Pronalazak vakcine za korona virus još uvijek je prilično daleko i prema nekim procjenama mogao bi potrajati i u duboko u narednu godinu. Međutim, medicinske radnike, ali i one koji očekuju izradu vakine najviše brine šta će se desiti ukoliko zemlje koje dođu do vakcine ne budu željele surađivati.
Britanski The Observer podsjeća na situaciju iz novembra 2006. godine kada je Indonezija ispostavila zahtjev da ona ima udio u dobiti od svake vakcine za ptičiju gripu koja bude proizvedena bilo gdje u svijetu.
Tada kao i danas morale su se udružiti velike zemlje u borbi protiv koronavirusa, a Svjetska zdravstvena organizacija je morala izraziti zabrinutost da bi se mogla desiti velika katastrofa.
“Stvari bi bile puno gore da je pandemija bila ozbiljnija i bilo bi teže stvoriti pravičnost u distribuciji vakcine. Vlade su možda manje sklone da dijele vakcinu koju imaju“, kazala je tada Marie-Paule Kieny tadašnja šefica inicijative WHO za istraživanje vakcina.
U petak su brojne međunarodne institucije predvođene WHO-om te liderima Francuske, Njemačke, G20, G70 te filantropima poput Billa i Melinde Gates podržali inicijativu da se osigura ravnomjera podjela i dostupnost cjepiva i liječenja u svim dijelovima svijeta. Međutim, na virutelnom skupu u Genevi se nisu našli predstavnici Kine, Indije, Rusije i SAD-a.
“Možete li zamisliti kako WHO govori Donaldu Trumpu da on može imati samo desetinu cjepiva koje želi. Sigurno je da će potražiti onog ko će biti u mogućnosti napraviti vakcinu u količinama potrebnim Americi, a onda je neće pustiti dalje. To je šta će se desiti“, kazao je David Salisbury, bivše direktor za imunizaciju u Ministarstvu zdravlja UK u izjavi britanskim medijima.
Prema stavovima stručnjaka koji su već prošli skroz situacije s izradom vakcina za Ebolu, odnosno za ptičiju gripu, u posljednjim godinama realno za očekivati je da će se kreirati red za čekanje na vakcinu za koronavirus.
Charlie Weller šef za vakcine u britanskom Wellcome Trustu je mišljenja da će i godinu dana nakon izrade vakcine trajati čekanje na njenu dostupnost. Neke velike svjetske kompanije su se udružile kako bi povećale proizvodne kapacitete međutim ni oni neće biti dovoljni.
“Recimo da GSK-Sanofi pristup uspijeva, to samo po sebi neće biti dovoljno za snabdijevanje 20% svjetske populacije u roku od jedne godine. Nekoliko velikih rješenja mora da se uključi u igru ako želimo da obradimo svjetsku populaciju u roku od jedne do dvije godine. Jedna kompanija sama po sebi nije dovoljna“, izjavio je Thomas Breuer, glavni ljekar GSK za cjepiva.
Salisbury, ali i oni koji poznaju sistem dobro poput Richarda Rorbetta izvršnog direktora Udruženja britanske farmaceutske industrije, se nadaju da će uskoro biti postignut međunarodni sporazum kakobi se ovo pitanje riješilo jer ga proizvođači sami neće moći riješiti. Pritisak na proizvođače će biti veliki, a posebno od onih koji će imati na raspolaganju dovoljno finansijskih sredstava.
“Zaista bi bila šteta da se globalni lideri nađu u takvoj vrsti ponašanja. Svaka zemlja će željeti pravednu raspodjelu”, zaključio je Torbett.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
