Papa Franja će u Vatikanu sutra primiti ruskog predsednika Vladimira Putina i time besumnje dati novo oružje onima koji ga naročito u SAD i Velikoj Britaniji, uključujući pojedine biskupe i teologe, optužuju da je "marksista".
Šef vatikanske države s ruskim predsjednikom razgovarat će svakako i o Ukrajini, budući da je već ranije pozvao na molitve “Bogu da se u Ukrajini što prije obustavi užasni bratoubilački rat među hrišćanima”.
VEZANE VIJESTI
Papa telefonom direktno razgovara kako s Obamom, tako i s Putinom, veliku molitvu je održao za mir u Siriji, priznao je palestinsku državu, posredovao u normalizaciji odnosa između SAD i Kube. U Sarajevu je prije nekoliko dana ponovo upozorio da se vodi “neka vrsta trećeg svjetskog rata” i osudio “posebno one koji nastoje da izazovu razdor među različitim kulturama i civilizacijama, kao i one koji osmišljavaju ratove kako bi prodavali oružje”.
Zbog takvog viđenja sveta papi Franji prišivaju etiketu da je “marksista i komunista”, a naročito zbog bespoštedne kritike ultraliberalnog kapitalizma, dogmatske vladavine slobodnog tržišta i novca, što, kako je rekao papa Franja, ne samo da izaziva ogromne razlike i masovno siromaštvo, veće jednostavno “ubija”.
Ljudi važniji od banaka
U Evropskoj uniji, koja nikako da riješi grčku krizu, papa je ostao upamćen i po tome što je u Vatikanu primio grčkog ljevičarskog premijera Alexisa Ciprasa i tad izjavio da su “ljudi važniji od banaka”.
Argentinski jezuita Jorge Bergoglio, koji je izabran za papu da bi kao nova snaga iz trećeg svijeta izvukao katoličku crkvu iz teške krize zbog skandala s pedofilijom i optužbi za korupciju i mutne poslove Vatikanske banke, sobom je donio i nove zamisli kako crkva treba da se vrati svojim izvorima, a to je, kako ističe, ono što propovjeda Evanđelje.
Papa Franja je zato mirno odbacio zamjerke da je “marksista i komunista” i naglasio da se “samo drži onoga što propovjeda Evanđelje”.
Poglavar Vatikana će u septembru otići na Kubu a odande u posjetu SAD. To će, po opštim ocijenama, biti najteže papino putovanje, jer će ga “na nož” dočekati tamošnji krajnje konzervativni katolički biskupi, ali i političari, ekonomisti i novinari koji jednostavno smatraju da papa Franja svojim zamislima i viđenjima ruši liberalnu demokratiju i slobodno tržište jer traži uplitanje države u rukovođenje preduzećima i privredom, u tokove kapitala i banke, neprihvatljivu socijalnu politiku…
“Veliko podozrenje prema papi postoji kod američkih katolika”, to je sažeto predočio glavni ekonomista konzervativne vašingtonske Heritage fondacije, rekavši da “papa jasno ima neke marksističke predstave”.
I u Americi i u Evropi prave poređenja između pape Franje i Ivana Pavla drugog, koji je proglašen “herojem hladnog rata” i kažu da je Ivan Pavle drugi, Poljak Vojtila, svoje životno iskustvo i vjersko tumačenje utemeljio na životu u dva totalitarizma – nacističkoj njemačkoj okupaciji i sovjetskoj staljinističkoj diktaturi.
A Jorge Bergoglio je kao skromni jezuitski sveštenik živio u Argentini Juana Perona, koji je svoju vlast temeljio na socijalnoj pravdi i sindikatima, nacionalnoj ekonomiji i samostalnoj međunarodnoj politici.
Bergoglio je u mladosti mogao biti pod uticajem peronističkih ideja, ali nije bio blizak populizmu i demagogiji peronizma kao sistemu vlasti, niti su jezuiti bili bliski matrici krajnje konzervativne argentinske katoličke crkve koja je podržala potonju vojnu diktaturu, a i dala sklonište nekim fašistima i nacistima poslije Drugog svjetskog rata.
Argentinski, kao i drugi latinskoamerički jezuiti su upravo uvijek ostali vjerni onom tumačenju Evanđelja koje nalaže da crkva uvijek bude bliska narodu i pomaže siromašnima. Tako su bili moćna snaga otpora Pinochetovoj diktaturi u Čileu, a Elder de Camara, koga su prozvali “crveni biskup”, rekao je brazilskim generalima koji su zaveli totalitarni režim da se “protiv komunizma bore fašizmom”.
Uticaja na latinskoameričke biskupe i crkve u nekim zemljama je imala i “teologija oslobođenja” koja je osmišljena na katoličkom univerzitetu u Luvenu, u Belgiji, a koja je snažno propovjedala hrišćanstvo kao zajedništvo i pomoć svim ljudima, naročito siromašnima.
“Crveni biskup” Elder de Camara je bio jedan od pobornika “teologije oslobođenja”, a o latinskoameričkim jezuitima je dobro svedočenje i film “Misija” s Robertom de Nirom i Jeremyjem Ironsom.
Vukovi su ponovo na putu u Vatikan
Papa Franja je, ako se sve ovo ima na umu, logično podsjetio na ono što su apostoli, odnosno sveštenici činili u drugom i trećem vijeku pomažući siromašne, i zahtjevao da se obustavi “duhovni Alzheimer” i “šizofrenija raskoši” u kojoj žive kardinali u Vatikanu… Rezultat je bio da su kardinali prestali da nose luksuzne odežde i zlatne krstove zamijenili krstovima od kalaja.
Jorge Bergoglio je poručio da katolički velikodostojnici moraju prevashodno imati duhovnost i “živjeti kao pastiri uz vonj ovaca”. On je krenuo u temeljitu obnovu vatikanske vlade, Kurije, i kako je to opisao španski list Pais, “vukovi su ponovo na putu u Vatikan…i papa je sad okružen vukovima”.
Otpor među kardinalima i strukturama Vatikana je ogroman i čak je zvanični vatikanski list “Osservatore romano” to uporedio s otporom tih “vukova” prethodnom papi Benedictu kad je takođe pokušao da izvrši reformu.
Mnogo važnije je, međutim, to što je argentinski papa sad angažovao i velike međunarodne revizorske kuće da izvrše analizu o teškim skandalima korupcije, pranja novca i pronevjera uzdrmanom Zavodu za vjerska djela (IOR), poznatijem kao Vatikanska banka, čiji se kapital mjeri milijardama eura. Sudski postupci su već pokrenuti , a nekoliko hiljada računa u Zavodu za vjerska djela su blokirani.
Papa Franja u svojoj enciklici “Radosti Evanđelja” objašnjava da rastuća nejednakost stvara “društvo socijalnog grijeha” dok je “nezaposlenost posljedica svjetskog izbora i ekonomskog sistema koji vodi u tragediju i ima u središtu lažnog Boga, Boga zvanog novac”.
