Vladimir Putin, predsjednik Rusije, je osoba koja već desetljećima fascinira javnost. O njegovom privatnom životu se zna malo. Poznato je da voli životinje, da se razveo od bivše supruge Ljudmile, a nedavno je priznao da je zaljubljen. No, njegov javni život prate svi - od uspona do padova, pravih i pogrešnih poteza. Ličnost je godine u Rusiji.

Vladimir Putin rođen je u Lenjingradu 7. oktobra 1952. godine. On je sin jedinac ratnog veterana i industrijske radnice, a odrastao je u komunalnom stanu sa još dvije porodice, što je u tim vremenima bilo tipično za Sovjetski savez.

Kao tinejdžer, Putin je radio za školsku radio-stanicu, gdje je svirao muziku benda The Beatles i drugih zapadnjačkih rok-bendova.

Prema riječima fotografa Platona, koji ga je fotografirao za naslovnicu magazina Time, njegov omiljeni bend je The Beatles, a omiljena pjesma Yesterday. Međutim, Putin tvrdi da su njegove omiljene pjesme sovjetski klasici, a ne zapadnjačka rok-muzika.

Kao veoma mlad Putin se bavio džudom, a bio je i univerzitetski prvak u tom sportu 1974. godine.
Bivši zamjenik ministra finansija Rusije kaže da Putinova ljubav prema džudu govovri i o njegovom načinu vođenja vanjske politike.

“Za razliku od šaha, džudisti ne bi trebali čekati na potez svog protivnika. Njegova strategija je da čeka sve dok ne dobije šansu da izvrši jedan brzi udarac i onda da se povuče. Uspješni džudisti moraju predvidjeti poteze svog protivnika i onda zadati odlučan i preventivan udarac koji će onesposobiti protivnika”, napisao je Putin u novinama Moscow Time.

Putin je u mladosti, također, volio špijunske romane i TV serije, među kojima je posebno preferirao seriju o sovjetskom duplom agentu.

Godine 1985. Komitet za državnu sigurnost (KGB) Svojetskog saveza šalje Putina u Dresden (Njemačka), gdje je živio pod pseudonimom “gospodin Adamov”. Poznat kao gospodin Amadov, Putin je je bio KGB-ov agent.

Zabilježeno je da je Vladimir Putin tako dobro savladao njemački jezik, da je mogao imitirati lokalne dijaletke.

Nakon pada Berlinskog zida, 1989. godine, Putin se vratio u Lenjingrad i počeo raditi za prvog načelnika demokratu, Anatolyja Sobchaka, koje je bio i njegov profesor.

Godine 1991. Putin napušta Komitet za državnu sigurnost, a grupa demokrata iz St. Petersburga smatra da je upravo zahvaljujući komitetu počeo raditi u uredu načelnika.

U javnosti, Putin nikada nije negirao svoju povezanost s Nacionalnim komitetom za sigurnost.

Dok je radio u uredu načelnika Lenjingrada, aktuelni ruski predsjednik bio je poznat pod nadimkom “Gray Cardinal” i važio je za “čovjeka s kojim se trebate vidjeti, ako želite da se posao završi”.

Putin je bio optužen za favoriziranje u dodjeljivanju licenci za uvoz i izvoz, ali zbog nedostatka dokaza, sudski proces je brzo okončan.

Nakon što je načelnik za kojeg je radio izgubio na izborima, Putin je odbio raditi za novog načelnika, rekavši: “Bolje je biti obješen za lojalnost, nego biti nagrađen za izdaju.”

Zajedno sa porodicom, Putin se seli u Moskvu, gdje brzo napreduje i uspijeva doći do pozicije direktora FSB-a (agencije koja je naslijedila KGB).

Moskva nikada nije mogla nadomjestiti St. Petersburg u Putinovom srcu. Jednom prilikom kazao je: “Ne mogu reći da ne volim Moskvu, ali jednostavno St. Petersburg sam volio više. Ali, Moskva, sasvim je očigledno da je to evropski grad.”

I u vrijeme njegovog naglog uspona u karijeri, Putin je i dalje nalazio vrijeme za odbranu svog doktorskog rada.
Godine 1997., na državnom institutu u St. Petersburgu, Vladimir Putim stekao je zvanje doktora nauka.

Jedan bankar iz Putinovog okruženja, osporavajući njegovo znanje o ekonomiji, kazao je: “Vladimir Putin ne razumije ekonomiju. Ne voli je i suhoparna mu je.”

U augustu 1999. godine, predsjednik Boris Yeltsin Putinu je povjerio poziciju premijera države. Nakon samo jednog mjeseca na toj poziciji, Putinova popularnost bila je na svega 2 posto.

Iznenada, Yeltsin je odlučio povući se s mjesta predsjednika te je postavio Putina za vršioca dužnosti predsjednika Rusija, tačno na Novu godinu 2000.

U svom prvom govoru kao v.d. predsjednika države, Putin je obećao slobodu govora, slobodu savjesti, slobodu medija i pravo na privatnu imovinu.

“Želim upozoriti da će svako kršenje Ustava Rusije biti strogo kažnjeno. Sloboda govora, sloboda savjesti, sloboda medija i pravo na privatnu imovinu su osnovni principi civiliziranog društva i bit će pod protektoratom države”, kazao je tada Putin.

Tokom prvog predsjedničkog mandata, Putin se fokusirao na unutrašnju politiku odnosno na rat u Čečeniji i oligarhe i ere Yeltsina.

Nedugo nakon toga, Putin je shvatio da bi oligarsi iz ere Yeltsina mogli biti moćniji od njega, tako da je odlučio sklopiti pakt s njima.

Tokom Drugog čečenskog rata, Putin se etablirao kao “čovjek od djela”.  Nakon ovog rata, Putinova popularnost bila je 83 posto.

Godine 2004.  građani Rusije povjeravaju Putinu drugi mandat. Tokom ovog mandata Putin i dalje fokus stavlja na unutrašnju politiku, a najviše kritika dobio je za pritiske na rad medija, piše Business Insider.

Novinarka Anna Politkovskaya ubijena je u svom stanu, nakon što je pisala o korupciji u ruskoj vojsci.

Sve u svemu, Putin je i dalje imao simpatije većine. Tokom njegova dva predsjednička mandata, ruska ekonomija rasla je nevjerovatnom brzinom BDP porastao je za čak 70 posto, a investicije su se uvećale za 125%.

Godine 2008. na vlast u Rusiji dolazi Dmitry Medvedev, koji je samo dan nakon što je izabran proglasio Putina premijerom. U tom vrijeme Rusija biva pogođena ekonomskom krizom. Globalna kriza umanjila je i zapadne investicije na koje se ruska privreda uveliko olsanjala.

Iste godine, Rusija ulazi u petodnevni međunarodni konflikt – Rusko-gruzijski rat.

Nakon četverogodišnjeg premijerskog mandata, 2012. godine Vladimir Putin po treći put je izabran za predsjednika i to sa 63,6 posto glasova. Ovaj put, Putinov mandat neće trajati četiri, nego šest godina.

Uprkos svim kontroverzama u vezi s izborima, zvanični rezultati su pokazali da je Putin osvojio oko 64 posto glasova.

U drugoj godini svog trećeg mandata, Putin je izvršio aneksiju ukrajinske pokrajine Krim. Ovo je bilo jedno od najkomplikovanijih i kontroverznijih geopolitičkih kretanja u protekloj godini, koje još nije u potpunosti riješeno.

Jedna od najnovijih ruskih saradnji je i ona sa Kinom. Putin smatra da Rusija, uslijed sankcija Zapada treba novog ekonomskog partnera.

Niko nije siguran šta će biti naredni potez predsjednika Rusije, ali s obzirom na činjenicu da razmišlja o četvrtom mandatu, odnosno o još šest godina vladavine, do 2024. godine možemo očekivati još mnogo toga od njega.

Vladmir nikada nije volio pričati o svom privatnom životu u javnosti, a jedino što priznao nedavno jeste da je zaljubljen.