Predsjednik SAD-a Donald Trump je u govoru o stanju nacije opisao MS-13 kao "najopasniju bandu u SAD-u". On tvrdi da su nasilne aktivnosti te bande posljedica nefunkcionalnog američkog imigracionog sistema. Novinarka latinoameričke redakcije Glasa Amerike Cristina Caicedo Smit Smit uradila je priču o tome kako je nastala banda iz El Salvadora.

Ozloglašena zbog svojih brutalnih akcija – banda poznata pod imenom MS-13 nastala je 1980-ih, na kraju građanskog rata u El Salvadoru, kada su hiljade izbjeglica došle u SAD bježeći od nasilja.

“Došli smo u SAD i nastanili se u dijelu grada ‘Mala Koreja’ gdje smo odrasli i suočili se sa realnošću ove zemlje. Za nas je to bio kulturni šok”, priča Alex Sanchez, bivši član bande, a danas direktor organizacije “Homies unidos”.

Steven Dudley je ko-direktor organizacije Insight, koja prati i istražuje organizovani kriminal u Sjevernoj i Južnoj Americi.

“Emigrirali su u SAD, došli u Los Anđeles i započeli kao socijalna grupa, pružali su zaštitu jedni drugima. Slušali su mnogo rok muzike, grupisali su se oko nekih zajedničkih pitanja, ali su vremenom postajali sve nasilniji, sve agresivniji”, objašnjava Dudley.

MS-13 je dobio ime od riječi La Mara – što znači banda i Salvatruća, što je ime salvadorskih gerilalaca. Broj 13 se odnosi na 13 slovo alfabeta – ili La Eme, što je ujedno ime meksičke bande u Los Anđelesu.

Za ljude kao što je Sanchez, banda je bila zamjena za porodicu.

“Imao sam mnogo problema, ne samo u zajednici, u školi nego i kod kuće – nisam bio sretan, bilo je mnogo fizičkog zlostavljanja”, kaže Sanchez.

Dudley kaže da je prirodno za mlade da teže da se grupišu sa sličnim mladim ljudima i da tako teče proces regrutovanja u MS-13.

Zbog većeg nasilja i okršaja bandi u nekim urbanim centrima, tadašnji predsjednik Bill Clinton je ubrzao deportacije 1990-ih, poslavši na hiljade kriminalaca nazad u zemlje porijekla – El Salvador, Honduras i Gvatemalu.

Sanchez je deportovan u El Salvador 1994. Međutim, kao i mnogi drugi koji su se vratili, postao je otpadnik od društva.

“Moje tetovaže postale su znak terora, znak diskriminacije. Ljudi mi nisu vjerovali, proganjali su me ili su me se plašili, takva kombinacija ne daje čovjeku prostor da se smiri, da izgradi svoj život. Morao sam da pobjegnem”, kaže Sanchez.

Sanchez se vratio u SAD kao promijenjen čovjek – a sada je na čelu nevladine organizacije koja pomaže bivšim članovima bande da se ponovo uključe u društvo.

Pred Sanchezom je mnogo posla. Uprkos masovnim deportacijama, kriminalne aktivnosti ove bande se nastavljaju. Ona ima više od 30.000 aktivnih članova u SAD-u i drugim dijelovima svijeta.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.