Porodica Deaha Shaddyja Barakata (23), koji je sa suprugom i njenom sestrom nedavno ubijen u Sjevernoj Karolini, želi da njihova smrt ne bude povod za nove tenzije, nasilja i mržnje, već da bude oruđe za uspostavu ljubavi, tolerancije i dobra među ljudima, bez obzira na njihovu vjersku ili etničku pripadnost.

Craig Stephen Hicks (46) je 10. februara u Sjevernoj Karolini u mjestu Chapel Hill ubio 23-godišnjeg studenta stomatologije Barakata, njegovu 21-godišnju suprugu Yusor Mohammad i njenu 19-godišnju sestru Razan Mohammad Abu-Salhe. Ovo svirepo ubistvo počinjeno hicima iz vatrenog oružja u glavu žrtava izazvalo je oštre reakcije u svijetu.

Pomoć jake vjere

Američko Tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Hicksa za trostruko ubistvo prvog stepena i najavljuje da će tražiti izricanje smrtne kazne, a ožalošćena porodica ubijenog Barakata je govorila o situaciji u kojoj su se našli nakon porodične tragedije.

Posljednji susret sa porodicom ubijeni par imao je tri dana prije ubistva tokom porodičnog ručka, a Barakatov otac Nami ističe da su bili  “par iz raja”.

“Zajedno sa suprugom sam odgajao svoju djecu u duhu mira i islamskih vrijednosti. Učili smo ih da vole, a ne mrze i da čine dobro ljudima. Deah je bio dijete koje je trčalo da pomogne svakome. Teško nam je. Pokušavamo da izdržimo ove teške trenutke, a u tome nam pomaže jaka vjera“, kazao je otac Barakat.

Majka ubijenog Deaha Leyla kaže da se Bogu moli samo za snagu i strpljenje u tugi koju proživljava, a samo dvije sedmice prije gubitka sina je preživjela i težak operativni zahvat u bolnici.

Pokazujući fotografije ubijenog sina Deaha i snahe Yusor, Leyla je kazala da svirepo ubistvo prihvata kao Božje iskušenje.

“Ne raspravljam i ne zanimam se za motive tog prljavog ubistva. Sin nije sa nama, ali nije ni mrtav, jer je on sada u džennetu. Ta činjenica je moje olakšanje i zato ne bih htjela ni da se vrati. Bogu sam zahvalna za snagu i strpljenje koje mi daje u ovim teškim trenucima“, kazala je Leyla.

Ne zapostavljajte svoje najbliže dok ih imate

Deahova mlađa sestra shrvana je tugom zbog gubitka brata i nema snage stati pred kamere, a i njegov brat Faris kaže da ne vjeruje da će se ikada naviknuti na nedostatak brata.

“Mnogo mi nedostaju. Pokušavam da pomognem porodici da shvatimo. Tugu mi ublažava vjera da su njih troje u džennetu i da će biti naši spasioci na Ahiretu. Teško je prihvatiti gubitak brata. Želio bih da ga vidim na svom vjenčanju. Zato poručujem svima da ne zapostavljaju svoju braću i sestre i ne pomišljaju da će uvijek biti uz njih. I ja sada kažem da bih volio da sam više vremena provodio sa bratom“, kazao je Faris.

Svi znani i neznani su nam došli i podržali nas

Podsjećajući da sa porodicom već blizu 30 godina živi u SAD-u, otac Barakat je izrazio zahvalnost svim ljudima iz zemlje i svijeta koji su im pružili podršku nakon tragedije, te dodaje da je podršku dobio od svih susjeda muslimana, kršćana, jevreja i drugih.

“Zvali su nas ljudi iz Turske, Velike Britanije, Njemačke, Kine i cijelog svijeta. Na mezarje su došli brojni ljudi iz cijele Amerike i izrazili nam sućut zbog gubitka. Sjećam se da je na dženazu uplakan došao jedan stomatolog iz Teksasa kojeg nisam znao, a koji je sjeo na prvi avion i došao“, kazao je Barakat.

Malo je koliko god da zahvaljujemo Turskoj na podršci

Barakat je kazao da je veoma zahvalan Turskoj i njenom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu na njihovim oštrim reakcijama na ubistvo njegovog sina, kao i na podršci koju pružaju narodu Sirije, odakle i porodica Barakat dolazi.

Naglašavajući da je sa suprugom uvijek govorio da bi Turska bila idealna za njihov život, Barakat je kazao da ga je posebno ganula briga koju Turska pokazuje prema izbjeglicama iz Sirije.

“Na televiziji smo vidjeli da je klinika u Turskoj dobila ime po našem sinu. To nam mnogo znači. Zahvalni smo Turskoj kao muslimani koji žive u Americi i koliko god da se zahvaljujemo, malo je”, kazao je Barakat.

Neka više nikada niko ne izgubi dijete

Porodica Barakat naglašava želju da ubistvo njihovih najdražih ne podstakne nove tenzije, mržnje, nasilje i osvete u zemlji, već da ponuka ljude da čine dobro i da bude oruđe za izgradnju mira i ljubavi među ljudima, bez obzira iz kojeg društvenog miljea da dolaze.

“Ubistvo jeste bio zločin mržnje, ali ja se bojim da ono ne izazove nove takve zločine. Ja jesam izgubila dijete, ali bojim se i ne želim da nikada niko više ne izgubi svoje dijete. Ne želimo da ovo ubistvo bude korišteno kao izgovor za nova nasilje“, poručila je majka Leyla.

Osvrnuvši se na rasprave o islamofobiji u Americi, brat ubijenog Deaha Faris je kazao da je rođen i odrastao u zemlji u kojoj posve slobodno upražnjava svoje vjerske obaveze.

“Mi smo i Amerikanci i muslimani. Ovdje ima mnogo dobra koje želim istaći. Muslimani se ljute što se zločini terorista etiketiraju svim muslimanima. Moramo shvatiti da zlo čine pojedinci“, tvrdi Faris i dodaje da je zadaća muslimana da u svojim sredinama praktično pokažu pravo lice i vrijednosti islama.

Ne gajimo mržnju prema ubici, Allah dijeli pravdu

Porodica Barakat najavljuje da će prisustvovati suđenju ubici Hicksu narednog mjeseca, ali tvrde da ne gaje nikakvu mržnju, niti osvetoljubivost prema njemu jer pravdu vide kao nešto što je u rukama Boga.

“U našim srcima je samo mir. Ponosno kažem da smo se prema Hicksu uvijek odnosili sa poštovanjem i gledali ga kao komšiju. Ne razumijem njegov izbor. U jednu ruku ga i žalim zbog toliko mržnje u njegovom srcu“, kazao je otac ubijenog Daeha.

Faris Barakat ističe da su se institucije lokalnih i federalnih vlasti Amerike od prvog dana uključile u slučaj, iako podsjeća da postoje i rasprave da su američki mediji oklijevali sa reakcijom na taj zločin.

“Za istragu je imenovan jedan od najboljih federalnih tužilaca. Šef policije i drugi su nam došli i izvinjavali se zbog toga što su u početku tvrdili da se radilo o problemu sa parking mjestom. Uvjereni smo da pravne institucije rade svoj posao“, kazao je Faris.

Ožalošćena porodica ističe da vjeruje da će njihovi najdraži biti stanovnici dženneta, a majka Leyla tvrdi da Bog sve unaprijed određuje i da su dokaz tome i značenja imena ubijenih.

“Čak i njihova imena nose poruku. Deah znači svjetlost, Yusor lahkoću, a Razan pravi put i mudrost. Oni su u skladu sa tim i živjeli i tako ćemo ih se i sjećati“, kazala je Leyla.

Podsjetivši da je kod njenog ubijenog sina pronađen CD sa natpisom datuma njegovog vjenčanja, Leyla je kazala da je na njemu bila pjesma “A Fire Love” koju je pročitala i koja kao da je pisana za njih jer govori o njihovoj dženazi.