Godinu na odlasku u EU obilježili su izbori i promjene na čelu njenih institucija, a s novim ljudima u 2015. godini Unija nastavlja borbu protiv žilave ekonomske krize, deflacije i nezaposlenosti.
Krajem maja ove godine u 28 zemalja članica odražni su evropski izbori na kojima je izabran 751 zastupnik Evropskog parlamenta. Izbore je obilježio veliki porast evroskeptičnih i evrofobnih stranaka, što je znak da evropski projekt gubi privlačnost, jer zasad nije dao odgovor na krizu iz koje se evropska privreda nikako ne može odmaknuti na sigurnu udaljenost.
U Francuskoj je tako antievropska i krajnje desna Nacionalna fronta Marine Le Pen izvojevala svoju prvu pobjedu na nacionalnim izborima osvojivši 25 posto glasova. U Velikoj Britaniji je evroskeptični UKIP osvojio 27,5 posto glasova, više od vladajućih konzervativaca (24 posto) i opozicionih laburista (25,4 posto).
Rast antievropskih stranaka
U još nekim zemljama zabilježen je rast desnih i lijevih populista, protivnika EU-a, ali u cjelini izbore su dobile etablirane proevropske stranke.
Izbori su donijeli jednu veliku novost, koja bi ubuduće trebala postati standardna praksa, iako i dalje ima vrlo argumentiranih prigovora protiv toga. Velike evropske stranačke grupacije uspjele su progurati ideju da svaka od stranaka iziđe sa svojim kandidatom za predsjednika Evropske komisije, a kandidat one stranke koja je dobila najviše glasova postaje predsjednik.
To je otvorilo put bivšem dugogodišnjem luksemburškom premijeru Jeanu-Claudeu Junckeru, koji je bio kandidat Evropske narodne stranke, relativne pobjednice evropskih izbora, da na kraju postane predsjednik Komisije.
Nije to prošlo bez otpora i zbog tog imenovanja odustalo se čak i od uobičajenog konsenzusa među šefovima država ili vlada, koji imenuju predsjednika Komisije. Junckerovu izboru usprotivio se britanski premijer David Cameron, ali su on i predsjednik mađarske vlade Viktor Orban, koji mu se naknadno pridružio, ostali usamljeni. Nakon što je i Evropski parlament 15. jula potvrdio Junckerovo imenovanje, na vanrednom summitu 30. augusta izabrani su nasljednici Hermana Van Rompuyja na mjestu predsjednika Evropskog vijeća i Catherine Ashton na mjestu visoke predstavnice za vanjsku i sigurnosnu politiku. Za prvu dužnost izabran je dotadašnji poljski premijer Donald Tusk, a za drugu italijanska ministrica Federica Mogherini.
U međuvremenu Juncker je u dogovoru sa zemljama članicama slagao svoj tim povjerenika, koji su morali proći saslušanje pred nadležnim odborima Evropskog parlamenta.
Komisija je dobila konačnu potvrdu Evropskog parlamenta na plenarnoj sjednici 22. oktobra, a dužnost je preuzela 1. novembra.
Novi predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker najavio je ambiciozan investicijski plan težak 300 milijardi eura kako bi se pokrenulo stagnirajuće evropske privrede. Istaknuo je da Evropi treba reindustrijalizacija, odnosno da industrija ponovno daje najmanje 20 posto evropskog BDP-a.
“Vrijeme je da udahnemo novi život evropskom projektu u trenutku kada građani gube povjerenje, kad nam ekstremisti s lijeva i s desna pušu za vrat, a naši konkurenti nas pretječu. Čekaju nas veliki izazovi, a na nama je da ih oblikujemo. Ako želimo igrati ulogu u budućnosti, moramo je igrati sada. Na nama je da osiguramo da evropski socijalni model bude vidljiv iz svakog našeg poteza, jer je Evropa zajednički štit za sve one koji imaju sreću pripadati ovom divnom kontinentu”, rekao je Juncker u Evropskom parlamentu nakon što je izglasana nova Komisija.
Novi investicijski plan
Krajem novembra, Juncker je predstavio svoj investicijski plan, koji ne predviđa svježi novac, nego uz pomoć postojećih sredstava u proračunu EU-a i doprinosom Evropske investicijske banke nastoji privući privatne investicije u visini od 315 milijardi eura.
Plan počiva na tri uporišne tačke: mobiliziranju sredstava za investicije bez povećanja javnih dugova; usmjeravanju ulaganja na projekte u ključnim područjima poput infrastrukture, obrazovanja, istraživanja i inovacija; uklanjanju barijera za investicije u pojedinim sektorima.
Plan predviđa uspostavu novog Evropskog fonda za strateške investicije unutar Evropske investicijske banke. Taj fond će raspolagati s 21 milijardom eura početnog kapitala, od čega 16 milijarda eura jamstava prenamjenom unutar postojećeg proračuna EU-a, a pet milijarda će angažirati EIB.
Junckerov plan dobio je politički blagoslov Evropskog vijeća 18. decembra, koje je od Komisije zatražilo da već u januaru pripremi prijedlog o uspostavi Evropskog fonda za strateške investicije (EFSI), kako bi nove investicije mogle biti pokrenute sredinom sljedeće godine.
Za sada investicijski plan nije dočekan s puno entuzijazma. Malo je poznatih detalja i mnogo nedoumica. Donošenje potrebnih zakonskih akata za njegovu provedbu bit će jedna od glavnih preokupacija u evropskim institucijama u prvoj polovici sljedeće godine.
Iduće godine očekuje se da će veliku pozornost evropske javnosti izazivati pregovori sa Sjedinjenim Državama o sklapanju Transatlantskog trgovačkog i investicijskog partnerstva (TTIP), koji bi trebali biti gotovi do kraja godine, a koji izazivaju dosta kontroverzi. Izazov za Uniju bit će i očuvati jedinstvo u odnosu prema Rusiji zbog njezine uloge u destabilizaciji Ukrajine.
