Prije nego što je virus opustošio zapadnu Afriku, prije nego što se broj mrtvih popeo na hiljade, prije nego što je epidemija potaknula strah u cijelom svijetu, ebola je pogodila dvogodišnjaka Emilea Ouamouna, prenosi u utorak CNN.

 Toga dječačića za života gotovo niko nije znao po imenu. Sada ga cijeli svijet poznaje kao nultog pacijenta. Istraživači časopisa The New England Journal of Medicine uvjereni su da je Emile bio prva osoba koja se zarazila u postojećoj epidemiji.  

Nije sasvim jasno kako se zarazio taj dječak koji je živio u prašumskom selu u južnoj Gvineji. Ebola se može širiti sa životinja na ljude putem inficiranih tekućina i tkiva.

“U Africi, širenje infekcije zabilježeno je dodirom sa zaraženim čimpanzama, gorilama, šišmišima, šumskim antilopama i dikobrazima”, navodi Svjetska zdravstvena organizacija.  

U decembru je Emile naglo dobio visoku temperaturu, imao je krvavu stolicu i počeo je povraćati. Četiri dana kasnije bio je mrtav.  

U idućih mjesec dana umrla je i njegova majka, četverogodišnja sestra i baka.  

Emileovom ocu ostala su samo sjećanja na život kakav je imao prije razorne pojave ebole. “Prije nego što su mi djeca umrla, voljela su se igrati s loptom. Moja žena ih je voljela nositi na leđima”, rekao je Etienne Ouamouno.

Porodica je živjela u selu Meliandou, gdje koze i pilići slobodno tumaraju oko jednostavnih koliba. Selo je blizu granice sa Sierra Leoneom i Liberijom. Nije trebalo mnogo da se ebola proširi kao šumski požar.

Bolest se proširila izvan sela pošto je nekoliko ljudi bilo na sahrani Emileove bake. Jedna žena prenijela je bolest rođacima u susjednom selu i zdravstvenoj radnici koja ju je liječila. Ta se medicinarka potom liječila u bolnici u Macenti, udaljenoj 80 kilometara od sela. Doktor koji ju je liječio isto se zarazio. Bolest je prenio svojoj braći u 135 kilometara udaljenom gradu Kissidougou.  

Svi su oni umrli. Umrlo je i gotovo pet hiljada drugih otkako se bolest počela širiti kao domino. Najviše u Gvineji, Liberiji i Sierra Leoneu.

Četiri mjeseca poslije Emileove smrti, u Meliandou je pokopano još 14-ero iz ovog sela.  

Selo se u međuvremenu oslobodilo ebole, ali razorne posljedice tamo i drugdje osjećat će se još godinama.

Bolest je društveno tkivo okrenula naglavačke. Šire porodice dosad su tradicionalno preuzimale brigu o siročadi, ali sada je strah prekinuo taj lanac.  

“Primijetili smo da s krizom, koja poprima razmjere humanitarne katastrofe, ljudi bježe iz svojih sela i napuštaju porodicu i djecu. Odbijaju prihvatiti zaraženu djecu i zaražene članove porodice”, rekao je CNN-u radnik UNICEF-a Fassou Isidor Lama.  

A tu je i finansijski gubitak.

Iz Emileovog sela mnogi su za život zarađivali trgujući rižom, kukuruzom i bananama u obližnjim gradovima.

“Niko od nas ne želi ništa kupiti”, rekao je poglavica sela Amadou Kamano.

Stanovnici ovog sela su također spalili svoje madrace i drugu imovinu. “Sve su spalili. Sada smo još siromašniji nego prije”, kaže Kamano.