Posao je obavljen glavna je poruka u obraćanju Carmela Agiusa, predsjednika MKSJ, tokom predstavljanja posljednjeg izvještaja o Strategiji okončanja rada Međunarodnog suda Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, prije zatvaranja Međunarodnog suda krajem godine.
Ocjena da je posao obavljen izrečen je, kako se navodi, pošto je, nakon više od 24 godine postojanja, Međunarodni sud sada završio sav svoj pravosudni rad u skladu sa svojim čvrstim obećanjem Vijeća sigurnosti.
Agius se osvrnuo na važnost presuda izrečenih u posljednja dva predmeta pred MKSJ, prvostepene presude u predmetu Mladić i žalbene presude u predmetu Prlić i drugi, i istakao neke od najznačajnijih iskoraka u sudskoj praksi, označivši ih kao “tačke poslije kojih nema povratka, koje su nepovratno promijenile sliku međunarodnog pravosuđa”.
Prisjećajući se odluke Vijeća sigurnosti da osnuje MKSJ u maju 1993. godine, Agius je rekao da “iz današnje perspektive osnivanje MKSJ bio jedan od trenutaka kojim bi međunarodna zajednica trebalo najviše da se ponosi”.
Štaviše, rekao je, Međunarodni sud je ispunio proročanstvo prvog predsjednika MKSJ, Antonia Cassesea, postavši “prekretnica za svjetsku zajednicu”, tako što je pokazao da može da radi na efikasan i nepristrasan način uz podršku država članica i tijela Ujedinjenih nacija.
Agius je ponovio da izazovi i poteškoće s kojima se MKSJ susretao “ni na koji način ne treba da nas navedu na zaključak da osnivanje međunarodnih krivičnih sudova nije vrijedno truda,” podsjećajući države članice da, iako međunarodno pravosuđe uvijek oduzima puno vremena, glomazno je i skupo, “živjeti s alternativom da se ništa ne preduzme i dopusti nekažnjivost znači platiti mnogo, mnogo višu cijenu ”.
Agius je napomenuo da je Međunarodni sud imao dva istorijata – onih koji su ga podržavali, koji su “stavili svoj potpis na veoma važnu stranicu u istoriji međunarodnog krivičnog pravosuđa i borbe protiv nekažnjivosti”, i onih koji su odbacivali Međunarodni sud od samog početka “zbog političke ili lične koristi, slijepog nacionalizma i etničke mržnje”. Kako je rekao, prvi će biti viđeni u pozitivnom svjetlu, dok će ovi drugi doživjeti osudu.
Pominjući svoja lična iskustva, Agius je naglasio da mu je pripala čast, ali i odgovornost da obavlja funkciju posljednjeg predsjednika MKSJ, napominjući da kraj rada Međunarodnog suda ne znači da je posao završen.
Apelovao je na međunarodnu zajednicu da pruži uvjeravanja svim nacionalnim zajednicama u regionu da neće biti napuštene nakon zatvaranja Međunarodnog suda, i da to obećanje ispuni.
Agius je izrazio uvjerenje u to da će tijelo koje nasljeđuje Međunarodni sud, Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS), uspješno nastaviti nasljeđe Međunarodnog suda u budućnosti.
On je iskoristio priliku da zahvali brojnim akterima i organizacijama koji su omogućili, podržavali i usmjeravali rad Međunarodnog suda tokom proteklih četvrt vijeka, između ostalih Službi Ujedinjenih nacija za pravne poslove, Holandiji, kao zemlji domaćinu Međunarodnog suda, neformalnoj radnoj grupi Vijeća sigurnosti za međunarodne krivične sudove, Evropskoj uniji i brojnim pojedinačnim državama.
Osim toga, Agius je izrazio svoju duboku zahvalnost osoblju Međunarodnog suda, njegovim čelnim ljudima i sudijama na “izuzetnom doprinosu Međunarodnom sudu i međunarodnom krivičnom pravosuđu”.
Zaključujući svoje obraćanje Agius je rekao “da dok međunarodna zajednica sada skreće pogled dok se masovni zločini i dalje odvijaju, čak i u ovom trenutku, a geopolitici prepreke blokiraju bilo kakvo sveobuhvatno rješenje za ostvarivanje pravde, ne smije se zaboraviti političku hrabrost koja je dovela do stvaranja MKSJ, dugi put koji je Međunarodni sud prešao, i potrebu da se s tog puta ne skrene”.
