U prosjeku se više od 1.800 djece se u Njemačkoj vode kao nestala. Na sreću, najveći broj njih se nakon kraćeg vremena ponovo pojavi. Ali, ne završi dobro svaki slučaj. Sjećanje na njih na Dan nestale djece.
Hilal je imala deset godina kada je posljednji put izašla iz stana njenih roditelja u Lurupu, gradskoj četvrti Hamburga. Taj dan je donijela svjedočanstvo iz škole. Prošla je dobro, a otac joj je kao nagradu dao jednu marku. Djevojčica je otišla u obližnji tržni centar da kupi slatkiše i više se nikad nije vratila, piše Deutsche Welle.
Bilo je to prije 21 godinu. Od tada je Hilal jedna od 1.800 djece koja se u Njemačkoj vode kao nestala. Ovaj broj njemačke Savezne kriminalističke službe (BKA) na prvi pogled izgleda dramatično visok. Ali, na sreću, slučajevi poput slučaja djevojčice Hilal su izuzetak. Jer, najveći broj djece se nakon kraćeg vremena ponovo pojavi. Prema podacima BKA, „dio djece, čiji nestanak ostaje neriješen nakon dužeg vremena je veoma mali”.
Strah i osjećaj krivice
Stopa razjašnjenih nestanaka je u protekloj godini bila visoko iznad 90 odsto. Uprkos tome ima slučajeva, da djeca godinama, ili čak zauvijek ostaju nepronađena. „Nepoznata sudbina njihove djece je ogromno opterećenje za roditelje čije je dijete nestalo”, kaže Bjanka Biver, direktorka humanitarne organizacije Bijeli krug. Posljedice su strah i osjećaj krivice.
Mnogi takođe doživljavaju „uvijek iznova razarajuće razočaranje”, kazala je Biver za njemačku agenciju dpa. Kao primjer navodi jednu majku, koja se i nakon 30 godina nada, kada zazvoni telefon ili neko na vratima, da je to njena nestala kćerka. Bijeli krug se brine o roditeljima čija su djeca nestala, neka već dugo vremena. Ljudi moraju da se „stabilizuju, da uprkos situaciji žive svoj život, a to je teško”.
Slike djece koja se traže godinama se urežu u pamćenje. Tako i slika tada trogodišnje britanske djevojčice Medi Mekken, koja je 2007. nestala iz jednog apartmana u Portugalu. Ili učenice Rebeke, koja je prije više od godinu dana posljednji put viđena u kući njene sestre u Berlinu.
Fudbalski klubovi dijele video snimke nestale djece
25. maja, na Dan nestale djece, mnoge sudbine ponovo su u fokusu. Tako su fudbalski klubovi iz cijele Evrope odlučili da svoje naloge na društvenim mrežama iskoriste kako bi pomogli u potrazi za nestalom djecom. Klubovi poput Borusije iz Dortmunda, Liverpula ili Barselone na društvenim mrežama će podijeliti video snimke djece koja su nestala.
Ali, zašto 25. maj?
Dečko na kesi sa mlijekom
Dan nestale djece, ili Missing Children's Day, potiče iz Sjedinjenih Američkih Država. Tamo je 25. maja prije 41 godine nestao šestogodišnji Itan Pac. Njegova majka mu je tada prvi put dozvolila da ode sam putem do školskog autobusa u njujorškoj četvrti Soho. Ona ga je pratila pogledom dok je prelazio raskrsnice, ali je onda nestao bez draga.
Slučaj je izazvao ogromnu akciju potrage. Policija je po prvi put naložila da se fotografija nestalog djeteta stavi na kese s mlijekom. Milioni Amerikanaca su tako za doručkom gledali u lice nestalog dječaka. Tadašnji predsjednik SAD, Ronald Regan proglasio je 1983. godine 25. maj Danom nestale djece.
2017. je za ubistvo Itana Paca osuđen jedan muškarac, koji je već duže vrijeme bio pod sumnjom. No, Itanovo tijelo nikada nije pronađeno.
U SAD se godišnje prijavi nestanak 460.000 djece. U Velikoj Britaniji 113.000, u Njemačkoj 100.000. Ove brojke je sakupio i objavio međunarodni centar „Missing and Exploited Children”. Problem: „U mnogim zemljama ne postoje statistike o broju nestale djece”, saopšteno je iz ovog centra.
Takođe je teško procijeniti i broj nestale djece u ratnim područjima i na izbjegličkim rutama. Prema podacima UNICEF, posebno su ugrožena djeca i mladi koji su u izbjeglištvu bez pratnje odraslih. Oni su žrtve eksploatacije, zlostavljanja i nasilja. Često zavise od beskrupuloznih krijumčara, koji koriste njihovu situaciju.
Opasnost od kriminalnog i seksualnog iskorištavanja
Prema podacima Vlade Njemačke, oko 1.800 maloljetnih izbjeglica bez pratnje se trenutno vode kao nestali (podaci do marta 2020). Razlog nestanka maloljetnih izbjeglica je na primjer odlazak kod rođaka unutar Njemačke ili Evrope, ali i zbog nezadovoljstva smještajem.
Savezno udruženje maloljetnih izbjeglica bez pratnje je saopštilo da se ne isključuje mogućnost da jedan dio prijavljenih nestalih maloljetnika mogu da iskoriste kriminalci. Postoje pokazatelji da se maloljetne izbjeglice prisiljavaju na prostituciju i krađe, jer moraju da otplate dugove krijumčarima.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad