Ljubinka Trgovčević, historičarka i profesorica u penziji Fakulteta političkih nauka u Beogradu, za ‘Zašto?’ objašnjava zbog čega je bitan raspored sjedenja državnika na ceremoniji obilježavanja stotinu godina primirja u Prvom svjetskom ratu u Parizu.
Zajedništvo bivših neprijatelja
Komemoracija povodom stogodišnjice primirja u Prvom svjetskom ratu u Parizu trebalo je da pokaže da se ljudi sjećaju najvećeg dotadašnjeg sukoba svjetske historije – rata u kome je poginulo blizu dvadeset miliona ljudi. Događaj je trebalo, ustvari da ukaže, na prevazilaženje razlika između onih koji su taj rat dobili i onih koji su bili gubitnici. Da je danas moguće graditi svijet na nekom zajedništvu bez obzira na neke historijske sukobe koji su postojali. Mislim da je kod nas suviše pažnje dato onome što je bio samo jedan veliki, ali ipak samo, protokolarni incident.
VEZANa VIJEST
Principi i protokol
Organizatori velikih međunarodnih skupova kojima prisustvuje mnoštvo država treba da vode računa o važnosti svih zemalja podjednako. Protokol je, mislim omanuo, jer se nije držao nijednog principa. Bez obzira na postojanje nekih strogih diplomatskih pravila, koja bi trebalo da obezbjede ravnopravnost svih učesnika, mnogo puta smo tokom historije bili svjedoci da velike sile uvijek imaju prednost.
Na to ukazuje slijed događaja po kome su predsjednici Sjedinjenih Američkih Država i Rusije stigli među posljednjim zvanicama. Time su, djeluje, dali do znanja svim ostalim da su manje važni. Ako razmotrimo prisustvo predstavnika Kosova, treba voditi računa da se radi o državi – teritoriji koja nije u potpunosti međunarodno priznata bez obzira na to što su je priznale sve velike sile. Sa druge strane, organizatori se nisu pridržavali ni jednog drugog protokola – ni abecednog reda zemalja, ni predstavnika država. To me jako čudi, s obzirom na to da su, francuska diplomatija i francuski protokol do sada bili uzor mnogim drugim diplomatijama.
Moguće da je Srbiji poslata poruka
Ostavljam mogućnost da je Srbiji ovime poslata poruka, ali treba vidjeti sa Francuzima šta su detalji. Promišljajući o tome radi li se o pukoj grešci ili poruci – bojim se da se ipak radi o ovom drugom. S obzirom na to da čitav red sjedenja nije odgovarao nijednom od postojećih i važećih diplomatskih protokola i etikecijom koja je usvojena Bečkom konvencijom. Vidjet ćemo kada u posjetu dođe predsjednik Macron.
Srbija manja od Kinšase
Ovaj slučaj međutim ne ide na ruku tvrdnjama da se povećava uticaj Srbije na polju međunarodnih odnosa. Moje mišljenje je da se Srbija nalazi na nivou jednog većeg afričkog grada. Često studentima govorim da je Srbija manja od Kinšase (prijestonica Demokratske Republike Kongo – države u centralnom dijelu afričkog kontineta prim.nov.) grada za koji mnogi nisu ni čuli. Dakle, mi smo veoma mala država i moramo da vodimo računa o tome. S obzirom na to da smo evropska država svijet, na neki način, vodi računa o nama ali mnogo manje nego što se to nama čini. Ne treba naravno da budemo pokorni, ali naša uloga u svijetu je bila neuporedivo manja nego što se to nama čini. I sada je neuporedivo manja nego što nam se predstavlja.
Nacionalno obojene manifestacije
Moj utisak o proslavi i dio emisije koju sam vidjela na Javnom servisu Srbije (RTS) govori mi da na neki način u javnosti Srbije jača mit o njenoj važnosti. Jer se nekako ima utisak da se ponovo dolazi do srbovanja. Ne treba zaboraviti da smo mi ipak multinacionalna država i prvenstveno, po Ustavu, država građana. Svakako je stogodišnjica završnice Prvog svjetskog rata veliki događaj, ali treba da se obilježava primjereno. Mi još nismo izgradili taj kult i tu vrstu sjećanja na slavnu prošlost… Tako da, imamo još ustvari, mnogo da naučimo. Kod nas se sve svelo na te nacionalno obojene političke manifestacije.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.
