Germanofobija je postala društveno prihvatljiva u Evropi. Karikature, koje hitleriziraju Angelu Merkel, prisutne su od Kipra do Portugala. Vrijeme je da ju se brani, piše Bernard-Henry Levy za njemački list Der Spiegel.
Levy (66) je vodeći francuski intelektualac. Ovaj novinar i filozof rođen je u Alžiru u dobrostojećoj porodici. Izvještavao je s mnogih ratišta, a sedamdesetih godina prošlog vijeka bio je među osnivačima filozofskog pravca Gruppe Nouvelle Philosophie (Novi filozofi).
Proslavljena naslovnica Spiegela, na kojoj je Angela Merkel okružena nacističkim oficirima ispred grčkog Akropolja, ima tu prednost što konačno tematizira netrepeljivost prema Njemačkoj u Evropi. Međutim, to se dešava već duže vremena, piše Levy.
Tako, naprimjer, imamo karikature Angele Merkel, koja je prikazana kao Adolf Hitler u martu 2013. godine tokom demonstracija na Kipru. Zatim, istovremeno je u Španiji Merkel prikazana kao zla učiteljica koja pridikuje Papi.
Onda, dva mjeseca kasnije, održane su demonstracije u Portugalu na kojima su demonstranti nosili slične karikature hitlerizirane Merkel. Demonstranti su željeli jasno dati do znanja kako njena politika „masakrira siromašne“.
Naravno, ovaj fenomen je zahvatio i Grčku. U toj zemlji je dosegnuo vrhunac u oktobru 2012. kada su zastave savremene i nacističke Njemačke podignute ispred Akropolja i zapaljene.
Hitleriziranje Merkel nije zaobišlo ni Italiju. Popularne nacionalne, konzervativne dnevne novine „Il Giornale“ nisu se ustručavale da 3. augusta 2012. objave naslovnicu sa zlokobnom najavom nastanka četvrtog rajha.
Da ne spominjem Francusku. Od ekstremne desnice (gospođa Le Pen koja je kancelarku upozorila da zbog nje građani Evrope pate) do ekstremne ljevice (gospodin Melenchon koji je žestoko kritikovao „politiku mjera štednje“ i rekao Merkel da „začepi“). Postavlja se jedno pitanje: Ko će osuditi populistički stav i mržnju prema novom „njemačkom rajhu“?
Problem s germanofobijom ne sastoji se samo u tome da je to glupost. Ali, ni u tome da je ovo jedan od simptoma raspada lijepo zamišljenog evropskog projekta pred našim očima.
Problem je, iznad svega, u sljedećem: suprotno onome što nam ranije spomenuti, koji podstiču ovu germanofobiju, govore to da ova netrepljivost prema Njemačkoj nije uzrokovana time što se oni bore protiv fašizma, nego su oni dio toga i pridonose tome.
Zbog čega? Postoji više razloga. Ko god govori da je Merkel utjelovljenje Hitlera, banalizira samog Hitlera. Ko god izjednačava jednu od najuspješnijih i najuređenijih demokratija na kontinentu s režimom koji nije samo simbol uništenja demokratije nego i civilizacije u Evropi, dozvoljava, namjerno ili slučajno, onima koji osjećaju nostalgiju za tim režimom da budu dio javnog diskursa, tvrdi Levy.
Osim toga, zar nisu oni koji najviše demoniziraju Merkel upravo oni koji se ne ustručavaju da plešu valcer s bečkim neonacistima? Ili sklapaju saveze s pripadnicima ekstremističkih stranaka u Atini? Zar buka uzrokovana pitanjem „Da li Njemačka vraća demone iz prošlosti“? ne zaglušuje glasove fašističkih, ako ne i neonacističkih stranaka, koje su nadomak tome da zakorače u Evropu? Od Zlatne zore u Grčkoj do Jobbika u Mađarskoj, od SNS-a u Slovačkoj do Vlaams Belanga u Belgiji ili bugarske Atake.
Osim toga: Gospođa Merkel je žena. Mržnja i gađenje s kojim se gledalo na žene i Jevreje u 20-im i 30-im godinama prošlog stoljeća je esencijalni dio fašizma.
Dodao bih i to da slogani koji su skandirani u Valenciji u martu 2013. godine oslikavaju njihovo viđenje Merkel – „Novac iznad svega“ ili „Poslušna ECB-u i bankama“. Ovo sve ima gadan miris kozmopolitske plutokratije.
Većina ljudi u Njemačkoj je shvatila da se ekstremna desnica zalaže i podržava antiamerikanizam. Vrijeme je da shvate da isto važi i za germanofobiju. Historija ideja posjeduje svoju logiku, svoje razloge i svoje bezumlje i ima svoje trajanje.
To je razlog zbog kojeg mislim da je od ključne važnosti boriti se protiv mračnih sila koje rastu i koje dobijaju na snazi. I to je razlog zašto mislim da treba braniti Angelu Merkel, zaključio je Levy.
