Vlasti Turkmenistana postavile su šest metara visoku zlatnu skulpturu srednjeazijskog ovčara u središtu glavnog grada ove zemlje Ašgabata. Inicijator projekta je predsjednik Turkmenistana.
Predsjednik Turkmenistana bio je glavna zvijezda tijekom skoro cijelih sat vremena dnevnika turkmenistanske televizijske kuće Altyn Asyr, što i nije tako neuobičajeno u slučaju Gurbangulija Berdimuhamedova, predsjednika ove zemlje od 2006. godine.
(Dio u dnevniku koji se odnosi na zlatni spomenik psu počinje oko 16.00 minuta)
Jedinstveni trenutak bio je prilog koji se odnosio na svečano otkrivanje velikog zlatnog spomenika srednjeazijskom ovčaru.
Nacionalna medijska agencija Turkmenistana objavila je da je zlatna statua psa visoka šest metara, a da je postavljena na raskošno postolje visoko devet metara. Ovu pasminu u Turkmenistanu inače zovu “turkmenskim alabajem”.
“Inicijativa da se podigne spomenik psu, čime se odaju počast i poštovanje primjeru hrabrosti i snažnog srca te predivne životinje, ističući njenu ulogu u povijesnoj sudbini nacije i ovog mjesta, došla je od predsjednika Turkmenistana”, potvrdila je nacionalna agencija da je zlatni spomenik podignut omiljenoj pasmini predsjednika Gurbangulija Berdimuhamedova.
Istog dana predsjednik je otvorio niz drugih građevina u Ašgabatu, društvenih i kulturnih zgrada.
Prije pet godina ovaj isti predsjednik svečano je otkrio i zlatni spomenik koji prikazuje njega kako jaše na konju. Berdimuhamedov nije predsjednik s najduljim stažem vladanja ovom zemljom. Njegov prethodnik Saparmurat Nijazov vladao je od 1990. do 2006., a još prije toga, od 1985. do 1991., bio je prvi tajnik CK KP tadašnje Socijalističke Sovjetske Republike.
Nijazov je ostao upamćen po mnogočemu, tako i po potiranju ljudskih prava, za što su ga prozivale organizacije poput AI-a i HRW-a, ali i po zakonima poput zabrane pušenja nakon što je sam prestao pušiti, po zabrani pasa u Ašgabatu, čiji mu je miris smetao, po zabrani baleta, opere i cirkusa od 2001., jer je riječ o, kako je objasnio, izvedbenim umjetnostima koje kulturalno nisu dovoljno turkmenske.
Nijazov je zabranio i pjevanje u javnosti na play-back i slično. Nijazov je do smrti nosio naslov “turkmenbašija”, oca svih Turkmena, a nakon smrti od srčanog udara, predsjednikom je postao njegov najbliži štićenik Berdimuhamedov, potpredsjednik, izvorno stomatolog po profesiji. Već tada Turkmenistan je godinama bio pri samom svjetskom dnu slobode medija, govora, poštivanja ljudskih prava i drugih aspekata građanskog otvorenog društva.
Početno oduševljenje svijeta koji je držao do toga što se događa u ovom dijelu Srednje Azije, odnosno poteze poput legaliziranja baleta i opere, ukidanja odluke Nijazova da zatvori sve bolnice u zemlji osim u glavnom gradu, te niza drugih reformi, zamijenile su bitno drugačije reakcije kad se ispostavilo da je riječ o političaru koji je uspostavio skoro apsolutne ovlasti, koji nije dopuštao slobodu govora i slično. Berdimuhamedov u svojoj zemlji slovi za zaštitnika nacije, osobu s nizom talenata.
Pobjeđivao je u automobilskim utrkama, nastupao je na gitari pred povećom publikom, izveo je kirurški zahvat nad prvim pacijentom bolnice koju je svečano otvorio, prije dvije godine nastupio je u rap izvedbi sa svojim unukom, dao je zaplijeniti sve crne automobile u glavnog gradu uz objašnjenje da je bijela boja sretna…
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
