Čitatelji Der Spiegela iz cijele Njemačke u redakciju su poslali ispovijesti kako je na njihove tete, roditelje, braću i sestre po domovima za starije i nemoćne utjecalo neizbježno zatvaranje domova za posjete kako bi se stare štićenike zaštitilo od koronavirusa.

Zabrana posjeta štićenika domova nastupila je sredinom ožujka, kada je postalo jasno da Covid-19 najmasovnije ubija starije i kronično bolesne ljude.

Peter Funck iz Münchena napisao je da njegov otac, u dobi od 101 godine, više od više od dvije godine stanuje u ustanovi za dementne osobe:

“Kada sam ga nakon lockdowna napokon smio posjetiti, više me nije prepoznao. Bilo je jasno da će se jednom i to dogoditi, ali su protuepidemijske mjere sigurno pridonijele tome da se to dogodilo ovako naglo.”

Funck je napisao da su tako rigorozne mjere, bez razmišljanja o nekakvoj alternativi, ali da bude zdravstveno sigurna, narušavanje ljudskih prava. Iz dana u dan, bez kontakta s obitelji, dodao je, teško je narušilo kvalitetu života tih ljudi.

69-godišnja Edeltraud T., kako se potpisala, poslala je potresnu ispovijest o tome što se događalo između nje i njenog supruga koji je, također zbog demencije, do nastupanja lockdowna u domu bio već godinu i pol. Tijekom zabrane posjeta, smjela ga je susretati samo kod ograde. I bez fizičkog kontakta:

“Uvijek bi me htio dotaknuti i nije razumio zašto to sad nije smio. Ranije bih se odvezla do njega tri do pet puta tjedno i išli bismo povremeno na male izlete, a to sada više ništa od toga ne možemo.”

28-godišnji Jasper A. je, pak, svjestan da se nešto moralo učiniti kako bi se starije, a to znači i mnoge druge ljude koji bi se mogli zaraziti, zaštitilo od bolesti od koje se može umrijeti ili pretrpjeti trajne zdravstvene štete.

“Mi smo razumjeli da je važnije da se ne ugrozi njihov smještaj. No, to je teško, nanijelo nam je ogromnu bol. Pitanje: ‘Hoće li nas ona poslije prepoznati?’, grozno je. Ali je još groznije kad vlastiti posjet ugrozi stotine ljudi.”

On je rekao da poznaje njegovateljice i njegovatelje koji su tjedne proveli stalno stanujući u domovima, odvojeni od vlastitih obitelji kako bi zaštitili svoje stare štićenike u domu od virusa izvana, da im ga ne bi prenijeli. I još su pritom morali odvraćati članove obitelji koji su ponekad pokušavali unutra prodrijeti do svojih najdražih.

Njegovatelj Jan P. (40) napisao je sljedeće:

“Što su radnici svakodnevno prolazili i što prolaze, s kakvim su se brigama suočavali, jedva da se može zamisliti.”

S jedne strane su morali dogovarati kojekakve kompromise s članovima obitelji, primjerice da se sretnu sa svojima unutra preko prozora ili balkona, a istodobno su morali biti svjesni do kakvog može doći pomora ljudi unutra, ako bi virus prodro u dom. Naveo je primjer gospođe koja je oboljela, a potom i umrla od Covida-19 zato što se šef jednog doma nije strogo pridržavao pravila u slučaju posjeta jednog drugog štićenika.

Povod čitateljima da se javljaju bio je članak Der Spiegela o trima sestrama koje nakon proglašenja lockdowna više nisu smjele posjećivati svoju 85-godišnju majku, također već dementnu.

#related-news_0

Njihova majka unatoč tome bila je relativno dobro, voljela je šetati, voljela je cvijeće, no u njenom stanu, kao i kod njenih kćeri, za nju više nije bilo sigurno. Između ostalog, i  zbog puno stepenica na kojima je bilo sve rizičnije da padne.

Bila je u domu samo četiri dana kada su nastupile mjere zaštite. A vodstvo tog doma nije bilo niti najmanje kreativno. 

“Naša majka kao da je izgubila tlo pod nogama. Naprosto nije razumjela zašto smo prestale dolaziti”, pričala je jedna od sestara u dobi između 55 i 61 godina.

Jedino su se smjeli čuti preko telefona i svaki put ona bi ih pitala: “Hoćete li mi doći sutra?”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.