovisnosti u EU-u sada iznosi 27,5, a Njemačka i Italija su daleko iznad te razine. Taj bi omjer mogao porasti na 49,4 2050., kada će biti samo dvoje radno sposobnih ljudi na svakog penzionera.
Većina evropskih zemalja podigla je dob za penzionisanje na 65 ili više i traži duže plaćanje osiguranja za punu penziju, a ti bi se uvjeti mogli još potrožiti.
“Demografija pokreće potražnju”, ističe Paul Hodges, direktor konzultantske tvrtke International eChem. “Stariji ljudi imaju manje potrebe za stanovima, automobilima i potrošačkom robom i moraju se snaći s nižim primanjima koja im donosi penzija, što usporava ekonomiju.”
Prije finansijske krize 2008., ekonomski rast u eurozoni iznosio je u prosjeku 2 posto na godinu. Taj rast, koji se smatra potrebnim da bi se sačuvala sadašnja razina socijalnog blagostanja, urušio se okom krize i još se nije oporavio.
Bez imigranata Evropa će trebati velik rast produktivnosti kako bi zadržala svoj životni standard ili će se morati pomiriti s njihovim slabljenjem.
