Svjetski dan Roma, 8. april, obilježava se u čast prvog Svjetskog kongresa Roma, održanog od 8. do 12. aprila 1971. godine u Londonu, jednog od najvažnijih događaja u historiji romskog naroda.
Na tom kongresu usvojene su odluke o romskoj zastavi i službenoj himni. Službenom himnom proglašena je poznata romska pjesma “Gelem, Gelem” („idem, idem“).
Prvi kongres Roma u Londonu rezultirao je i proglašenjem službenog romskog jezika (romani chiba), kao i službenim prihvatanjem naziva „Rom“, što na romskom jeziku znači čovjek.
Na četvrtom Svjetskom kongresu Roma održanom 1990. godine u Poljskoj, odlučeno je da se 8. april, dan kada je otvoren 1. Kongres u Londonu, proglasi za Svjetski dan Roma koji će se svake godine obilježavati u cijelom svijetu.
“Od tog datuma Romi i Romkinje prestaju biti nevidljivi“, rekla je jučer predsjedavajuća Odbora za Rome pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine Indira Bajramović, prilikom obilježavanja Svjetskog dana Roma.
Po njenim riječima, sve više zemalja usvaja državne strategije koje uvažavaju romski narod i definiraju konkretne korake u poboljšanju statusa, kvaliteta života i stepena prava Roma i Romkinja.
Bajramović je podsjetila da se u BiH ozbiljnije državne strategije kreiraju tek od 2008. godine, kada se naša zemlja i zvanično priključila Dekadi za inkluziju Roma i Romkinja.
“Postignuti su zapaženi rezultati, posebno u oblasti stambenog zbrinjavanja, nešto manje u oblasti obrazovanja, zdravstva i zapošljavanja“, navela je ona i dodala da država svake godine izdvaja oko tri miliona KM za ovaj posao.
Međutim, istaknula je ona, i dalje je više od 95 posto Roma nezaposleno, a većina preživljava prikupljajući sekundarne sirovine, radeći nacrno.
“Nezvanično se procjenjuje da više od 50 posto Roma i Romkinja nije uključeno u zdravstveni ili obrazovni sistem. Romska djeca, uglavnom radi socijalne isključenosti, napuštaju školovanje. U posljednje dvije godine iz romskih zajednica brojne porodice otišle su u inostranstvo u potrazi za boljim životom“, kazala je Bajramović.
Istaknula je da i danas neke romske zajednice žive bez struje, vode, osnovnih komunalnih uvjeta.
U misiji da se promijeni ovakav težak život romske populacije aktivno djeluje više od 80 romskih nevladinih organizacija koje su ostvarile određeni vid saradnje s institucijama na svim nivoima.
