Globalna pandemija COVID-19 suočila je sve zemlje u svijetu sa izazovom uvođenja mjera što efikasnije borbe protiv širenja koronavirusa.

Vlasti većine država u svijetu prvo su se odlučile na preventivne mjere poput zatvaranja granica i međunarodnih avionskih linija, a potom su posezali za restriktivnijim mjerama ograničavanja kretanja ljudi.

Brzi rast broja zaraženih i oboljelih osoba stvorio je velike pritiske na nacionalne zdravstvene sisteme, a većina zemalja suočene su i sa nedostatkom lijekova, medicinske opreme i sanitarnih sredstava.

Mjere borbe protiv širenja koronavirusa su skoro zaustavile svakodnevni život ljudi i ekonomske aktivnosti u svijetu, zbog čega su države primorane uvoditi i mjere s ciljem reduciranja negativnih posljedica pandemije po društveni život i ekonomiju.

Vlade država su se odlučile za različite vidove pomoći ljudima i kompanijama, a sve kako bi se širenje virusa što prije zaustavilo i kako bi to imalo što manje negativnih posljedica u budućnosti.

U nastavku ćemo pobrojati neke od mjera i koraka koje su uvodile i činile vlade u 20 zemalja koje su najteže pogođene pandemijom COVID-19.

– Ograničavanje putovanja i kretanja

Većina zemalja u svijetu se na početku pandemije odlučila za mjere zatvaranja granica i međunarodnih avionskih linija, a potom su uvođena i ograničavanja kretanja ljudi unutar država.

Takva situacija je i u Turskoj koja je, nakon zatvaranja granica i međunarodnih avionskih linija, zatvorila ulaze u 30 velikih provincija i u Zonguldaku, a za putovanja između drugih gradova je potrebna saglasnost ureda guvernera.

Slične mjere uvele su i vlasti Kine, Irana, Italije, Francuske, Belgije i Portugala, koje su također zatvorile granice i ograničile kretanje ljudi.

Vlasti SAD-a, Kanade, Brazila, Rusije, Holandije, Australije, Švicarske i Izraela su također zatvorile svoje granice i međunarodne letove, ali nisu ograničavale kretanje ljudi unutar vlastitih granica.

Nadležne institucije Velike Britanije, Irske i Njemačke, pak, nisu uvodile mjere ograničavanja putovanja i kretanja.

– Mjere s ciljem reduciranja kretanja ljudi

Vlade su se odlučile za niz mjera reduciranja kretanja ljudi unutar većine država, pa su tako uvedeni policijski časovi i različite restriktivne mjere.

U Turskoj je zabranjeno kretanje ljudima starijim od 65 i mlađim od 20 godina, a u 30 metropola i Zonguldaku je vikendom na snazi potpuna zabrana kretanja.

Italija, Španija, Rusija i Indija su uvele mjere zabrane kretanja, dok su u blažoj mjeri takvu praksu primijenile i vlasti u Velikoj Britaniji, Irskoj i Kini. Zabrane kretanja nisu uvođene u SAD-u, Kanadi, Iranu, Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji, Holandiji, Švicarskoj, Portugalu, Brazilu, Australiji i Izraelu. Građanima tih zemalja upućen je samo apel da ostanu u svojim kućama.

Mjere ograničavanja kretanja ljudi su skoro u potpunosti obustavile ekonomski život u većini zemalja u svijetu. Zato su vlasti prinuđene da različitim poticajnim mjerama i paketima pomoći pomognu u prevazilaženju nastale krize.

– Mjere podrške radnicima 

Turska je zabranila poslodavcima da u periodu od tri mjeseca raskidaju ugovore i otpuštaju uposlenike. Kompanijama koje su bile primorane obustaviti rad je data finansijska pomoć radnicima, a finansijska pomoć je data i radnicima koji su poslani na neplaćeno odsustvo. Zavod za zapošljavanje proširio je plaćanje zdravstvenog osiguranja za više kategorija, a penzionerima je mjesec ranije uplaćen i dodatak za bajramski praznik.

Mjere sprečavanja otpuštanja radnika uvele su i vlasti Španije, Italije, Francuska, Njemačka i Brazil.

Takve mjere nisu uvodile vlasti SAD-a, Velike Britanije, Kine, Irana, Belgije, Rusije, Kanade, Holandije, Švicarske, Austrije, Portugala, Indije, Irske i Izraela.

Penzioneri su dodatna finansijska sredstva dobili samo u Turskoj i Francuskoj. Treba dodati da je Indija finansijski pomogla kategoriji siromašnih ljudi.

Penzioneri su generalno starija populacija koja se smatra visokorizičnom u jeku pandemije, a vlasti u Turskoj, Velikoj Britaniji i Rusiji su se pobrinule da njihovi penzioneri tokom pandemije novac dobiju na kućnom pragu.

– Mjere koje se tiču zdravstvenih sistema i ustanova

Zdravstveni sistemi u zemljama najteže pogođenim širenjem koronavirusa su se našli na najvećem udaru. Nedostatna medicinska i sanitarna oprema, nedostatak lijekova i opreme su stvorili velike probleme medicinarima koji su na prvom frontu borbe protiv koronavirusa. Problemi u tom sektoru su bili u širokom dijapazonu, od nedostatka najosnovnijih zaštitnih maski i rukavica do nedostatka testova, bolničkih kapaciteta i sofisticiranih uređaja poput respiratora.

Turska je među rijetkim zemljama koja nije imala problem sa nedostatkom zaštitnih maski koje proizvode privatne i javne ustanove u toj zemlji. Maske se građanima dijele besplatno, a turskim zdravstvenim ustanovama dostavljeno je 3,615 miliona maski N95.

Vlasti Turske besplatno liječe pacijente zaražene koronavirusom, a u toj zemlji je brzo intenziviran proces testiranja ljudi na virus s obzirom da je u opticaj pušteno milion brzih testova na koronavirus.

Cijeli turski zdravstveni sistem uključen je u borbu protiv pandemije, a privatne bolnice su pretvorene u bolnice za pandemiju. Počela je izgradnja dva velika bolnička kompleksa u Istanbulu i to na lokalitetima Sancaktepe i aerodroma “Ataturk“.

Medicinskim radnicima u Turskoj dati su maksimalni finansijski stimulansi na plaće u toku od tri mjeseca.

I u većini drugih zemalja u svijetu je testiranje na koronavirus besplatno. Testiranja se naplaćuju samo u Brazilu i Holandiji, dok se u Italiji naplaćuje testiranje za koje uputnicu nije izdao ljekar porodične medicine.

I liječenje pacijenata zaraženih koronavirusom je besplatno u svim zemljama, izuzev Holandije. U SAD-u postoji djelomična participacija, dok u Iranu pacijenti plaćaju deset posto računa za liječenje.

Besplatne maske građanima dijele vlasti Turske, Španije i Italije, dok u drugim zemljama nema takve prakse.

Problem nedostatka zaštitnih maski i dalje je problem u većini zemalja, izuzev Turske, Njemačke, Kine, Brazila, Švicarske, Portugala i Izraela. Problem nedostatka maski postoji i u SAD-u, koji prednjači po broju zaraženih i umrlih ljudi od posljedica zaraze koronavirusom.

Izuzev Turske, Njemačke, Kine, Rusije, Kanade, Holandije, Švicarske i Portugala, u drugim zemljama još uvijek su aktuelni i problemi nedostatka medicinske opreme. Problem nedostatka testova nemaju samo Turska, SAD, Njemačka, Kina, Rusija, Brazil, Švicaska i Austrija.

Nedostatak kreveta je problem koji imaju bolnice u SAD-u, Španiji, Velika Britaniji, Kini, Belgiji i Indiji. U sedam država su potrebni veći kapaciteti bolničkih odjela za intenzivnu njegu, a u 15 država su potrebni lijekovi.

Pored Turske, samo su vlasti još pet država medicinskim radnicima uplatili dodatnu finansijsku pomoć tokom pandemije.

– Evakuacija državljana iz inozemstva i međunarodna solidarnost

Brojne zemlje su od početka pandemije pokrenule inicijative vraćanja svojih državljana iz drugih zemalja koje su zahvaćene širenjem koronavirusa.

Turska je među prvima napravila takav korak i iz azijskih i evropskih zemalja u Tursku dovezla hiljade svojih državljana.

Turska i u narednih osam dana planira realizirati 195 letova i iz ukupno 59 država evakuirati blizu 25.000 Turaka koji su zbog zabrane kretanja i otkazanih letova ostali bez mogućnosti da se vrate u domovinu.

SAD je iz inozemstva u domovinu dovezao 63.000 svojih državljana, a u Španiju je vraćeno 24.000 državljana, u Italiju 60.000, Francusku 148.000, Njemački 240.000, Veliku Britaniju 7.500, Kinu 1.457, Belgiju 6.000, Brazil 13.000, Rusiju 150.000, Kanadu 5.000, Holandiju 5.000, Švicarsku 2.700, Portugal 7.500, Austriju 7.500, Indiju 125.000 i Irsku 250.

Turska je među prvim zemljama pokazala solidarnost sa svijetom suočenim sa pandemijom COVID-19 i pomoć iz Turske stigla je u skoro 30 država, uključujući zemlje Balkana, Veliku Britaniju, Italiju i Španiju.

Vlasti Kine pomoć su poslale u 120 država, vlasti SAD-a u 42 zemlje, dok je Indija pomoć poslala u 31 zemlju, Rusija u deset, Njemačka u pet, Švicarska u pet, a Velika Britanija, Holandija, Portugal i Izrael u po jednu zemlju.

– Ekonomske mjere

Vlasti Turske su u okviru ekonomskih mjera borbe protiv posljedica pandemije svojim kompanijama omogućile niz poreznih i kreditnih olakšica.

Odgođen je period uplate poreza na dobit i dohotke, a uplata PDV-a za sektore najpogođenije pandemijom je prolongirana za šest mjeseci.

Firmama u finansijskim problemima je omogućeno tromjesečno odgađanje vraćanja kredita i omogućeni novi paketi finansijske pomoći s polugodišnjom odgodom plaćanja.

Svim firmama u Turksoj je omogućena kreditna podrška “Nastavi poslovanje“ u iznosu od deset do 100 miliona turskih lira, ali samo pod uvjetom da ne otpuštaju radnike i ne smanjuju broj uposlenih.

Među 20 zemalja najteže pogođenih pandemijom COVID-19 samo Brazil, Švicarska i Izrael nisu omogućile privatnom sektoru odgađanje plaćanja poreznih obaveza. Većina tih zemalja je osigurala pakete pomoći privrednim subjektima kroz različite pakete pomoći i kreditne aranžmane. Kredite podrške firmama su, pored Turske, omogućile i vlasti Španije, Francuske, Njemačke, Kine, Irana, Rusije, Holandije, Švicarske i Indije.

– Socijalna pomoć

Vlasti širom svijeta, uključujući i 20 zemalja koje su najteže pogođene pandemijom, su pokrenule različite pakete socijalne pomoći za ugrožene kategorije stanovništva.

Turska je najavila finansijsku pomoć od po 1.000 lira porodicama u potrebi. Po hiljadu lira uplaćeno je za 2,1 milion domaćinstava sa niskim primanjima, a planirano je u narednom periodu da tu pomoć dobije još 2,3 miliona domaćinstava.

Uporedo s tim, turskim fondacijama socijalne pomoći i solidarnosti su sistemski povećani finansijski izvori na 180 miliona lira. Donesena je odluka da se tim fondacijama da dodatni fond od 352.880.000 lira.

U većini zemalja koje su najteže pogođene pandemijom su pokrenuti slični programi finansijske pomoći ugroženim kategorijama stanovništva, izuzev Švicarske i Holandije.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad