Nemar, nesposobnost i snažan uticaj industrije igara na sreću izazivaju sumnje u pogledu spremnosti Rumunije da se suprotstavi skrivenoj pošasti ovisnosti o kocki.

Jednog hladnog i kišnog popodneva u aprilu, Dan je hodao ulicama Bukurešta povijen ispod kišobrana.

Kao što pokazuje poneka sijeda u njegovoj kosi, uskoro će napuniti 40 godina.

Osim nekoliko sijedih vlasi, na Danovom vitkom tijelu nema tragova ovisnosti koja traje već 20 godina. Oči iza naočala s tankim okvirom nisu crvene, na rukama nema modrica i tragova uboda.

Zaputio se u kockarnicu u zabačenom i zapuštenom dijelu prijestolnice, nedaleko od mjesta gdje radi, uvjeren da je već izgubio gotovo sve što se može izgubiti.

“Ljudi vjeruju da se svi rađamo spremni da se izborimo za opstanak”, kaže Dan (što je izmišljeno ime kojim je zaštićen njegov pravi identitet). “Ali priroda nije takva.”

Kockarnice su preplavile Rumuniju nakon otvaranja prve kladionice na glavnoj željezničkoj stanici u Bukureštu u proljeće 1990., samo nekoliko mjeseci pošto je u narodnom ustanku srušen komunistički režim, a diktator Nicolae Ceaușescu na Božić izveden pred streljački vod.

U pokušaju da zauzda njihovo dalje umnožavanje, rumunski parlament je u maju 2015. usvojio zakon o igrama na sreću koji je, između ostalog, uključivao mjere koje trebaju riješiti problem ovisnosti o kocki.

Ali istraživanje obavljeno u okviru projekta “Balkanske stipendije za izvrsnost u novinarstvu” baca sumnju na spremnost rumunskih vlasti i industrije igara na sreću da se zaista uhvate ukoštac s tim problemom.

Odgovornost za rješavanje problema ovisnosti zakonom je prenijeta na organizatore igara na sreću, koji od njih profitiraju, a psiholozi koji su angažirani da pomažu ljudima kao što je Dan i sami imaju ekonomski interes u ovoj industriji. Do danas nije zabilježen napredak u sprovođenju mjera za suzbijanje ovisnosti.

“Interes zaštite zdravlja podređen je interesima privatnih kompanija”, izjavio je Eugen Hriscu, psihijatar i osnivač nevladine organizacije “Aliat”, koja se bavi različitim oblicima ovisnosti.

“Za rumunsku državu problem ovisnosti kao da ne postoji”, izjavio je on. “U toj oblasti vlada haos, od čega koristi imaju samo dileri.”

Insajderi

Prema podacima Evropske federacije za igre na sreću i zabavu, od 2004. do 2013. godine broj slot mašina u Rumuniji se učetverostručio i dostigao brojku od 62.000.

Od izdavanja licenci i dozvola za igre na sreću država je 2014. godine inkasirala 147 miliona eura, objavila je Nacionalna uprava za igre na sreću (ONJN), državno tijelo koje kontrolira ovu industriju. Oko 87 posto tog iznosa potiče od vlasnika slot mašina, koje siromašni i ovisnici najradije koriste. Prihod države je 2015. godine porastao na 266 miliona eura.

Eksperti upozoravaju da ti podaci govore o širenju ovisnosti u drugoj najsiromašnijoj zemlji Evropske unije, kao i o neadekvatnoj regulativi, ne samo u Rumuniji već u svim zemljama Balkana. Siromašne balkanske države vide kocku kao bezazlen i koristan izvor prihoda.

U istraživanju koje su 2016. godine sprovele dvije glavne organizacije za igre na sreću u Rumuniji – “Romslot” i Udruženje rumunskih kladioničara – broj ljudi koje industrija opisuje kao “problematične igrače” procijenjen je na oko 98.000. Ukupan broj stanovnika Rumunije je nešto manji od 20 miliona.

Hriscu tvrdi da je broj ovisnika sigurno veći i da se mjeri stotinama hiljada. Sorin Constantinescu, direktor rumunskog udruženja vlasnika kazina, izjavio je za BIRN: “Problem ovisnosti o kocki pogoršao se u nekoliko posljednjih godina. Kao organizatori igara primjećujemo da ovisnika ima više nego ranije.”

Constantinescu kaže da i sami organizatori osjećaju potrebu da “naglase da igre na sreću trebaju biti prije svega zabava, a ne način da se uništi porodica”.

“Želimo zaraditi novac, naravno, ali ne po cijenu uništavanja ljudskih života”, kaže on. “Matematika igara na sreću je jednostavna. Novac nam se na kraju uvijek vrati, ali trudimo se da naše metode budu prihvatljive i fer onoliko koliko je to moguće, da ne guramo ljude u ovisnost.”

Ali kritičari industrije igara na sreću ne misle tako.

Zakon usvojen u maju 2015. nalaže osnivanje “fondacije za zaštitu javnog interesa” koja će biti nadležna za sprovođenje programa za sprečavanje i tretiranje ovisnosti o kocki. U njenom upravnom odboru nalaze se najveća rumunska udruženja organizatora igara na sreću.

Zakon također predviđa osnivanje fonda za borbu protiv ovisnosti kojim bi upravljao ONJN. Svaka kompanija bi trebala ulagati u fond 1.000 eura godišnje, dok bi za online operatere i Nacionalnu lutriju doprinos iznosio 5.000 eura. U pitanju je industrija za koju neki eksperti procjenjuju da ostvaruje godišnji dohodak od jedne milijarde eura.

Međutim, ni fondacija ni fond do danas nisu osnovani.

Ukoliko budu ustanovljeni, ONJN i jedan od velikih organizatora igara, kako su izjavili, oslanjat će se na iskustva iz vlastitog programa za suzbijanje ovisnosti koji je razvijan unutar industrije pod imenom “Odgovorno kockanje” http://jocresponsabil.ro/. To je jedini program tog tipa u zemlji, a vode ga dvije psihologinje – Leliana Parvulescu i Steliana Rizeanu.

Među klijentima psihološke konsultantske firme “Zivac” http://zivac.ro/portofoliu.html koju vodi Leliana Parvulescu, nalazi se kompanija “Game World”, koja je u vlasništvu bukureštanske kompanije “Game City SRL” i Udruženja rumunskih kladioničara.

Leliana Parvulescu je za BIRN izjavila da je njen konsultantski angažman za kompaniju “Game World”, fokusiran na “komunikaciju i individualni razvoj”, okončan prije nego što je 2012. godine ušla u program “Odgovorno kockanje”, te da je njen rad za Udruženje rumunskih kladioničara ograničen na pružanje savjeta za suzbijanje ovisnosti.

Izjavila je da ona u tome ne vidi nikakav sukob interesa.

“Industrija želi da u kockarnicama bude što više ljudi koji se dobro zabavljaju. Mi, psiholozi iz programa ‘Odgovorno kockanje’, imamo isti interes – što više igrača koji se zabavljaju, baš kao da su otišli u kino ili pozorište.”

Pedesetsedmogodišnja Steliana Rizeanu također je imala direktan interes u industriji čije ovisnike sada treba da liječi.

Prema podacima iz rumunskog registra kompanija, Steliana Rizeanu i njen suprug Radu osnovali su 1994. godine kompaniju pod imenom “Rino Trading”, registriranu za organizaciju igara na sreću i klađenja. Kompanija je registrirana na istoj adresi kao i psihološka klinika “Aquamarin”, koju ona vodi, a u koju se upućuju ovisnici u okviru programa “Odgovorno kockanje”.

Rizeanu je za BIRN izjavila da je kompanija “Rino Trading” obustavila poslovanje 2009., jednu godinu prije nego što je ona angažirana da radi na programu “Odgovorno kockanje”. “Rino Trading” se i dalje nalazi u registru kompanija, ali nije u aktivnom statusu.

Steliana Rizeanu također smatra da u njenom slučaju nema sukoba interesa.

“Prvo, zato što čitav program ‘Odgovorno kockanje’ ionako sponzorira industrija igara na sreću. Zašto? Zato što ni njima ne trebaju ovisnici o kocki. Ovisnik je, prije svega, neko ko nema novca, to je igrač koji pravi probleme u igraonicama i kazinima, kako zaposlenima tako i drugim igračima, kao pijanac u luksuznom restoranu.”

U udruženju organizatora igara na sreću “Romslot”, koje je važan učesnik u programu “Odgovorno kockanje”, rekli su da im nije bilo poznato da je Steliana Rizeanu i sama imala kompaniju koja se bavila organizacijom igara na sreću, ali smatraju da to nije problem, “pod uslovom da dobro obavlja posao u okviru programa”.

“Iskreno govoreći, nismo na to obraćali pažnju kada smo razmatrali njene kvalifikacije”, izjavila je za BIRN direktorica “Romslota” Violeta Radoi.

“Interesiralo nas je samo njeno profesionalno iskustvo. Ona obučava druge instruktore. Predaje na univerzitetu, objavila je nekoliko knjiga.”

Besplatna hrana i piće

Situacija u Rumuniji je donekle slična situaciji u drugim zemljama istočne Evrope, gdje su velike zapadne kompanije koje se bave igrama na sreću otkrile novo tržište devedesetih godina, poslije pada komunizma. Propisi ovdje nikada nisu uhvatili korak sa stvarnošću.

U Rumuniji, prošlo je samo nekoliko mjeseci između pogubljenja Ceaușescua i njegove supruge Elene i otvaranja prve velike igraonice na bukureštanskoj željezničkoj stanici Gara de Nord. Igraonicu je otvorila podružnica austrijskog giganta “Novomatic” u saradnji s rumunskim fudbalskim klubom “Rapid”.

U igraonici je bilo 80 slot mašina u drvenim kućištima.

“Mnoštvo ljudi je čekalo ispred igraonice, gurali su vrata da im što prije otvorim”, sjeća se Cristian Pascu, koji je karijeru počeo kao inženjer u igraonici i s vremenom dogurao do suvlasnika. “Toliko su bili željni pokera poslije revolucije.”

Dan se počeo kockati polovinom devedesetih, kao dvadesetogodišnji student sa veoma malo novca. Kaže da je počeo odlaziti u kazina s prijateljima zbog besplatne hrane i pića kojima su mamili mušterije.

“Besplatna hrana i piće su naizgled čist gubitak za kazino, a to je zapravo investicija u nove generacije ovisnika”, kaže Dan. Dok je devedesetih godina trajala surova istočnoevropska tranzicija u kapitalizam, kaže on, “kazino je nudio nadu”.

ONJN procjenjuje da Rumunija danas ima 70.000 slot mašina.

Njihov visoki potencijal za stvaranje ovisnosti, smatraju stručnjaci, proističe iz brzine kojom se isplaćuju dobici.

Takve mašine su 2007. zabranjene u Norveškoj, gdje je industrija igara na sreću pod kontrolom države.

“Broj poziva na otvorenoj liniji za pomoć opao je za 50 posto u odnosu na saobraćaj prije zabrane mašina”, izjavio je za BIRN Rune Timberlid, viši savjetnik u norveškoj upravi za igre na sreću.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.